- Ta pjesma ne zavrijeđuje svoj status – kaže Charles R. Cross, autor nedavno izišle knjige "Led Zeppelin: Shadows Taller Than Our Souls ". - To nije njihova najbolja pjesma. Ne spada čak ni među 25 njihovih najboljih pjesama.
Cross uspjeh te pjesme s četvrtog albuma "Zeppa" pripisuje čestom puštanju na radiju, jer je ona zbog svojih osam minuta trajanja bila zgodna da si DJ-evi priušte čik-pauzu.
- Postala je uspješna sasvim slučajno. Razlog zašto je "Stairway" postigla uspjeh je u njezinoj duljini. Doslovno mi se stotinu DJ-a klelo da su tu pjesmu puštali samo zato što im je trebala duga pauza da odu popušiti cigaretu. Da je bila minutu kraća, ne bi se mogla popušiti cijela cigareta. Da je bila minutu dulja, bila bi preduga. Bila je savršene duljine.
Jimmy Page, koji je skladao glazbu, tu pjesmu obožava upravo onoliko koliko je Roberrt Plant, koji je napisao stihove, žestoko mrzi, kaže Cross:
- Plant ju je valjda mrzi od trenutka kad je ustao i pustio olovku kojom ju je zapisao. Rekao mi je: "Napisao sam je kad sam bio mlad, i osjećam da nije ispravno da je pjevam. Više ne osjećam te stihove."
Page, kojem je pjesma uvijek bila draga jer je predstavljala priliku da na koncertima izvadi gitaru Gibson EDS-1275 dvostrukog vrata (originalni solo snimio je na Fender Telecasteru iz 1958. koji mu je poklonio Jeff Beck), jedva je nagovorio Planta da je izvedu na jednokratnom ponovnom ujedinjenju 2007. Plantovi uvjeti su bili da bude u sredini koncerta, a ne kao veliko finale, i da se što više drže one verzije koja je snimljena na ploču, bez improvizacija u solaži koje su je znali rastegnuti i na više od deset minuta. Navodno je i glavni razlog što Plant nije pristao na cijelu turneju bilo to što ga je užasavala pomisao na to da će svake večeri morati pjevati "Stairway to Heaven".
Dotična pjesma toliko je islušana da je postala sinonim za ispraznu pompeznost rocka sedamdesetih; u filmu "Wayne's World" to je iskorišteno na vrlo duhovit način, kad u dućanu s gitarama pored pojačala u koje se gitara može uključiti i isprobati stoji natpis: "No Stairway to Heaven, please". A mnogi ljubitelji rocka, pa čak i zadrti fanovi Zeppelina, složili bi se s ocjenom koji je napisao Charles Shaas Murray, slavni rock i blues kritičar:
- Moj život bio bi mnogo prazniji bez "Nobody's Fault But Mine" i "In My Time of Dying" u njihovim verzijama, ali mi ne bi smetalo da do kraja života više ni jednom ne čujem "Stairway to Heaven."
Ser*m se na takve stručnjake...