Legendarni splitski pjevač Jasmin Stavros danas nas je napustio u 69. godini života nakon borbe s rakom kostiju. Jasmin je isticao kako mu je vjera u Boga puno pomogla tijekom života, a o tome je i često svjedočio.
– Vjernik sam još od 70-ih godina prošlog stoljeća. Kao dijete primio sam sve sakramente, no nisam živio kao vjernik. Nakon srednje škole svirao sam bubnjeve u grupi More i živio dosta raskalašeno. To je bio život koji nije bio kršćanski pa sam shvatio da se trebam promijeniti. Vjeri sam se potpuno okrenuo 1975. godine, a u crkvi sam se vjenčao 1976. – kazao nam je Jasmin u razgovoru prije nekoliko godina. Stavrosu nijedan dan nije prošao a da nije pročitao Sveto pismo. Bio je u posjedu je jeruzalemske Biblije, ali i posebnog objašnjenja koje su pisali svećenici.
– Vjera mi daje snagu za život. Trudim se svaki dan živjeti evanđelje koje ujutro pročitam. I ja sam čovjek koji nekad pogriješi, no pokušavam da tih grešaka bude što manje. Ako se greška i dogodi, u tom je slučaju najbolja ispovijed i pokajanje za svoje grijehe. Pomolim se za svakog tko me ogovara i mrzi i tako se otresem od svih negativnih stvari. Živimo u takvom vremenu u kojem Sotona vreba na sve strane i stalno pokušava izvući nešto iz nas. Tada obično kažem: u ime Isusa Krista, bježi od mene. To je izreka koju često koristim, kad god imam neki problem. Tada mi Isus pomogne i sve bude u redu - rekao je Stavros.
U pjevačevoj obitelji tradicija je bila da se svaki dan moli milosrdnom Isusu u tri te večernja krunica. Osim Biblije, čitao je jedino duhovnu literaturu. “Progutao” je biografije pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. Kao knjigu koja ga se najviše dojmila isticao je “Žena – Božja čestica” fra Stanka Mijića, a posebno se ponosio odlascima na sva hodočašća.
– Imao sam sreću da sam za obilaska tih svetih mjesta dobro znao Novi zavjet pa mi je to bilo emotivno. Osjećao sam kao da je Isus uz mene. Bio sam 12 dana u Svetoj Zemlji. Spavao sam na Brdu blaženstva, obišao sam sva mjesta, od Galilejskog jezera i Betlehema do Nazareta. Pješke sam se popeo na Sinaj i to mi je ostalo u posebnom sjećanju. Običaj je da se tamo dođe u sumrak jer, kad pada sunce, imaš osjećaj da si u direktnom kontaktu s Bogom. Bio sam i u Lourdesu, Fatimi, puno puta u Međugorju te u Širokom kod fra Joze Zovka, a prošao sam i seminar kod velečasnog Zlatka Sudca – kazao je Stavros koji se na brdo Križevac iznad Međugorja znao penjati bos, ljeti po najvećoj žegi i na vrhu ispod križa moliti se za svoju obitelj. S međugorskim vidiocima bio je dobar prijatelj budući da je tamo dolazio više od 20 godina.
Više je puta bio pokraj njih za Gospina ukazanja i molio se s okupljenim ljudima. Ipak, posebno je isticao duhovnu obnovu u Italiji, kad je pomagao djeci oboljeloj od leukemije. U centru za oboljele prao je WC-e i čistio podove, a pomagao je i u Caritasovu dućanu, gdje je svakog dana dijelio hranu. U Italiji je živio ponizno nešto više od mjesec dana, bez interneta, televizije i telefona te po pravilima koja vrijede za sve.
– To je isto bila moja nakana jer sam u vrijeme korizme imao privatnih, ali i obiteljskih problema. Želio sam tako ojačati i otići u totalnu poniznost. Danas je najvažnije da čovjek bude ponizan jer, što si ponizniji, to si veći. To mi je iskustvo bilo predivno, pogotovo jer tamo nitko nije znao da sam poznati hrvatski pjevač. Tek su zadnje dane shvatili tko sam budući da sam zamolio svećenika da me pusti jedan dan na nastup u Zagrebu. On me potražio na internetu i shvatio da pjevam – kazao nam pjevač koji je u Trstu na humanitarnom koncertu za tu udrugu i otpjevao dvije pjesme.
– Na svojim koncertima često vidim da mladi piju i rade stvari koje nisu u kršćanskom duhu. Razmišljao sam puno o tome. Nekad mi se čini kao da im otvaram vrata pakla, međutim ima ljudi koji se na mom koncertu žele opustiti i proveseliti. Svatko se veseli na različite načine, nekome je dovoljno piti vodu, a netko se treba napiti. To je njihov odabir, a moj je posao da koncert odradim najbolje što mogu. Na svakom nastupu obavezno otpjevam i jednu pjesmu za Boga i onda bude aplauz. Doduše, bude i nekih koji se mršte, no oni su u manjini. Također, na pozornici uvijek izvadim krunicu i škapular te medalju svetog Benedikta koja mi je uvijek oko vrata. To mi je zaštita od zala, zato koncert uvijek prođe bez problema – zaključio je Stavros.
pokoj vječni daruj mu Gospodine i svijetlost viječna svijetlila Ti! A da si malo više brinuo o svom zdravlju prije " možda" bi nam još uvijek pjevao uživo! Pišem ovo iz mog osobnog iskustva. Pomogni si a možda Ti i Bog sam pomogne! Svirao si bubnjeve na našem bračnom putovanju u Rapcu! Uvijek sam Te obožavao.