Branimir Johnny Štulić oštro je reagirao na knjigu Snježane Banović "Kronika sretnih trenutaka" u kojoj kazališna redateljica između ostalog opisuje svoju vezu s frontmenom grupe Azra. Podsjetimo, premda u pjesmi "Usne vrele višnje" Štulić pjeva o djevojci iz Hrvaca u koju se zaljubio, sada tvrdi da to nije bila Banović.
- Ja nikad nisam nikakvu pjesmu njoj napisao, a kamoli posvetio. Rekao bih da je spremaju za predsjednicu, Sneguljica u zemlji patuljaka, napisao je Štulić u stihovima na svom SCRIBD profilu. Dodao je i kako je Hrvace ubacio jer mu je trebalo neko domaće mjesto od tri sloga, te da se u toj pjesmi nije referirao na nju, nego na svoj odlazak iz Hrvatske. U nastavku donosimo dio koji se odnosi na knjigu Snježane Banović prenesen onako kako je Johnny napisao, a cijeli Štulićev komentar pročitajte OVDJE.
VEZANI ČLANCI:
"Dotična je izlaženje svog uratka odgodila
sa maja ove godine na jesen, ali je preko
Fejsbuka bacila nestrpljivom javnom mnjenju gladnom
Džonija probnu kosku, potičući mu zazubice
(ponaša se kao najgora vašarska alapača),
ako ne i sline; i sve to, iako ona prva
niječe, po vlastitim rečima, moje središnje mesto
u tim zbivanjima, uprkos tome što joj knjiga na
meni počiva, ili, da rečemo, bez mene nema
smisla. To se zove oksimoron, zbilja, ali sumnjam
da ona išta o toj reči zna, ili, ako i zna,
ne može zbrojiti dva i dva, mada jedva čeka moj
odgovor da bolje knjigu proda, uostalom, sama
takvu naznaku dâ (da na takvu vrstu predstavljanja
računa). Pre nego što pređem na taj objavljeni deo,
moram opovrgnuti jednu od njezinih mnogobrojnih
tlapnji (što je lepša reč za laž) iz prsta isisanih,
da sam joj prilikom upoznavanja rekao: “Ti si
moja.” To je isto toliko istinito koliko
i da su Jure i Boban pevali: “Druže Tito mi
ti se kunemo.” Inače, tâ joj zamisao padne
na um čitajući tekst pesme Vrata podzemnih voda,
gde sam njoj pripisao (sa pravom) ono što sam ćutio
za društvo, mnogo fraza, mnogo snova u njezinoj glavi,
i ništa od želje da se za život bori (iz tê pesme
ona pokupi ideju, onako ustreptala i
uznesena, i zblenuta kao blenta blentava, da joj
rekoh, ti si moj–a), da bih potom, osamdeset treće,
sveo iskaz (a prosto se nametao) na želatinu
ča laprda među krajnostima kao retko govno.
Niti me je vreme opovrglo. Taj uradak joj se u
najavi zove Kronika sretnih trenutaka, i nema
razloga sumnjati da su takvi i bili (u celosti
na moj račun, i sa tê strane štima, međutim, da je
bila protagonistica važnih događaja tih zlatnih
godina u metropoli – kako mediji sebi i njoj
laskaju, budući sam metropolu Lujvil preveo
kao Zagreb, a Leksington kao Hrvace – je isto
toliko istina koliko i da je igrala hokej
u američkoj profi ligi), pošto su joj dva potonja
neuspešna braka taj dojam prosto zacementirala."
VIDEO: Jasna Zlokić o Aleksandri Prijović: 'Napunila je pet Arena, a nisam nikad čula tko je ta cura'
"Sneguljica" jesi li tako govorio i dok si pio pivu pred Zvečkom, govnaru