Pjevačica Tatjana Cameron, poznata i kao Tajči iznenadila je pratitelje na društvenim mrežama promjenom frizure.
"Nikada nemojte postati toliko ozbiljni da ne odrežete šiške" napisala je Tajči uz fotografiju na kojoj ima ravnu kosu i šiške.
Ova promjena iznenadila je mnoge pratitelje jer je Tajči do sada najčešće imala valovitu plavu kosu do ramena, no ravne šiške nije imala nikada.
Podsjetimo, Tajči je krajem HRT-ovog talk showa "U svom filmu", u kojem je progovorila o svom životu, te kako se nosila sa slavom nakon što je sa samo 19 godina pobijedila na Izboru s pjesmom Eurovizije s pjesmom "Hajde da ludujemo".
- Ja sam bila spremna na kakve god glazbene scenske izazove, ali na taj osjećaj, to nije bila čak niti regularna slava, je to bilo strašno intenzivno i u tom trenutku nisam imala alate, niti mentalnu niti emotivnu podršku nekoga tko bi to prepoznao i znao meni to objasniti, prisjećse. To je bio jedan sasvim drugi svijet, druga realnost - komentirala je nakon što je vidjela snimku sebe iz 1990. godine, dodavši kako kroz neke stvari ne bi morala tada proći, da su neke stvari bile drukčije postavljene.
- Imala sam dosta teških, emotivnih stvari koje sam prošla i prije nego što mi se dogodila ta slava, koje jednostavno nisam iscijelila, čak niti imala sposobnost procesirati ih da bih se onda s time mogla na jedan zdravi način nositi- kazala je voditeljici Tončici Čeljuski. Tada ju je njen mentor i menadžer Zrinko Tutić pokušao na sve načine odgovoriti od toga da završi s karijerom i ode u Ameriku.
- Donijela sam odluku da odem kada sam shvatila da jednostavno nisam znala na koji način funkcionirati. Ja nisam otišla zbog želje da negdje drugdje napravim karijeru, zato što sam bila ljuta na nekoga, nego jednostavno nisam vidjela drugi način van svega. A to "svega" nije bila slava niti karijera niti pjesme, nego moja nesposobnost da budem zdrava. Emotivno, mentalno, duhovno - a i fizički - zaključila je Tajči.
Možda Tajči ima pravo i izgleda kao da se taj sindrom ponavlja unedogled, što više ima veze s društvenim postavkama nego s njezinim vlastitim. Ona indirektno priznaje da je to bio bijeg od svega pa čak nije bila prvenstveno nii njena ljubav prema muškarcu za kojeg se je udala. Njezina stalno prisutna nostalgija potvrđuje koliko čezne za onime što nije našla ni na drugom kontinentu ,a sigurnost i smisao življenja vjerojatno kao djevojka i pjevačica nije imala u svojim rukama. Vjerujem da se je osjećala kao objekt što nikako nitko razuman ne želi biti. Šteta za nju i za njene obožavatelje što je naprasno nestala kao ikona prpošne mladosti no izgleda da ne i ta mladost nestala s ratom koji je u to vrijeme bjesnio i tjerao mladost na brzo odrastanje.