Žena nogometaša, starleta i Playboyeva zečica Nives Celzijus ušla je u književne vode prije dvije godine knjigom “Gola istina”, kojom je podigla prašinu u javnosti te u domaćem književnom krugu, ali je uznemirila i svoga biološkog oca Spasu Čankovića, književnika za djecu poznatijeg pod pseudonimom Anej Sam. Odgovor na “autobiografiju s grupnim iskustvom” Anej je dovršio i ona će se 15. rujna pojaviti na tržištu u obliku knjige pod nazivom “Kamo sutra”. U njoj opisuje život s kćeri do njezine 16. godine, kad su prekinuli sve odnose.
Poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla malokad je toliko obezvrijeđena kao u primjeru Nives Celzijus i njezina biološkog oca. Njih dvoje se razlikuju kao nebo i zemlja, zastupaju tako oprečne svjetonazore i životnu praksu da je teško naći suprotstavljenije osobe. Iako to izrijekom nije navela, Nives u “Goloj istini” nedvosmisleno optužuje oca da ju je incestuozno zlorabio kao petogodišnju djevojčicu.
Insinuiranje incesta
Anej Sam potaknut time piše: “S kćerčicom otac spolno općio. Izopačene seksualne nagone na djetetu iživljavao. Ili tako figurira, a nedužan kao leptir. U oba slučaja pred nama je zločin. Strašan zločin. Iako se dogodilo prije četvrt stoljeća – ako je istina prvo – zločinac je na slobodi, među nama, pa još djeluje javno, kao novinar i književnik. Isto je i ako se dogodio prije nepune dvije godine – ako je točno drugo – zločinka je na slobodi kao ptičica, sveprisutna je medijska zvjezdica, uzor mladim djevojkama.“
Kao što se razlikuju njih dvoje, toliko im se razlikuju i knjige. Kćerina je objavljena (i prodana) u velikom broju, očeva u minimalnom (i još se i ne prodaje). Kćerina je bila jeftina (u svakom pogledu), očeva je luksuzna. Kćerina je jednostavna, očeva mozaična, bogata sadržaja, dizajnerski virtuozno izvedena. Svatko od njih zastupa svoju istinu, pa ako je čovjek stil, preostaje nam vidjeti čiji će put biti djelotvorniji.
Privatno na javni način
Anej sam minuciozno navodi ono za što smatra da Nives laže i trudi se opovrgnuti jednu po jednu tvrdnju. Na primjer, Anej Sam je mnogima vizualno upadljiv i zapamtljiv po dugoj sijedoj kosi koju nosi već godinama te Nives Celzijus na početku svoje knjige stavlja snažnu sliku:
“Očeva duga sijeda kosa zapinje mi među zubima...”, nakon čega slijedi nekoliko stranica posvećenih gnjusnom činu. Međutim, optuženi otac predočuje svoje fotografije iz doba kada je ona bila djevojčica na kojima je očito da tada još nije bio sijed i bio je kratko podšišan. Nakon svega ne iznenađuje zaključak pri kraju njegove knjige: “Ja sam uvjeren da u javnom životu ovovremene Europe nema čovjeka koji toliko laže koliko laže ona.”
Sve u svemu, nije čudno da je njihov privatni odnos nikakav, a na javnoj sceni konfrontiran. No autor širi temu smještajući je u šire kontekste, od smisla života do kritike suvremenih medija, tako da se na momente čini da se u upustio u “Moj obračun sa svima”, što mu omogućuje da izloži osnove svoje životne filozofije. Razglašena ljepotica prikazuje se – uhvaćena u brojnim lažima – u skladu s još jednom narodnom poslovicom – kao kratkonoga nakaza. Njegova je kritika toliko bespoštedna da bi za Nives bilo možda najprobitačnije otkupiti cjelokupnu tiražu prije nego što krene u distribuciju i skloniti je daleko od očiju javnosti.
Istina o obiteljskim trzavicama je uvjek onakva kakvu je vidi samo jedna strana, naravno. No, skretanje pozornosti na sebe, iz nicega, dobro ce doci svakome od njih, ocito ekscentricnih ljudi. Tako ce za potrebe dvaju knjiga prica o incestu ii njezin demantij imati smisla, barem za njih dvoje.