Može li se nakon svih knjiga i dokumentarca još nešto novo saznati o Elvisu Presleyu? Možda i ne, ali može se snimiti vrlo dobar i ozbiljan trosatni dokumentarac "The Searcher" HBO-a, podijeljen u dva dijela.
Elvis Presley opet se pokazao kao vječna tema jer njegov značaj i uloga u postanku suvremene pop kulture dozvoljavaju mnoga naknadna čitanja. Stare istine u "The Searcheru" predstavljene su na novi način korištenjem dobre video arhive i izjavama mnogih glazbenika, producenata, profesora povijesti, književnika i kritičara. Sveobuhvatna priča "The Searchera" prema riječima producenata i redatelja Thoma Zimmnyja primarno je imala za cilj baviti se Presleyevom glazbom, a ne perifernim sadržajima. Radi se, dakle, o ozbiljnom pristupu esenciji Presleyevog značaja i talenta, kojem je dan prošireni kontekst američke svakidašnjice i društvenih fenomena pojedinih razdoblja.
Od dolaska na scenu 1954. i naglog proboja do statusa dotad nezabilježenog fenomena, sa samo 19 godina Elvis je išao putevima nepoznatim tadašnjem glazbenom i show-businessu. Kao što u filmu kaže Emmylou Harris; "Nitko ne radi u vakuumu, svi učimo od prethodnika, no, ponekad se dogodi nešto sasvim novo". Upravo to novo bio je Elvis, kojega film "The Searcher" predstavlja pregledom ključnih događaja, odrastanja, odnosa s majkom, glazbenika s kojima je surađivao - poput producenta i vlasnika etikete Sun Records Sama Phillipsa - te novim komentarima Toma Pettyja, Robbieja Robertsona, Bruca Springsteena, i starim izjavama Sama Phillipsa, Elvisova gitarista Scottyja Moorea i drugih.
Detalji Presleyeve karijere i okolnosti u kojima je "spojio country i rhythm and blues i stvorio rock and roll" pedantno su predstavljeni montažom poznatih arhivskih snimaka, privatnih filmskih materijala i kolažima fotografija od kojih su mnogi prvi put javno prikazani. Razlog je u Priscilli Presley, izvršnoj producentici filma koja je otvorila vrata arhiva, a koju je Elvis upoznao u Njemačkoj 1958.
U vrijeme potpisa za veliku diskografsku kuću RCA, preko početka rada s menadžerom "Pukovnikom" Tomom Parkerom, pa do odlaska na odsluženje vojnog roka u Njemačku 1958. Presley je bio na vrhuncu popularnosti. Kada se vratio, što prati drugi dio filma, slijedilo je hollywoodsko razdoblje snimanja filmova, te povratka na pozornicu 1968. s televizijskom emisijom "Combeck Special". "Elvis je bio ruševina 1968.", kaže Priscilla Presley, "nije svirao deset godina i nije znao je li to početak ili kraj".
"Comeback Special" bio je sjajan nastup, ali ujedno i početak kraja kralja koji je nakon par godina nastupanja i skupih "anti-rock and roll" gaža u lasvegaskim hotelima, vidno udebljan i pod utjecajem tableta umro u Gracelandu 1977. sa samo 42 godine života. Bio je prvi u mnogo toga, a njegov put, i dobar i loš, od tada do danas slijedile su mnoge pop i rock zvijezde uhvaćene u mrežu istih problema; kako ostati normalan u nenormalnim okolnostima vrtoglavog uspjeha.
