Nedavno sam baš na ovim stranicama kritizirao RTL što svakodnevna javljanja Nacionalnog stožera civilne zaštite ne prenosi do kraja, već samo koliko njima odgovara s obzirom na ostale programske termine. Tako se često dogodi da ministra Beroša, na primjer, ili bilo koga drugog iz Stožera tko se u tom, za RTL nepovoljnom trenutku zatekne za govornicom, odrežu u pola rečenice i odjedanput, bez nekog vidljivog prijelaza, nastave s nekom od mnogobrojnih sapunica koje im inače okupiraju program. Ljudi možda imaju još nešto za reći, mogu nam otkriti neki važan podatak ili, što ja znam, obavijestiti nas o nekim novim mjerama i njihovu trajanju, pomislio sam kada sam primijetio da gledanjem tog programa propuštam gotovo pola prijenosa, pa sam te konferencije od tada pratio isključivo na četvrtom programu Hrvatske radiotelevizije.
'Tamo ti je Vlahov voditelj!', upozoravali su me svi dobronamjerno, podsjećajući me na onu izvedenicu irokeze koja mu je narasla na glavi, ali mene nije bilo briga. Želio sam biti u potpunosti informiran! Nakon nešto više od mjesec dana, međutim, shvatio sam da je RTL-ov princip praćenja konferencija jedini ispravan. Za razliku od gledatelja četvrtog programa, njihovi su pošteđeni onoga što me svaki put uplaši još više od podatka o velikom broju novozaraženih koronavirusom - velikog broja iritantno stupidnih i bespotrebno zlonamjernih novinarskih pitanja. Samo zato i ni zbog čega drugog RTL je zaslužio ovu moju tjednu TV ružu. (Zbog nečega dakle, što ne prikazuju, umjesto da to bude zbog nečega - što bi za televizijski program bilo normalno - što prikazuju...) Dakle, pitanja tih vazda nevidljivih, ali zato itekako čujnih novinara, od kojih se neki predstave, a drugi isto za svoje dobro znaju to ne učiniti, prošla su razvojnu fazu od onih uplašenih, sa strahom od globalne pandemije u drhtavom glasu, do nevjerojatno agresivnih kojima se za pokoji klik i lajk više na portalčiću na kojem rade nastoji obezvrijediti cjelokupni rad Stožera i od tog iznimno važnog posla, zahvaljujući kojemu su naposljetku rezultati i tako dobri, napraviti nešto pogodno da anonimni komentatori s društvenih mreža i iz septičkih jama ispod članaka promiču teorije zavjere i iskaljuju svoje osobne frustracije. Kako se, naime, vrijeme oduljilo, mjere popuštale, a interes javnosti za tim da netko stručno odgovara na upite koji se tiču virologije i epidemiologije opadao, moralo ih se, valjda po naputku neodgovornih vlasnika, početi malo napadati. Počela su se tako postavljati politička pitanja, ona koja u sebi sadrže neki komentar, često bahat, a gotovo uvijek promašen, ili, što također nije rijedak slučaj: u samom pitanju izvoditi potpuno krivi zaključak te općenito iskorištavati činjenicu da su im se članovi Stožera toliko stavili na raspolaganje...
Taj put od prvobitnih pitanja iz početnih dana pojave pandemije do ovih nedavnih, kada je zaraza malo popustila, tj. uspjelo je njezino barem privremeno suzbijanje, prošao je mnoge promjene i različite razvojne faze. Ono, međutim, što je cijelo to vrijeme bilo isto, jedina konstanta u posljednja dva mjeseca, to je, bezbeli, nevjerojatna glupost s druge strane pleksiglasa tijekom press-konferencija. S one strane koju, evo, kao obični TV gledatelji ne možemo vidjeti, ali nažalost možemo je čuti... U potpunosti je demantirana ona uzrečica, a zapravo čista floskula, o tome kako nema glupih pitanja. Itekako ih ima, samo treba pratiti HRT 4, gdje sva pitanja puste do kraja, a ne očito mnogo praktičniji RTL koji ih jednostavno odsiječe ako mu se vremenski ne uklapaju u programsku shemu. 'A što je s obrvarima?', upitat će sasvim sigurno neko novinarsko dijete i danas primarijusa Capaka tonom glasa iz kojega se da iščitati da njega osobno krivi što svijetom hara smrtonosni, nevjerojatno zarazni virus, 'Kako da oni priđu klijentovim obrvama?' 'Studenti DIF-a?', nadovezat će se netko drugi i na brzaka slagati da ima mnogo upita o tome kako će polagati ispit iz plivanja ako ne smiju na bazene. 'Masoni?', začut će se glas iz pozadine, 'Kako da se sada prepoznaju po rukovanju?' Capakovo kolutanje očima na takva nebulozna pitanja neće im, nažalost, biti zadovoljavajući odgovor.
Doktorica Alemka Markotić rekla je na Cvjetnicu da su baš na taj dan slavili i Isusov dolazak u Jeruzalem, a već za tri dana htjeli su ga razapeti. Nadam se, nastavila je, da se isto neće dogoditi i Stožeru, ali to se dogodilo i prije nego što je to itko mogao pretpostaviti, kako mi se čini sudeći po novinarskim pitanjima koja se u posljednje vrijeme postavljaju isključivo s ciljem da se nađe netko koga će se pribiti na raspelo, a što im, nota bene, ne uspijeva pa su nervozni. Novinarska pitanja članovima Nacionalnog stožera civilne zaštite, da zaključim pred kraj, ne zaslužuju TV ružu. Upravo suprotno! Zaslužuju isključivo onakav tretman kakav imaju na RTL-u. Da ih se, poput trnja na toj ruži, odstrani želimo li i dalje uživati u tom lijepom cvijetu koji imamo...
