Slavenko Čuljak jedno je od najpoznatijih radijskih imena Zlatne doline. Karijeru je u Požegi počeo još prije 30 godina na Radio Požegi, a nakon toga je prešao na Valis Aureu, gdje je proteklih 15 godina i glavni urednik. Na tom radiju i dalje vodi jednu od najdugovječnijih emisija domaćeg etera "Zlatne žice", u kojoj promovira tamburašku glazbu.
Na radiju ste puna tri desetljeća. Kako ste zavoljeli radio i počeli raditi na Vallis Aurei?
Ljubav prema radiju rodila se u osnovnoškolskim danima, kad sam s nekoliko kolegica i kolega snimao emisije na tada popularne audio kazete. Bilo je to svojevrsno nadmetanje i priprema za ono što nam se kasnije dogodilo. Naime, nas je troje iz razreda, Siniša Bevanda i Marija Gerbec Njavro i ja, završilo u radijskim vodama. Siniša je vodio projekte na najvećim hrvatskim radijskim i televizijskim komercijalnim kanalima, a danas je uspješni glazbeni menadžer, dok je Marija urednica i voditeljica najslušanijih emisija na Hrvatskom radiju. Svoju priliku dočekao sam i zgrabio po završetku srednje škole 1994. godine. Upisao sam studij i na lokalnom radiju, koji se zvao Hrvatski radio Požega, čuo oglas da traže honorarne spikere. Na audiciji se pojavilo još šezdesetak ljudi, no na moju sreću, urednica Vesna je u meni prepoznala potencijal i kreirala ostatak mog života.Radio Vallis Aurea (RVA) je, poput mnogih u to vrijeme, bio piratski radio bez koncesije. S radom je započeo krajem 1994. godine iz stana osnivača radija, da bi se već u proljeće 1995. godine priča proširila na prvu grupu zaposlenika. Kontaktirao me vlasnik i dogovorili smo transfer do ljeta iste godine.
Kako su izgledali vaši počeci, koje su prve emisije koje ste radili?
Početak na Hrvatskom radiju Požega bio je čitanje oglasa i razne najave, potom vijesti i sve više slobode. Ubrzo su mi povjerili prijenose uživo s terena, a prva emisija koju sam uređivao bila je "Tamburaška top lista", što će se odraziti na moj nastavak karijere. S obzirom na to da sam ubrzo prešao na RVA, dočekao me sasvim novi koncept. U jednom danu sam osim spikera postao tehničar, glazbeni urednik, voditelj i novinar. Radili smo "one man" šihte od po osam sati za tonskim pultom, dan i noć, birali glazbu s ploča i CD-a i nešto pričali. Bili smo veliki hit, snalazili se kako nabaviti najnoviju glazbu, slušatelji bi nas zvali i razgovarali s nama u eter i tijekom noći.
Poznati ste kao promotor tamburaške glazbe i emisiji "Zlatne žice". Kako ste zavoljeli tamburašku glazbu i odlučili je promovirati?
Moj radijski početak bio je u zlatno doba tamburaške glazbe. U to vrijeme je došlo i do revitalizacije tamburaškog festivala Zlatne žice Slavonije, pa i danas uređujem i vodim emisiju "Zlatne žice", najdugovječniju emisiju na RVA i jednu od najpopularnijih.
Tamburaška glazba je naša autohtona glazba, no neki je često svrstavaju u "kuruzu". Kako na to gledate?
Tamburaška glazba je narodni izričaj Šokaca i Bunjevaca s područja današnje Slavonije i Vojvodine, i to je više kultura, nego glazbeni žanr. O statusu tamburaške glazbe prošle godine sam uređivao panel raspravu s izvođačima, autorima i predstavnicima medija tijekom festivala “Zlatne žice Slavonije”. Bili su vrlo kritični prema medijima i optuživali ih za ignoriranje tamburaške glazbe, ljutiti jer se danas tamburaška glazba smatra “seljaklukom”, ali i samokritični, zbog krize autorstva, pa ni tamburaši ne sviraju vlastite pjesme na gažama.
Radio se puno promijenio od vaših početaka. Kako gledate na digitalizaciju i formatiranje radija?
Transformacija radija je ogromna. Glazbu smo nekada emitirali s audio kazeta, gramofonskih ploča i vrpci, snalazili se kako smo znali za novitete. Danas je sva glazba svijeta dostupna na jedan klik, radiji često ni nemaju glazbene urednike, već playliste slaže software. Posljednje čime se bavimo je kako upogoniti AI da suvislo priča hrvatski i popuni šihte vikendom i navečer. Formatiranje radija je jedan meni nerazumni bauk. Velika hrvatska radijska imena prerano su završila karijere, jer se nisu mogli ili željeli prilagoditi promjenama. Formatiranje je u Hrvatskoj počelo prije petnaestak godina, na način da se usvojilo nešto provjereno iz Njemačke, što je prije toga došlo iz Engleske i SAD-a. Na mizernom tržištu poput Hrvatske u radijskom svijetu puno lakše ćete opstati kao fast food nego fine dining restoran. Kvantiteta slušatelja je ispred kvalitete, ma što mi mislili o tome. Postoje izuzeci koji potvrđuju pravilo, gdje su entuzijasti iz drugih izvora dugo upucavali novac, da bi danas možda bili profitabilni i samoodrživi. Što se tiče digitalizacije, RVA je jednu godinu sudjelovao u projektu DAB+. Bit će vrlo izazovno da ta tehnologija zaživi s aktualnim cijenama, uz sveprisutni internet kao alternativu.
Kako danas izgleda program Vallis Auree, jeste li zadovoljni slušanošću?
Rekao bih da program RVA izgleda prilično jednostavno. Govornog sadržaja je znatno manje nego prije 20 godina, što je u skladu s trendovima, navikama i željama slušatelja. Redakcija je mala, radna mjesta su polivalentna, a fokus je na jutarnjem programu i lokalnim informacijama. S obzirom na našu koncesiju i resurse koje imaju nacionalni radiji s kojima se borimo za tržište, mogu reći da sam i više nego zadovoljan i ponosan na slušanost, prvenstveno na moju ekipu koja to ostvaruje. Slušanost se kreće između 25 i 30 posto ciljane publike, koliko otprilike imaju i dva vodeća nacionalna komercijalna radija na našem području. Nemamo njihove financijske mogućnosti za mapiranja tržišta, testiranje glazbene baze, cash callove i druge jako važne poslovne procese, no naša komparativna prednost je lokalna informacija, lokalni ljudi, lokalne teme, i ne manje važno - lokalni dijalekt.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, imate li kakve hobije?
Prošle godine sam kupio vikendicu i manji vinograd na Požeškoj gori, gdje sada provodim svaki slobodan trenutak. Vinograd je dovoljno mali da mi nije opterećenje, već užitak, i iz njega sam prošle jeseni proizveo svoje prvo vino. Priroda me opušta, potiče na razmišljanje i vodi prema novim projektima.
Koji su vam planovi za radio, ali i za vašu karijeru?
Planovi za radio su raditi na modernizaciji, praćenju i usvajanju trendova. Mi se permanentno transformiramo, pa već dugo imamo uspješnu elektroničku publikaciju, tj. web portal, a najzanimljiviji sadržaji dostupni su na Mixcloud kanalu. Imamo ozbiljan broj pratitelja na društvenim mrežama, i kad sve to povežete, dobivate moćni lokalni multimedij spreman za tržišne izazove. Što se mene tiče, ulazim u drugo poluvrijeme poslovne karijere. Koristim svaku priliku sudjelovati na domaćim i međunarodnim susretima radijskih djelatnika, užitak mi je učiti i usvajati nova znanja, ili ponekad dobiti potvrdu da sam na dobrom putu. Uz radio, posljednjih godina sve više se bavim odnosima s javnošću. Iz tog razloga se trenutno dodatno obrazujem na diplomskom studiju za magistra komunikacija, kako bi dopunio praksom stečena znanja. Volim radio, prvenstveno kao industriju zabave, a sad se uz to želim posvetiti i ozbiljnim odnosima s javnošću, jer potreba itekako postoji.
VIDEO: Tko je supruga Ivana Turudića? Ginekologinja radi u zagrebačkoj bolnici, a pojavljivali su se i u javnosti
