Redateljica i glumica Arija Rizvić novo je lice na televiziji, no već je poznata u kazališnim krugovima.
Ova nadasve zanimljiva djevojka nagradu za najbolju predstavu dobila je kada je imala samo 23 godine. Arija nam je ispričala kako se snašla u novom mediju, a porazgovarali smo i o obitelji, interesima, ali i njezinim planovima.
Diplomirali ste kazališnu režiju i radiofoniju, kako to da ste odlučili glumiti u seriji?
Gluma, ples i pjevanje od malih su nogu dio mene, a glumu smatram samo prirodnim produžetkom redateljske karijere. Uloga u ovoj seriji nije moja prva profesionalna uloga (spomenula bih ulogu Sprintze u mjuziklu "Guslač na krovu" u HNK u Rijeci, te glumačko-pjevačku ulogu Margarete u predstavi "Faustov Mefisto" koja je prošli mjesec imala premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu), iako to jest moja prva uloga na TV-u i u takvom formatu. Kada su me pozvali na audiciju za ovu seriju, odmah sam prihvatila jer mi je i uloga bila jako zanimljiva. Nisam se nadala da ću je dobiti, ali nakon prvog kruga, zvali su me u drugi. Tad sam shvatila da se događa nešto ozbiljnije, a kada su mi javili da sam dobila ulogu sreći nije bilo kraja. Svakako se želim glumački okušati i u ostalim žanrovima, bilo to u kazališnim, filmskim ili TV formatima.
Osuđuju li vas neki zbog tog te odluke?
Iskreno, ne zamaram se niti me zanimaju takvi komentari, jer komentara na moj rad, kritika i osuda uvijek će biti i to prati svakog umjetnika. Da se cijeli život bavim isključivo kazališnom režijom, opet će biti dobrih i loših komentara na moje predstave, "trebala je ovako ili onako, nije nam se svidjelo ovo ili ono i slično..." Najbitnije je što ja želim, osjećam i mislim da trebam u određenom trenutku napraviti i naravno raditi samo ono što mene ispunjava i zanima.
Jeste li se oduvijek htjeli baviti režijom ili glumom? Što vas je najviše privuklo toj profesiji?
Ja sam dijete kazališta. Od svoje četvrte godine pohađala sam razne plesne radionice, zatim sam završila Školu za klasični balet, pa školu solo pjevanja. Oduvijek sam znala da ću se baviti kazalištem, samo nisam znala koji će to smjer biti. Na kraju sam upisala studij kazališne režije jer me zanimalo kako nastaje taj čarobni svijet na pozornici, a režija je na neki način objedinila i moje ljubavi prema glazbi, glumi, scenografiji, samoj izvedbi. Paralelno sa studijem kazališne režije pohađala sam glumačke klase na ADU i tako spojila glumu i režiju čime se paralelno bavim.
Već ste dobili i neke nagrade, što vam znače priznanja za rad?
Lijepo je dobiti priznanje za svoj rad, pogotovo kad si jako mlad. Nagradu publike za najbolju predstavu "Povratak" na Festivalu Marulićevi dani dobila sam kao mlada redateljica sa samo 23 godine. Lijep je to osjećaj, ali i vjetar u leđa. Moja predstava za djecu "Čudesno vodstvo Julija Klovića", premijerno izvedena u Galeriji Klovićevi dvori, također je prošla natječaj i bila uvrštena ovo ljeto na Međunarodni festival djeteta u Šibeniku. Režirala sam i predstavu "Tri X i ja", premijerno izvedenu ove godine u ZKM-u. Imala je dobar odjek, te je već sad nominirana za neke nagrade. Ipak, najveće priznanje i nagrada je osjećaj koji me prožme svaki put kada na sceni gledam završen vlastiti rad i onaj osjećaj kad sam zadovoljna svojom predstavom i kada vidim zadovoljne reakcije publike, to su za mene najveće nagrade.
Pohađali ste i školu solo pjevanja, znači li to da ste nekada sanjali o pjevačkoj karijeri?
Ja sam stvarno prošla razne faze istraživanja u tom svijetu izvedbenih umjetnosti, od klasičnog baleta, glume pa do pjevanja. Obožavam pjevati i naravno da sam se kao dijete zamišljala i s mikrofonom u ruci. Bavljenje glazbom i pjevanjem ne isključujem ni danas, naravno ne kao profesionalnu dugoročnu karijeru, ali ako se ukaže neka prilika, u glazbenom projektu, mjuziklu, zašto ne, ja sam otvorena za svaku vrstu glazbene izvedbe. U predstavi "Faustov Mefisto" koja je premijerno izvedena prije mjesec dana u HNK Zagreb imala sam ulogu u kojoj sam trebala i pjevati. Glumac Nikša Kušelj skladao je divne songove koje sam uživo izvodila s bendom. To mi je predivno iskustvo i svakako se nadam i veselim prilici kada ću opet zapjevati.
Kako se lik koji glumite razlikuje od vas? Imate li nekih dodirnih točaka?
Maja Krpan u seriji "Drugo ime ljubavi" mlada je i razmažena buntovnica. Nemamo dodirnih točaka, ja nisam nikad bila buntovna i svojeglava u njezinoj dobi, bila sam zbilja mirno dijete. Jedino što nas možda veže je to što sam ponekad i ja malo razmažena (smijeh).
Što radite u slobodno vrijeme? Imate li neki hobi?
U slobodno vrijeme volim vježbati i održavati kondiciju, to me ispunjava. Volim biti s ljudima. Družim se s prijateljima kad god imam slobodnog vremena, volim otići u kino, na neki dobar koncert, a najviše volim izaći i isplesati se, to obožavam.
Prepoznaju li vas ljudi na ulici? Kako se nosite s povećanom količinom medijske pozornosti?
Osjetim da me ljudi "skuže" na cesti, hrabriji i priđu, a djeca znaju tražiti fotku. Zasad mi to uopće ne smeta, sve je uvijek slatko. Zabavno mi je recimo kako te dosta ljudi poistovjeti s likom koji igraš pa znaju često prokomentirati neke od "mojih" postupaka u seriji kao da su moji vlastiti.
Na društvenim mrežama objavljujete fotografije s obitelji, u kojoj mjeri su vam oni podrška?
Jako sam bliska s roditeljima i oni su mi apsolutno najveća podrška i najiskreniji prijatelji. Uz mene su od samih početaka, podržavali su me na svakom mom koraku i nikad me nisu sputavali u odabiru zanimanja. Na tome sam im najzahvalnija.
Što biste voljeli raditi u budućnosti?
Isto što i sad. Glumiti i režirati, a i pjevati. Otvaraju mi se i neke ponude za uloge u filmovima i jako bih se voljela iskušati u tom žanru.
Zgodna cura. Molim te ostani normalna - okani se političkih poruka i teških riječi.