Bilo je to 28. travnja 2020. Zagreb, Hrvatska i najveći dio svijeta tu su večer dočekali zaključani u svojim domovima. Svijet se borio protiv tada još sasvim nepoznate opasnosti, koronavirusa. U HNK u Zagrebu ljudi su se mogli izbrojiti na prste ruku: Doris Pinčić i Duško Ćurlić na sceni kazališta, oko njih, ali zapravo vrlo daleko od njih, tehnička ekipa na čelu s Alenom Đuricom, scenaristom, te Zoranom Nikolićem, redateljem TV prijenosa.
U velikom gledalištu, sama u mraku, Mirjana Žižić, voditeljica i glavna producentica projekta. Bila je to 26. Večernjakova ruža!
Upravo tako izgledala je svečana dodjela Večernjakovih ruža najboljim kreativcima medijske scene koji su svojim djelima obilježili 2019. godinu, a koji su nagrade zaslužili prema glasovima čitatelja Večernjeg lista. U uvjetima pandemije bio je to novi, velik iskorak Večernjakove ruže, znak da baš nikada nećemo odustati, da smo inovativni i najkreativniji kada je najizazovnije – Ružu smo dodijelili virtualno! I opet smo uspjeli “okupiti” sve nominirane i sve dobitnike, a za nama su slijedili svi ostali, počevši s Porinom. A svi koji su bili dio tog nevjerojatnog pothvata svjedočili su nevjerici koja je u tom trenutku zavladala u hrvatskom eteru.
Mnogi su pitali je li to uopće moguće, a najviše je bilo onih koji su bili uvjereni da je riječ o unaprijed snimljenoj TV emisiji. No ta prošlogodišnja Ruža na neki je način zatvorila krug s onom prvom iz 1995., kada smo na sceni Satiričkog kazališta Kerempuh dodijelili nagrade najboljima u 1994. godini. Tadašnja redakcija Večernjakova Ekrana upravo je na Porinu uvidjela svojevrsnu medijsku nepravdu. Naime, s Porinom je stasala nagrada za glazbu i glazbenike, nagrada koju su objeručke prihvatili i struka i publika. Ali, što je sa svim ostalim kreativcima, zapitali smo se mi u Večernjem listu. Odgovor na to pitanje bila je – i ostala – Večernjakova ruža. I ona je rođena u zlim vremenima, kada je baš svima trebalo nade i optimizma. Iz današnje perspektive bio je to neki drugi svijet.
Ruža je od prve bila odlična ideja, ali ideja koja je realizirana velikim zalaganjem i kreativnošću novinara te upogonjena energijom čitatelja Večernjeg lista, koji su tu prvu, najprestižniju i do današnjih dana najvažniju medijsku nagradu prihvatili kao nešto svoje. Upravo zbog te sinergije Ruža je nagrada čiji status ne samo da ni danas ne blijedi nego joj važnost iz godine u godinu raste. Stoga je Večernjakova ruža važan podatak u mnogim biografijama, posebno onih velikana, poput primjerice Olivera Mlakara, koji se mogu pohvaliti da kod kuće čuvaju prave “bukete” ove nagrade. No svima onima kojima su životi počeli u vremenima u kojima je sve dostupno klikom miša treba objasniti i kako se nekada glasalo za pobjednike i koliku je posvećenost Ruža zahtijevala i dobivala od čitatelja Večernjeg lista. Naime, glasački kuponi izlazili su u Ekranu.
Trebalo je stoga kupiti novine, svaki petak, iz Ekrana Večernjeg lista izrezati kupon, u njega upisati imena svojih favorita, sve to prilijepiti na dopisnicu (jer zbog brojenja glasova kupone u pismima nismo primali) i poslati poštom na adresu Večernjaka. Iz današnje perspektive čini se to nevjerojatno staromodnim, no tada je interes čitatelja bio takav da su nam dopisnice iz pošte u redakciju stizale doslovno – u vrećama! Prvi laureati koji su započeli slavni niz dobitnika Ruže bili su: Oliver Mlakar i Doris Vučković, kojima su pripale Ruže za TV osobe 1994., zatim grupa E. T., Maja Blagdan i Oliver Dragojević, koji su osvojili glazbene Ruže, te glumac Filip Šovagović. Tko su potencijalni dobitnici za pandemijsku 2020., već je poznato. Žiri je zasjedao danas, nominirane ćemo objaviti 15. siječnja, a od 25. siječnja Večernji list će u dnevnim izdanjima, po kategorijama, predstavljati sve nominirane za najprestižniju i najstariju medijsku nagradu. Danas ne možemo reći kakva će biti svečana dodjela ovih Večernjakovih ruža, ali možemo čvrsto obećati da će je biti!
Kaj si fake news mediji sada dijele nagrade? Nagrade za najlazniju pricu godine?