Jučer je, u povodu Svjetskog dana izbjeglica, Festival tolerancije u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom i Gradskim muzejom Karlovac te pod pokroviteljstvom i u suradnji s UNHCR-om na Starom gradu Dubovcu u Karlovcu prikazana video instalacija redatelja i producenta Jure Pavlovića pod nazivom Mi.
Osnovna premisa video instalacije potječe od toga da se problem izbjeglica u današnjem globaliziranom svijetu tiče svih nas – jer u konačnici svi “mi” se možemo naći u sličnom problemu. Tome svjedoči i naša ne toliko daleka prošlost, stoga izbjeglice trebamo promatrati na isti način kako promatramo sami sebe. Ideja je aktualni moment u Hrvatskoj i svijetu povezati s dugom tradicijom izbjeglištva u Hrvatskoj kroz intimna iskustva više osoba koje su u određenoj fazi svog života bile izbjeglice. Od Drugog svjetskog rata do Domovinskog, gotovo svaka generacija u Hrvatskoj nosi vrlo živa sjećanja vezana za izbjeglištvo.
''Oni koji nastupaju s isključivih pozicija, s pozicija netolerancije, uvijek se trude prikazati da se taj problem njih ne tiče, da se to događa “drugima” zanemarujući temeljne principe humanosti koji počivaju na svijetu gdje su svi ljudi jednako vrijedni, gdje su ljudi braća – pa i u nevolji. Kroz video instalaciju “Mi.” pokušavamo evocirati te kolektivne traume iz vlastite prošlosti i povezati ih s aktualnim trenutkom i problemima današnjih izbjeglica – cilj je osvijestiti ljude da je to problem koji se može dogoditi svima nama. Nadam se da smo projekcijom u Karlovcu potaknuli ljude na razmišljanje.'' izjavio je Jure Pavlović, redatelj i producent izložbe.
“Sukobi i proganjanje prisilili su preko 80 milijuna ljudi diljem svijeta na bijeg iz svojih domova. Na Svjetski dan izbjeglica slavimo i pozdravljamo njihovu snagu i hrabrost. Kroz priče četvero iznimnih ljudi koji su s nama podijelili svoja izbjeglička iskustva, jučer smo se u Karlovcu pridružili milijunima ljudi u svijetu koji pružaju podršku izbjeglicama. Radeći zajedno možemo stvoriti snažniji, sigurniji i vibrantniji svijet. Zajedno možemo postići sve.” izjavila je Anna Rich, predstavnica UNHCR-a u Hrvatskoj.
„Festival tolerancije od 2012. godine kroz programe aktualizira pitanje izbjeglica, kao i njihovu integraciju u nove zajednice. Izbjeglička kriza rezultirala je masivnim valovima migracija prema Europi. Osim podrške od strane institucija, ove ranjiva populacija treba poštovanje, prihvaćanje, empatiju i pažnju lokalne zajednice. Svojim angažmanom, mi u Festivalu tolerancije, zajedno s partnerima, provodimo programe s kojima želimo potaknuti poštovanje i suosjećanje u lokalnoj zajednici.“ istaknula je Nataša Popović, direktorica Festivala tolerancije.
„ Danas je Svjetski dan izbjeglica te nismo slučajno tu jer Dubovac je oduvijek bio sjecište i susretište različitih puteva, a i danas kad se popnete na Branič kulu možete vidjeti tri aktualne države i dva bivša carstva. Na ovim područjima vrlo često smo se susretali s temom izbjeglica, kroz prošlost su ovdje prolazile izbjeglice, s ovih teritorija smo izbjegli i na ovaj teritorij smo u prošlosti i primali izbjeglice. Tako da u svakom slučaju s ovom temom smo se susretali, samo je pitanje koliko smo ju osvijestili u svakodnevnim razmišljanjima i životu“ izjavila je u pozdravnom govoru ravnateljica Gradskog muzeja Karlovac, Hrvojka Božić.
„Kolika je važnost ovog dana pokazuje današnja situacija i koliko bismo svi mi trebali promisliti koliko možemo osobno pomoći ljudima koji su napustili svoju državu, koji su iz različitih kultura i kojima je vrlo teško ukoliko ih mi ne prihvaćamo i ne pomognemo da se uklope u naše društvo. Vjerujem da ćemo se svi zapitati i naći u sebi ono malo tolerancije i snage da im pomognemo, kako bismo i mi narasli, kako bismo potakli rast sebe samih kao i rast društva u cijelosti. Drago mi je što se ova projekcija upravo danas odvija ovdje, na Starom gradu Dubovcu te Vas pozivam da i sljedeće godine dođete opet. “ uputila je prisutnima Ivana Fočić, zamjenica gradonačelnika grada Karlovca.
Sam redateljski koncept temelji se na svjedočanstvu više ljudi koje predstavljaju izbjeglice iz različitih perioda povijesti. Prva priča evocira iskustvo života u izbjeglištvu tijekom Drugog svjetskog rata u kampu El Shatt u Egiptu. Ovo je svjedočanstvo vrlo važno jer živimo u svijetu u kojem veći broj izbjeglica danas dolazi s Bliskog istoka te su arapskog podrijetla. Dobro se podsjetiti da su nekad izbjeglički valovi išli u posve drugom smjeru. Druga priča evocira iskustvo izbjeglištva iz Domovinskog rata. Treća i četvrta priča evociraju iskustva puta u Hrvatsku: te priče predstavljaju ljude iz drugih zemalja koji su prošli izbjeglištvo, ali sada žive u Hrvatskoj i dobro su se integrirali u društvo kojem danas pripadaju i aktivno pridonose.
