Hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Vinko Kraljević završio je gimnaziju u rodnom Širokom Brijegu, gdje se tada nije imao prilike amaterski baviti glumom.
Volio je čitati, učiti napamet pjesme, ali nije ni pomišljao da će biti glumac. Nakon što je upisao Pravni fakultet u Zagrebu, počeo je sve češće posjećivati kazališne predstave i tada se dogodio prijelomni trenutak. Sa stopostotnim uvjerenjem da neće proći, otišao je na prijamni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti, ali je, nenadano, primljen iz prve. Bio je to lijepi početak glumačke karijere, a iako nije uvijek teklo sve glatko, 65-godišnji Kraljević ostvario je brojne zapažene uloge, između ostaloga u serijama “Velo misto”, “Dolina sunca”, “Stipe u gostima”, “Zora dubrovačka”, “Crno-bijeli svijet” i brojnim drugima. U HRT-ovoj seriji “Čuvar dvorca” za ulogu Marina Dragičevića dobio je mnogobrojne pozitivne kritike, a upravo mu je ta uloga donijela i nominaciju za prestižnu nagradu Večernjakovu ružu u kategoriji glumačko ostvarenje godine.
Imponira li vam nominacija u kategoriji za glumačko ostvarenje u dramskoj seriji “Čuvar dvorca” gdje ste utjelovili agenta Udbe Marina Dragičevića?
- Naravno da mi imponira. Prvenstveno, iznenađen sam nominacijom. Dok se serija prikazivala na HRT-u, nisam imao dojam da je odjeknula u javnosti i da je polučila pozornost širega gledateljstva. Drago mi je da ju je gledateljstvo prepoznalo, ne samo zbog moje uloge, nego i zbog serije koja je rađena vrlo kvalitetno. Redatelj Lukas Nola ju je, po mojem mišljenju, napravio odlično. Da su produkcijski uvjeti bili bolji, odnosno da je bilo više novca, sigurno bi bila još kvalitetnija. Puno toga što je bilo zamišljeno u scenariju, kao što je snimanje u inozemstvu, moralo je otpasti zbog nedostatka novca. Priča o Udbi pogodila je bit, a to su potvrdili i ljudi koji su imali izravna iskustva s Udbom. Oni su rekli da je duh tih događaja prenesen fantastično i sretan sam i ponosan zbog toga.
Tijekom karijere ostvarili ste brojne vrhunske uloge, po čemu vam je posebna uloga u seriji “Čuvar dvorca”?
- Za posebnost te uloge zahvaljujem se Lukasu Noli koji je relaksirano radio s glumcima. Nije opterećivao glumce uputama kako bi nešto trebalo izvesti. Vrlo blago i u nekoliko detalja objasnio je što treba, a onda bi sve prepustio trenutku i imaginaciji glumaca. Imao je jako puno povjerenja u nas i bilo mi je izuzetno ugodno raditi u takvom okruženju i takvim uvjetima. Bila mi je to prva suradnja s Nolom, prije toga se nismo čak ni poznavali i moram priznati da mi je bilo veliko otkriće i čast što imam priliku surađivati s njime.
Kako je započela vaša glumačka karijera s obzirom na to da ste prvo upisali Pravni fakultet?
- Prijelomni trenutak bilo je vjerojatno to što se u pravu nisam našao i snašao. Cijelo sam vrijeme osjećao da to nije poziv za mene. U to sam vrijeme često odlazio u kazalište i uživao u tome. Na trećoj godini prava, sa stopostotnim uvjerenjem da neću proći i s namjerom da će me misao o bavljenju glumom nakon toga napustiti, otišao sam na prijamni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti. Bez ikakva glumačkog iskustva, na veliko iznenađenje, prošao sam na prijamnom, za koji sam se pripremao sam. Nikada nisam požalio zbog toga, bez obzira na teškoće na koje sam nailazio. U glumačkom poslu, kao i u svakom drugom, nikada ne teče sve glatko, neke vam uloge idu, neke ne idu.
Mislite li da ćete se do kraja života baviti glumom?
- Naravno, to nije posao koji je lako napustiti. Za mene to nije posao, već poziv. Dok glumac može i dok je tražen, teško je odbiti uloge. Kao što je jedan slikar rekao – ako želite da slikar nešto naslika, donesite mu samo prazno platno i nemojte mu ništa reći. Sigurno neće moći odoljeti, a platno uskoro više neće biti prazno. Slično je i s glumcima.
Kako se opuštate, što radite za svoj užitak nakon napornog dana i tjedna?
- Najdraže mi je opuštanje uz unuke. Imam ih troje u Zagrebu i dvoje izvan Zagreba. Unuke iz Zagreba često čuvam i to mi je pravi gušt. Osim toga, u slobodno vrijeme ima sporta – tenisa, trčanja, hodanja. Što se tiče vremena, još ga ne ubijam, nego mi ga i dalje manjka. No, ionako više volim tu soluciju.
Koga ćete povesti u Hrvatsko narodno kazalište na dodjelu Večernjakove ruže?
- Suprugu Vlastu, bude li mogla. Ona radi u školi, a bude li joj raspored dopustio, svakako će ići sa mnom. Ne bude li mogla, sigurno će se već naći netko tko će željeti obilježiti tu večer sa mnom.
Poznati glumac?