Iako će u svibnju napuniti tek 32 godine, Bianca Nobilo već se sada može pohvaliti respektabilnom novinarskom karijerom koju posljednjih godina gradi u najutjecajnijoj svjetskoj televizijskoj kući CNN-u. Dopisnica je iz Londona kojoj su u fokusu dnevnopolitička zbivanja o kojima gledatelje informira u svojoj informativnoj emisiji "The Global Brief with Bianca Nobilo", a osim što pažnju privlači poslovnim uspjesima, Bianca se pratiteljima na Instagramu, kojih ima više od 31 tisuću, često hvali svojim hrvatskim korijenima. Iako je rođena u Aucklandu u Novom Zelandu gdje su joj roditelji emigrirali, njezina je obitelj porijeklom iz Dalmacije. Zanimljivo je i da je Bianca kći poznatog igrača golfa Franka Nobila, a sve o svojim korijenima, ali i planovima za daljnju karijeru ta svestrana novinarka otkrila je u velikom intervjuu za Večernji list. Odgovarajući na pitanja iznenadila nas je i poznavanjem hrvatskog jezika. Iako je intervju bio dogovoren na engleskom jeziku, Bianca je sasvim solidno razgovarala na hrvatskom koji marljivo uči uz svoju profesoricu i time još jednom potvrđuje koliko joj je stalo do domovine svojih predaka.
Nedavno ste izazvali veliki interes hrvatskih medija, i to upravo zbog svoga hrvatskog porijekla. Mnogi se ponose što je osoba hrvatskih korijena dospjela do CNN-a. Za početak nam otkrijte koja je točno vaša poveznica s Hrvatskom.
Velika mi je čast što je itko sretan što imam hrvatske korijene. To mi jako puno znači. Moja baka je iz Podgore, a djedova obitelj je iz Lumbarde, s Korčule. Odatle potječe moje prezime i tamo su, prema povijesti naše obitelji, Nobilovi živjeli stoljećima. Povijest je uvijek bila moj omiljeni predmet. To je ono što sam studirala na sveučilištu, velikim dijelom zato što sam bila zaintrigirana poviješću vlastite obitelji i onim što su oni proživjeli. Hrvatska je kroz borbu carstava uspjela iskovati svoj identitet. Hrvatski jezik je živa oporuka prošlosti, jedan od razloga zašto ga volim proučavati. Nikad neću zaboraviti kada sam prvi put otišla na Korčulu i prošetala ulicama kojima su moji preci hodali stotinama godina – bilo mi je to doista posebno iskustvo.
Korčulu ste posljednji put posjetili 2019. godine tijekom ljetnog godišnjeg odmora. Planirate li uskoro novi posjet?
Hrvatska je bila posljednja destinacija koju sam posjetila prije pandemije. Veselim se i što će biti jedno od prvih mjesta u koja ću se vratiti kad ulovim vremena i kad se pandemija malo smiri. Trenutačno nemam puno slobodnog vremena, ali planiram otići do Pule čim ulovim nekoliko slobodnih dana, a svakako se veselim i odmoru na dalmatinskoj obali.
Za Dalmatince kažu da su vrlo temperamentni. Osjećate li vi u sebi te dalmatinske gene?
Rekla bih da ne, ali da pitate moje prijatelje oni bi vam sigurno potvrdno odgovorili (smijeh). Dalmatinski geni čine pola moga DNK. Hrvati su, a ni moja obitelj nije iznimka, vrlo skromni i ponosni ljudi. Puni su ljubavi, odani su i staloženi. Uz to radna etika mojih baka i djedova te moga oca je vrlo impresivna i volim misliti da su to prenijeli na mene. U sebi svakako nosim i dalmatinski smisao za humor. Humor mi je jako važan općenito u životu. Dosta sam sarkastična i imam vrlo grub smisao za humor, ali to mi pomaže da se nosim s teškim životnim situacijama. Kao i moj otac. Ljudi često ne znaju prepoznati moju šalu...
Čime vas posebno oduševljava Hrvatska?
Volim provoditi vrijeme u Hrvatskoj, odgovara mi taj tempo života. Volim hrvatske običaje o kojima često učim od obitelji. Oduševljavaju me i prirodne ljepote i kristalno čisto more. Obožavam plivati, čak sam jedno vrijeme radila i kao spasilac.
A kuhinja? Volite li domaću hranu? U kojim specijalitetima najviše uživate?
Naravno, obožavam je. Prvo zato što je mnogo svježija i manje obrađena od hrane u Londonu. Volim zdravu, jednostavnu hranu. Šporke makarune, soparnik, blitvu na lešo. Inače ne pijem alkohol, ali obožavam korčulanski grk, vrlo rijetku, autohtonu hrvatsku sortu vina. Nisam baš ni ljubiteljica slatkog, ali volim toplu čokoladu, a hrvatska topla čokolada mi je najbolja.
Posljednjih godina mnogi se, pogotovo mladi, iseljavaju iz Hrvatske i sreću traže u inozemstvu. Vidite li Hrvatsku kao mjesto na kojem biste mogli živjeti?
Vidim. Namjeravam kupiti neko zemljište u Hrvatskoj i ondje sagraditi svoju malu oazu. Neću otkriti gdje točno, ali intenzivno razmišljam o tome.
Rođeni ste u Novom Zelandu, a već dulje živite u Velikoj Britaniji gdje radite kao dopisnica CNN-a. Kako ste dospjeli do jednog od najutjecajnijih medija današnjice?
Počela sam raditi kao politička pripravnica sa 16 godina. Kasnije sam i cijelo vrijeme tijekom studija povijesti na Sveučilištu Warwick radila u sektoru obrane i sigurnosti. Najviše su me zanimali europska politika i međunarodni poslovi. Vodila sam svoj posao dok sam studirala i pokrenula dobrotvornu organizaciju. Nakon što sam završila magisterij iz Politike i sukoba, dobila sam postdiplomsku stipendiju iz političkih komunikacija. Tada sam imala samo 24 godine. Nedugo nakon toga počela sam se baviti novinarstvom – prvo sam pisala vijesti na CNN-u, a dogovarala sam i goste za intervjue s voditeljima vijesti. Prilika za izvještavanje došla je nakon Brexita. Imala sam kontakte i znanje pa sam mogla pokriti tu priču i britansku politiku od 2017. nadalje. Pokrenuli smo moju emisiju "The Global Brief" 2019. godine. Dakle, za mene je to bila specijalizacija iz britanske i europske politike te radno iskustvo u tim područjima koja su mi dala priliku. A kako sam došla do toga svega? Nekako vjerujem da čovjek uvijek treba vjerovati i biti izvrstan u svom području djelovanja i tada rezultat neće izostati. Jako je bitno i da se vodite vlastitim interesima i da ne slušate druge ljude koji vam govore što da radite i što bi za vas bilo dobro. To znate samo vi.
Iza vas su brojni prilozi i reportaže, a maloprije ste spomenuli i vlastitu emisiju "The Global Brief". Kojim se projektima u dosadašnjoj karijeri najviše ponosite?
Jako se ponosim timom koji smo izgradili radeći emisiju "The Global Brief". Možda sam ja osoba koju vidite na TV-u, ali producenti i novinari ključni su za emisiju. Svi su to profesionalci, ljudi iz cijelog svijeta kojima je stalo do posla kojim se bave i koji svijet žele učiniti boljim mjestom. Trenutačno smo usredotočeni na napetosti između Rusije i NATO-a. U posljednje vrijeme često radim intervjue s ministrima vanjskih poslova i obrane koji su uključeni u donošenje geopolitičkih odluka. To smatram velikom privilegijom koja nosi i veliku odgovornost.
Također, kao jedno od zanimljivijih iskustava izdvojila bih i pokrivanje Brexita. Bilo je to fascinantno. Putovanje između Londona i Bruxellesa iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Prisustvovala sam konferencijama za novinare s Borisom Johnsonom, Theresom May, Angelom Merkel i Emmanuelom Macronom. Brexit je u velikoj mjeri promijenio povijest i postao borba oko odgovornosti demokratskih lidera. To me zaintrigiralo jer je puno članova moje obitelji bilo uskraćeno za slobodu govora, pogotovo u ratnim okolnostima. Zbog svega toga demokraciju i slobodu govora ne uzimam zdravo za gotovo. Danas se ta rasprava odvija oko koronavirusa, cjepiva i ograničenja. Rasprava između slobode i sigurnosti nikada neće završiti, a meni je privilegija pokrivati upravo takve teme jer su to jedne od najvažnijih rasprava koje možemo i moramo voditi u javnosti. Svakako bih izdvojila i dva velika događaja koja sam pratila na CNN-u, a tiču se Hrvatske. To su zagrebački potres 2020. godine i hrvatsko predsjedanje EU 2020. godine.
Pratite li hrvatske medije? Koje vam vijesti iz Hrvatske najviše privuku pozornost?
Pratim ih, gledam upravo kako se Hrvatska nosi s COVID-om i kako ograničenja utječu na život ljudi. Naravno, pomno pratim i put prema prelasku kune na euro. Pitam se koliko će to biti destabilizirajuće za budućnost hrvatske vanjske politike, pogotovo u kontekstu gospodarskih prilika za mlade Hrvate, i kakvu bi ulogu Hrvatska mogla imati na zapadnom Balkanu.
Poznajete li neke hrvatske novinare ili TV voditelje? Preko kojih kanala se najčešće informirate o vijestima iz Hrvatske?
Još ne, ali pratim njihov rad. Ponekad gledam HRT i Doma TV. Ovdje im nije baš lako pristupiti pa uglavnom slušam podcaste, najčešće "Surove strasti" koje vode Saša Tenodi i Ivan Voras, ili pak tražim na YouTubeu vijesti iz Hrvatske. Baš sam nedavno gledala HRT-ov intervju s Andrejem Plenkovićem.
O kakvim profesionalnim izazovima maštate u budućnosti?
Trenutačno radim na novom projektu, a riječ je o tzv. blic-vijestima i u tome doista uživam. Cilj je da u manje od dvije minute informiramo ljude, naročito one zaposlene, o svim najvažnijim aktualnostima u zemlji i svijetu. Kad opet budemo mogli slobodnije putovati voljela bih češće izvještavati iz Europe, naročito o političkim pitanjima. Primjerice Hrvatska, Italija, Poljska i Mađarska prolaze kroz ključne političke promjene na koje bismo se trebali usredotočiti. Važno je fizički otići tamo i razgovarati s građanima jer inače nikada ne možete doći do prave istine. Oduvijek sam željela napraviti povijesnu dokumentarnu seriju s fokusom na mitove i tradicije u Europi. Toliko je naše sadašnjosti ukorijenjeno u našoj prošlosti. Želja mi je i napisati knjigu – možda o političkoj filozofiji i kako su društveni mediji utjecali na demokraciju.
Jeste li zaljubljeni ili ste trenutačno fokusirani na karijeru?
Ne, nisam. Gledajući dosadašnje "uspjehe" na ljubavnom planu, mislim da bih trebala imati cijeli jedan dio u Muzeju propalih veza u Zagrebu (smijeh). Sretna sam... Volim svoj posao iako zbog radnog vremena često pati moj društveni život. Primjerice, noćna informativna emisija koju vodim počinje u 22 sata u Londonu, u 23 sata u Hrvatskoj, tako da obično idem leći tek oko dva sata ujutro.
Kakva vas osoba može osvojiti? Sviđaju li vam se Hrvati?
Divim se dobrim ljudima koji su lojalni, samozatajni i ambiciozni. I koji imaju sportski duh u sebi jer se i sama u slobodno vrijeme bavim borilačkim vještinama, a uživam i u sportovima na otvorenom. Što se tiče Hrvata, jako su zgodni, bitno je samo da nisam u rodu s njima (smijeh).
VIDEO Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine
Hrvatska se ne nalazi na zapadu Balkana, nego na istoku zapada, naša kultura je potpuno drugačija i nema nikakve veze s Balkanom.