Elizabeta II, baš kao i svi ostali članovi njezine kraljevske obitelji, umrla je u jednom od svojih domova, u dvorcu Balmoral u Škotskoj. Upravo se navršava godišnjica kraljičine smrti o kojoj je prvi na dirljiv način progovorio Boris Johnson u svojoj kolumni u Daily Mailu. On je bio njezin 14. premijer u više od 70. godina na prijestolju. Prvi joj je bio njezin voljeni i nezaboravni "učitelj" Winston Churchill, a posljednja je bila kratkotrajna šefica vlade Liz Truss, koja je na mjestu premijera izdržala samo 49 dana. Trenutnog premijera Rishija Sunaka potvrdio je kralj Charles III čime je i simbolično, na samom početku svoje vladavine, osigurao miran prijelaz vlasti, s premijerke na premijera i kraljice na kralja Velike Britanije i poglavara Engleske crkve.
Boris Johnson je zapisao da ne prođe dan da se ne sjeti svoje kraljice, kao što je u svom govoru u povodu njezine smrti objasnio da je osjetio istinsku bol zbog njezina odlaska, "duboki i osobni osjećaj gubitka" - puno intenzivniji nego što je možda očekivao... Jer je tek s tim gubitkom shvatio što je značila za sve Britance njezina požrtvovnost i mir, te kako je kraljica "svojom ljubavlju za sve nas... imala jedinstvenu i prirodnu moć da nas usreći".
"Kad sam u svom vrtu ili uprazno zagledan kroz prozor, ako mi se pogled na trenutak zaustavi na nečem crno bijelom... sjetim se kraljice... i njezina savjeta oko mojeg problema svrake", objasnio je Johnson u kolumni. Jednom joj je ispričao da mu se kao djetetu usjekla jedna od onih drevnih dječjih brojalica punih neočekivane strave i praznovjerica. U toj pjesmici jedna svraka znači tugu, dvije su za sreću, tri za djevojčicu, četiri za dječaka... Kad vidi tu jednu svraku, Johnson odmah panično pogledom traži drugu, onu za sreću. Kraljica mu je svojim mirom, poput dobre bake, objasnila kako se rješava taj problem - jednostavno, bezbolno. Tu jednu svraku se pozdravi, "Dobro vam jutro, gospođo svrako, danas je taj i taj dan, taj i taj datum... Samo u tome je trik", rekla je Johnsonu kraljica i zauvijek otklonila njegov praznovjerni strah, jer potreban je kratki fokus na život oko nas, trenutni, da shvatiš da ti praznovjerica ne znači ništa.
Prenijela sam ovu pričicu o kraljici i njezinu premijeru zato što pokazuje koliko je znala biti neusiljena, spontana, draga. Tako su je vidjeli Britanci svaki put kad im se obraćala svojim Božićnim govorom, u teškim trenucima kad ih je trebalo obodriti.
Netflixova serija "Kruna", koja započinje kraljičinim vjenčanjem s naočitim, atletski građenim, čak muški umišljenim princom Philipom u kojeg je bila baš ludo zaljubljena otkad ga je upoznala, te Elizabetinim dolaskom na prijestolje, zapravo je posveta toj iznimnoj ženi, posljednjoj duhovnoj sljednici Viktorijanskog doba, u kojem su se pojmovi dužnost, čast, obitelj, brak, iznimno ozbiljno shvaćali, kako je jednom objasnio autor serije Peter Morgan.
U trenutku kad u seriji mirno u snu umire teško bolesni kraljičin otac George VI, Elizabetina baka piše toj mladoj djevojci (nepunih 26 godina), kako zna da će obje biti uništene tim gubitkom sina i oca, no već u sljedećoj rečenici moli je da sve osjećaje potisne u stranu - jer "dužnost zove".
VEZANI ČLANCI
"Vidjela sam tri velike monarhije uništene nesposobnošću da se osobni užici odijele od dužnosti. Ti si ne smiješ dozvoliti da počiniš sličnu pogrešku. I dok tuguješ za svojim ocem, moraš tugovati za još jednom osobom. Elizabethom Mountbatten. Nju sad zamjenjuje potpuno druga osoba, Elizabeta Regina. Te dvije Elizabete bit će često u konfliktu jedna s drugom. A stvar je u tome da kruna mora pobijediti. Ona uvijek mora pobijediti", objasnila je Queen Mary svojoj unuci u seriji. To pismo nije sačuvano u arhivima, no, kao u onoj talijanskoj poslovici - ako nije točno, sjajno je odabrano - posve je vjerojatno da je nešto slično mlada Elizabeta II zaista čula razgovarajući sa svojom bakom, kraljicom udovom, koja je istinski vjerovala da je kruna od Boga jer je britanski suveren i poglavar Engleske crkve i da je to životna uloga koju se mora odigrati savršeno, onako kako zahtijevaju i Bog i narod. Polagala je velike nade u svoju ozbiljnu, posvećenu unuku nakon što ju je beskrajno razočarao sin Edward VIII kad je abdicirao zbog dvostruke američke razvedenice, sponzoruše. U to vrijeme Engleska crkva izričito je branila drugi brak ukoliko je prvi supružnik živ, a Wallis Simpson, Edwardova velika ljubav, imala je dva živa muža kad je Edward VIII, njezin treći muž, pokušavao nagovoriti svoju majku da joj se dodijeli kraljevska titula i prihvati taj brak.
Kraljica Mary bila je nepopustljiva kao starozavjetni Bog i Edwarda VIII "osudila" je na progonstvo upravo zato što je smatrala, kao u fiktivnom pismu iz serije, da taj njezin sin svoje osobne užitke stavlja ispred tih vječnih rojalističkih vrijednosti poput dužnosti prema narodu, vjeri, obitelji. Doista, bivši kralj Edward VIII zaista je svojoj obitelji, Windsorima, nadjenuo uvredljive nadimke koji su sugerirali da nisu sofisticirani, da ne razumiju život mondenog društva kojem on i Wallis pripadaju. Svoju šogoricu, Elizabetinu mamu, ženu Georgea VI, zvao je u svojem društvu "Cookie", jer je "debela malograđanka koja izgleda kao škotska kuharica", a kraljica je bila Shirley Temple, bezazleno nesofisticirano dijete s uvojcima. Cijelu obitelj od koje se 'rastavio' Edward VIII često je opisivao kao ledene sante, grupu frigidnih, zdepastih, ordinarnih, maltene vulgarnih likova nesposobnih za ljubav.
No, tu je bio itekako nepravedan. Windsori, možda nemondeni, nisu bili nesposobni za ljubav. Dapače. George VI i njegova žena, kraljica majka Elizabeth, zaista su se voljeli posvećenom ljubavlju koja brak i obitelj stavlja na prvo mjesto, što zaista nije tradicija europske aristokracije, posebice francuske. Elizabeta II obožavala je Philipa, a troje njezine djece se razvelo zbog potrebe za istinskom ljubavlju. Harry je zbog ljubavi - u zabludi ili ne - ostavio obitelj i svoju zemlju i prigrlio život "vojvode od Montecita".
GALERIJA Od Sex Pistolsa preko Simpsona do Netflixa: Kraljica je bila nezaobilazna u pop kulturi
No, kralj Charles III opasno se približio samom Edwardu VIII, zanemarivši svoje "svete dužnosti" prema obitelji i kruni, kako su ih vidjele kraljice Mary i Elizabeth, zanemarivši pravila Engleske crkve čiji je sad poglavar, inzistirajući da će biti sa ženom - sad kraljicom Camillom - koja se razvela i ponovno udala dok joj je prvi muž živ.
Kralj Charles III tako je na samom početku svoje vladavine unio tektonske promjene u život kraljevske obitelji pa i Engleske crkve. Razvod već dugo nije tabu u kraljevskoj obitelji. Razvela se kraljičina voljena sestra princeza Margareta još 1978. Bila je čitav život nesretna jer joj je kraljica pedesetih godina zabranila brak s razvedenim muškarcem kojeg je silno voljela. Razvela su se i neposlušna kraljičina djeca, princeza Ana i princ Andrew, i to stravične 1992. godine, kad se Charles rastavio, ali ne još i razveo od "narodne" princeze Diane. No, konačno je ipak i budućem kralju dozvoljen novi brak s razvedrnom ženom i ustoličenje Camille kao njegove punopravne kraljice.
To je prvi veliki pomak, no kako Britanci u cjelini procjenjuju prvu, tešku godinu vladavine Charlesa III, u vrijeme kad je intimno sjećanje na Elizabetu II još uvijek tako živo u narodu? Dominic Sandbrook, britanski povjesničar i novinar, napisao je u londonskom Timesu kolumnu u kojoj hvali kralja Charlesa III. Smatra da se posve neočekivano pokazao dobrim kraljem koji vlada s lakoćom.
Charlesovih prvih 12 mjeseci, smatrali su brojni novinari i komentatori, bit će razdoblje velike nesigurnosti za monarhiju. Ako ga i prihvate Britanci, sigurno ga neće prihvatiti Australci, Kanađani i drugi građani Commonwealtha. Osim toga, narod neće nikada prihvatiti kraljicu Camillu, razaračicu braka Charlesa i nesretne Diane, koja živi u legendi jer je tragično poginula u prometnoj nesreći tako mlada (36 godina), prije točno 26 godina.
Charles je kao princ dugo bio na meti tabloida koji su razotkrili najintimnije i najvulgarnije detalje njegove tajne ljubavne afere. Postojala je opasnost da ga i dalje melju i samelju i njegovu vladavinu. No - možda srećom ili čak svjesnom manipulacijom medijima - ipak ga je na naslovnicima zamijenio nesretni "spare", rezerva, Harry, drugi sin, sa svojom Meghan, koju britanski mediji ne vole, i to u rasponu od mržnje do pripisivanja toj "zloj ženi" nekih dijaboličkih namjera i planova.
Mediji su odavno bili svjesni još jedne opasnosti: Charles je kratkog fitilja, zna neočekivano planuti ili posve otvoreno, ne birajući riječi, izražavati svoje ostrašćene stavove o politici, životnim vrijednostima, poljoprivredi, medicini, klimatskim promjenama, "odvratnim" vjetroelektranama i modernoj arhitekturi...
Ništa od očekivanih opasnosti po monarhiju zapravo se nije dogodilo. U svom prvom govoru kralj je jasno naznačio da se više neće moći baviti koliko želi svojim omiljenim temama i onim što su po njemu najveća društvena zla. Dakle, pristaje kao majka staviti dužnost ispred osobnih nagnuća.
Prema nedavnim istraživanjima javnog mnijenja, dvije trećine britanskih građana smatra da se Charles III pokazao dorastao svojem novom 'radnom mjestu' za koje se pripremao desetljećima (u studenom će kralj imati 75. godina). Kao što je konstatirao Sandbrook, nema tog političara koji ne bi plakao od ganuća s takvom podrškom među biračima.
Što se tiče podrške republikanskom pokretu u Velikoj Britaniji, koji bi rušio kralja i monarhiju, ona se zaustavila na 28 posto, što ne zvuči ni opasno ni radikalno. Dakle, u prvih 12 mjeseci kralj je "obranio" monarhiju i pokazao da je dobar nasljednik svojoj majci. Uskoro treba putovati u državničku posjetu Francuskoj, a potom krenuti i na turneju nekim državama Commonwealtha. Očekuje se da će to obaviti u najmanju ruku solidno.
Osim toga, njegovi bliski prijatelji potvrdili su medijima da se u "svojoj koži trenutno osjeća ugodno", a nije uvijek bilo tako. Neki su komentirali da je pustio kosu kao da uživa u svojim "mudrim sjedinama". Drugi su s iznenađenjem potvrdili da se Charles III na novom poslu pokazao kao radoholičar koji i kasno navečer, nakon večere u društvu ili samo sa svojom kraljicom, najvećom životnom podrškom, opet sjeda za radni stol.
U srednjim sedamdesetima, odnos između to dvoje dugogodišnjih ljubavnika najednom je puno opušteniji. Ne žive u Buckinghamskoj palači, koju je navodno mondena Jackie Kennedy nakon posjeta 1961. opisala kao tugaljivi, zapušteni, provincijalni hotel. Palača, kraljevska rezidencija i simbol vlasti za Elizabetu II, u međuvremenu je još propala pa joj slijedi temeljita obnova. Iako je Elizabeta II iznevjerila svojeg muža Philipa i pristala ispuniti očekivanja i preseliti iz londonske privatne palače Clarence House, koju je on s puno ljubavi uređivao za njihovu obitelj, Charles i Camilla sad sretno žive u toj palači u kojoj je dugo, do smrti, živjela njegova voljena baka.
Pa ipak, kraljica Camilla često provodi vrijeme u svojoj vlastitoj kući Ray Mill House koju je za nešto manje od milijun eura kupila u vrijeme kad se 1995. razvodila od svojeg prvog muža, Andrewa Parkera Bowlesa. Najčešće na tom velikom imanju u prirodi, 160 kilometara udaljenom od Londona, s teniskim terenom, bazenom i velikim parkom, prima svoje dvoje djece i petero unuka, tinejdžera. Čini se da je kralj sit tinejdžera za cijeli život i za to vrijeme on najčešće boravi u svojem obožavanom imanju Highgrove, koje je od Camillina udaljeno samo 15-ak minuta vožnje.
I kralj i kraljica, koji upravo slave godinu dana na prijestolju, i dalje su u najvećoj mjeri posvećeni očuvanju prirode, o čemu je Charles kao princ grmio barem pet desetljeća, upozoravajući na onečišćenje zraka i vode, zagađenje plastikom i bespotrebno čupanje i rezanje stabala. U povodu kraljičina platinastog jubileja, 70 godina na prijestolju, pokrenuta je inicijativa The Queen's Green Canopy, sadnja stabala po cijeloj Velikoj Britaniji, neke vrste poklona kraljici za godišnjicu. Charles se s veseljem uključio u sadnju novog hrasta u parku dvorca Windsor, a potom i po cijeloj zemlji. Inicijativa je polučila veliki uspjeh u narodu i u dvije godine zasađeno je oko tri milijuna stabala i posebno zaštićeno nekoliko poznatih stabala po Britaniji starih i po nekoliko tisuća godina, čak više od same kraljevske kuće koju će Charles III, kako se sad čini, uspjeti očuvati u slavu svoje majke, odnosno tri velike žene na prijestolju, Elizabete I, Viktorije i Elizabete II.
