Zaradila je nova hollywoodska heroina sve epitete, od usporedbi s naoružanom Štrumpfetom i klišeiziranom koketom u sado-mazo oklopu do istinske ratnice vrijedne divljenja jer je stripovski lik vjerno preslikala na veliko platno.
No kada govorimo o aktualnom kinohitu “Wonder Woman”, drugoj filmskoj adaptaciji istoimenog stripa, koji je samo u Hrvatskoj u prvom vikendu prikazivanja gledao 10.351 gledatelj, činjenica je da je zapečatio niz povijesnih momenata po kojima ulazi u filmsku povijest. Za početak Hollywood konačno ima odličan film sa ženom u glavnoj ulozi superjunaka. I režirala ga je žena – Patty Jenkins koja je k tome sa zaradom od 223 milijuna dolara u svijetu, od čega samo 100,5 milijuna u Americi, postala prva redateljica s najvećom zaradom od vikend-otvaranja nekog filma u povijesti.
Kada se spominju ovi podaci, u pozadini kao da se čuje zvuk otvaranja šampanjskih boca jer je Hollywood konačno odlučio razbiti staklenu ogradu koja žene u branši drži u drugom planu, no žalosno je što se to događa tek ljeta Gospodnjeg 2017., a nastavlja tamo gdje je nedavno bila Sofia Coppola osvojivši nagradu za najbolju redateljicu za film “The Beguiled” u Cannesu. Bilo bi sve u redu da time Sophia nije postala tek druga žena u povijesti kojoj je to uspjelo od 1939., od kada festival postoji, a 56 godina nakon trijumfa Julije Solntseve. Zgodan je podatak Hollywood Reportera da je 52 posto publike koja dolazi film pogledati – žensko, što je konkretno u Austinu eskaliralo prosvjedom muškaraca jer to doživljavaju seksističkim. Kako god, čini se da Hollywood kreće u novom smjeru jer lik Wonder Woman snažno je definiran i ruši stereotipe junakinja kreiranih isključivo za vizualno zadovoljstvo gledatelja. Zabranjen je, primjerice, u Libanonu, i to ne zbog neke nepoćudnosti, već zato što je Gal Gadot, koja glumi naslovnu ratnicu božanskog porijekla, Izraelka koja je odslužila izraelsku vojnu službu.
Dakle, i u izboru glumice redateljica je pazila na finese pa nije angažirala prsatu ljepoticu rođenu za poziranje, već ženu od krvi i mesa koja trči, jaše, tuče se i ubija – bez kaskadera. Predvodnica te nove generacije snažnih ženskih likova sa stavom je Katniss Everdeen iz “Igara gladi” koju je odglumila Jennifer Lawrence. Lišena seksualnosti, pametna i borbena s pokrićem, gledajući ju počinju je cijeniti i pripadnici najmizoginijih skupina. Jedna je definitivno i Major (Scarlett Johansson) iz “Duha u oklopu”, filma baziranog na međunarodno priznatom SF naslijeđu, japanskom animiranom filmu iz 1995. koji je režirao Mamoru Oshii prema istoimenoj mangi iz 1991. Nemoguće je tu ne spomenuti i Harley Quinn (Margot Robbie) iz “Suicide Squada” koja, iako nije glavna junakinja, autoritarnom snagom i iskonskom shizofrenijom nadrasta sve svoje muške kolege.
Rezime: “Wonder Woman” film je koji zaslužuje preporuku, bacio je novu svjetlost na redateljice kojima nije nužno mjesto u romantičnim komedijama, a filmsku kritiku uvjerio da film o ženama superherojima nije uvijek blesav i redoviti gubitnik čemu u prilog ide i podatak s portala Rotten Tomatoes na kojem je od 124 kritike njih 117 pohvalnih. A što se tiče ove muško-ženske bitke u odnosu snaga... baš kao što lik iz filma u jednom momentu kaže: “Svi imamo svoje bitke, no nisu svačije na prvoj crti fronte”, tako se i ova sada vodi u svijetu filma, sutra tko zna gdje, uvijek je prisutna, ali teško rješiva.
„sa stavom je Katniss Everdeen iz “Igara gladi” koju je odglumila Jennifer Lawrence. Lišena seksualnosti“, ne, nije lišena seksualnosti, Majo Car, kao što nije ni Wonder Woman, naprotiv. Feministički klišeji ... „muško-ženske bitke“... a ovo čak i šovinistički zvuči ... „prsatu ljepoticu rođenu za poziranje“. Doista su mi zanimljive takve spikice, pogotovo kad netko misli da su „prsate ljepotice za poziranje“ muški ideal žene. Kad se kao žena treba dokazivati muškarcu u „muško-ženskim bitkama“, što je eto drukčije od toga da mu treba svidjeti „prsatošću i poziranjem“.