Gotovo dvije godine ste na turneji "Vatra i barut". Je li ona ispunila vaša očekivanja, kako ste zadovoljni turnejom?
Ja se još uvijek držim pravila da je nova ploča povod za nove nastupe, ali zapravo je to jesu li se ljudi zaželjeli da te vide i čuju dovoljno da se pojaviš i održiš koncert. Pokušavam još uvijek da
nastupe uklopim s nečim što ima prefiks „novo“ i što će mi omogućiti da napravim serijal koncerata u određenom vremenskom periodu. Jako sam zadovoljan kako protječu koncerti u povodu albuma "Vatra i barut", kao i reakcijama na cjelokupan album... Zapravo, mislim da ovako dobar period nisam imao još od 2001. ili 2002.godine, naravno, i od onih sedamdesetih godina koje je obilježila histerija zvana „putujući zemljotres“ uz Lokice, Dadu Topića i grupu „Mama Koko“.
Ljudima ste prepoznatljivi po ljubavnim pjesmama, bez izleta u angažirane pjesme. To je tematika koja vas uvijek zaokuplja?
Mislim da ljudi najviše vole ljubavne pjesme, pogotovo žene. Ja ih pjevam cijeli život u karijeri i mislim da je to osnovna tematika, ljudima je to najugodnije, publika se zato i opusti uz takve pjesme koje manje-više pjevamo svi na estradi. Bitno je imati malo kvalitetnije tekstove. Ja sam imao sreću da sam radio s autorima poput Duška Trifunovića, Zmaja, Branka Radičevića... žao mi je što nikada nisam napravio ništa Tina Ujevića, mada je bilo nekih pokušaja, ali zato imam divnog Arsena Dedića, Balaševića, Bajagu, Marinu Tucaković... sve su to vrhunski tekstopisci, uz pjesnike koji su opjevani, pa do vrhunskih suradnika, muzičkih tekstopisaca i kompozitora.
Imate publiku svih generacija. Smatrate li to postignućem u svojoj dugogodišnjoj karijeri?
Najponosniji sam na publiku koja me prati, na sve generacije koje dolaze na moje koncerte i muziku koja živi. Veliki je taj generacijski raspon i kada svi u jedan glas pjevaju zajedno sa mnom muziku koja je često starija od mlađeg dijela publike, znači da je to što sam radio vrijedilo.
Kako održavate kondiciju za dvosatne ili trosatne koncerte?
Na neki način profesionalno se pripremim prije koncerta, šetnje u prirodi, malo trčkaranja, s vremena na vrijeme , aerobne vježbe... Kod mene ima ta latentna jedna kondicija pjevačka koja je nagomilana, a sam adrenalin, ljubav prema publici je taj koji ustvari tebe tjera na bini da budeš dobar. Kao svi hedonisti, ja spadam u one koji vole sjediti, družiti se s ljudima da bi pred sam koncert imao jedan malo rigorozniji režim od nekoliko dana, što je profesionalan odnos prema poslu.
Jesu li samo pjesme te koje vas gotovo četrdeset godina drže na vrhu ili je za uspjeh potrebno i nešto više?
Pjesme su najbitnije kod svakog izvođača. Pjesma je ona koja osvaja publiku, a tek onda priroda i karakter izvođača. Ako je tržište malo, pa se svi znamo, što je slučaj kod nas, onda nije loše da
budeš i dobar čovjek (smijeh). Tu su jako važni i ponašanje, kao i pristojnost koju svi volimo, a koja nažalost više nije u modi. Karizmatičnost, kao i način na koji se obraćate publici na nastupima, podjednako su važni. Publika uvijek cijeni profesionalnost i osjeća kada svakom koncertu pristupite s odgovornošću i željom da im se odužite na pažnji i povjerenju. Kada se pjesme koje ljudi vole
spoje s dobrim ponašanjem, onda imate mogućnost da vam karijera dugo traje.
Imate li neke posebne rituale prije velikih koncerata? Koliko vam je važno vrijeme provedeno sa samim sobom?
Uglavnom se oslanjam na vjeru u sebe. Godi mi da se osamim u garderobi, da se raspjevam, koncentriram, uzmem kalcij, ovisno o tome u kakvom mi je stanju grlo.
Poslovno, a vjerujemo i privatno, postigli ste mnogo ili gotovo sve. Što je za vas daljnji pokretač da se bavite muzikom?
Uvijek publika, ako te traže, dolaze na koncerte, slušaju tvoju muziku, čekaju nove pjesme i pjevaju ih već na prvom sljedećem koncertu zajedno s tobom, mislim da od toga jačeg pokretača nema. A onda radiš posao koji voliš, uživaš i sam u tome pa i živiš od toga, sve to skupa je snažan motiv da se čovjek bavi ovim poslom.
Planovi za sljedeću godinu?
Čovjek koji se aktivno bavi muzikom trebalo bi da svake dvije-tri godine objaviti nešto novo, pa bi zato bilo realno da na jesen sljedeće godine objavim novi album, uz novi singl „na poluvremenu“ 2016. Ne treba ni previše odugovlačiti sa snimanjem novih pjesama, ali nema potrebe ni pretjerano žuriti. Cijeli taj proces trebao bi trajati nekih pola godine, a meni samom bi bilo mnogo lakše kada bih u to uključio više ljudi, više autora i kompozitora. Počeo sam razmišljati u tom smjeru s obzirom na to da će sljedeći album biti „jubilarni“. Promjene su jako važne kada nastaju novi projekti. Svaka promjena je dobra, pa makar bila i na gore, jer u ovom poslu, važno je da se nešto događa.
>>Zdravko Čolić zatvara hrvatski dio turneje 'Vatra i barut'
>>Prošla su desetljeća otkako su postali seks simboli, ali 'in' su i danas
