Doris Pinčić Rogoznica postala je u posljednjih nekoliko godina neizostavno TV lice i voditeljica vrlo popularnih emisija na RTL-u te jutarnjeg showa na Narodnom radiju. Iako joj je glumačka karijera trenutačno u sjeni tih angažmana, Doris nije digla ruke od glume, a otkrila nam je i kako uspijeva istodobno voditi TV i radijske emisije, glumiti i putovati s predstavama te, svemu tome usprkos, dati prioritet svojoj obitelji, suprugu Borisu Rogoznici i sinu Donatu...
Već treću sezonu zaredom vodite kulinarski show “Tri, dva, jedan... kuhaj!”. Koliko se nova sezona razlikuje od prijašnjih i jeste li i dalje zadovoljni svojim angažmanom?
Mislim da je to lijep obiteljski show, a po reakcijama znam da ga gledaju i djeca i bake i djedovi. Atmosfera na snimanju je sjajna, svi se već jako dobro poznajemo, znamo si mane i vrline te funkcioniramo kao jedna velika obitelj. Ali doista, ono što vidite ispred kamera, bez imalo uljepšavanja, isto je kao i iza kamera.
Poželite li se ikada pridružiti nekom paru u kuhanju?
O da. Najviše pri samom kraju, kad su jela spremna za kušanje. Onda bih bila sa svima, ha-ha.
Jeste li ikada dobili želju na neki način pomoći nekome tko vam je drag (iako to ne smijete pokazati)?
Jako često. Pokušavam biti spona između kandidata i žirija tako da im pomognem ili ih pripremim za ono što bi žiri mogao tražiti od njih, i uvijek navijam za njih. Pogotovo za one koji igraju fer i koji su odlični ljudi, neovisno o kuhanju.
A kakva ste vi kuharica, zapisujete li recepte sa showa “Tri, dva, jedan” i isprobavate li ih doma?
Obožavam kuhati, to je moja svakodnevna oaza mira i kreative, u kojoj jako uživam. Najveća mi je radost kad moja obitelj sa zadovoljstvom jede pripremljeno, to mi je veća radost nego kandidatima desetke od žirija!
Jedva smo vas ulovili za intervju i snimanje, kako uopće uspijevate izdržati tempo obveza?
Pa, dobro. Sve mame koje rade znaju da nije lako brinuti se o mališanima, kući, poslu, zadržati kontakt s prijateljicama... Nije lako, ali je prelijepo biti mama. Imam veliku pomoć supruga Borisa, oboje smo tu jedno za drugo, koordiniramo obveze, planiramo zajedno i sve poslove po kući dijelimo. Kod nas stvarno ne postoje muški i ženski poslovi. Kad se sve odrađuje partnerski, onda se stvarno stigne puno toga.
Na kojim sve projektima trenutačno radite?
Trenutačno sam jako fokusirana na jutarnji show na Narodnom radiju, koji vodim svaki dan od ponedjeljka do petka, od 6 do 9 ujutro, uz kolegu Hrvoja Kečkeša. Već sam četiri godine dio tima Narodnog radija i doista mogu reći da to društvo smatram svojom obitelji. Sljedeće godine slavimo 20 godina i tim povodom pripremamo mnogo noviteta, a mogli ste dio već i sada primijetiti u našem programu. Naš programski direktor i ostatak vodstva jako prate svjetske radijske trendove i stavljaju ih skupa s nama u naš kontekst. Tako zajedno stvaramo i na to smo jako ponosni – ipak smo najslušaniji radio u Hrvatskoj! Osim radija, intenzivno igram predstavu “I živjele su sretno” Scene Gorica, s kojom svaki mjesec putujemo u 10-ak mjesta diljem Hrvatske te na brojne kazališne festivale. Vodim puno programa za razne klijente po potrebi, a uvijek maštam i o nečem novom. Nešto od toga ostane u mojoj glavi, a nešto se razvije u veće stvari.
Čini li nam se ili ste glumu trenutačno stavili u drugi plan?
Malo jesam. Uživam u zadacima koji su mi trenutačno ponuđeni i svako se jutro budim zahvalna jer živim od onog što stvarno volim raditi. Gluma je tu kroz predstave, ali što se tiče kamere, čekam pravi projekt. Htjela bih nešto oko čega će mi zbilja zaigrati srce. A i čekam da mi sin malo poraste; uz voditeljske poslove ipak je lakše organizirati vrijeme tako da se njemu mogu više posvetiti, što je u ovom trenutku naš prioritet i zadovoljstvo.
Biste li se voljeli i u budućnosti više baviti voditeljskim poslom ili glumom?
Ne znam. Voljela bih ostvariti dobru filmsku ulogu. Voljela bih napraviti autorsku emisiju na TV-u, voljela bih voditi live TV emisiju... Svašta bih voljela, ali polako, život je pred nama. Važno je da uvijek imamo ciljeve i izazove kojima težimo. Onog trena kad ih izgubimo, život više nema smisla.
Jedna ste od osoba iz javnog života koja dijeli privatne trenutke sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Dozirate li stvari iz privatnog života ili ste do kraja iskreni u svemu, kakve god reakcije kod javnosti to izazvalo?
Svoj Instagram, na kojem objavljujem snimke kad me nešto inspirira, smatram albumom, kad već više ne razvijamo fotografije u fizičkom smislu. Nije mi prioritet da na snimkama uvijek budem uređena; dapače, drago mi je publici pokazati drugu stranu, da vidi nekog s televizije u potpuno neglamuroznom izdanju. Drago mi je da to vide osobito mlade cure, koje se začas zanesu svime što im serviramo svi mi iz medija. A laž je da je sve uvijek sjajno, šareno i posuto perlicama!
Kako vaša obitelj u Zadru inače slavi Uskrs, držite li se običaja, ustrajavate li na njima ili ste neke odbacili/modificirali? Koji su vam najdraži uskrsni običaji koje pamtite iz djetinjstva?
Mi smo tradicionalni, puno nas je i radujemo se običajima i blagdanima. Možda najviše zbog toga što su to prigode kad smo svi skupa, što je uvijek živo, veselo, puno hrane, dobre muzike... Uskrs kod nas ne može proći bez maminih pogača, jaja, domaće ovčje skute (mi to zovemo puina) i divljih šparoga. Mislim da je mama najzaslužnija što im se toliko radujemo. Prije nisam baš razumjela zašto toliko inzistira na ručku u 13 sati, specijalnim tanjurima i sličnome, a sad kad imam svoje dijete, sve mi je jasnije kako je važno i lijepo zadržati tradiciju.
Je li vam vjera bitna u životu?
Važno mi je uvijek imati nešto čemu težim, vjerovati u dobro ispred nas. Vjerujem da su ljudi u svojoj biti dobri, vjerujem u prirodu, u život, u puno stvari, ali od institucija sam odustala. Koju ćemo instituciju posjećivati odredi samo roda koja nas je donijela baš tu gdje jest; da je samo nekoliko tisuća kilometara dalje, tko zna što bi bilo. Ako me pitate molim li se – da, puno vremena posvećujem duhovnosti, čitam knjige takve tematike, ali svom djetetu prije svega želim da ljude procjenjuje po tome kakvi su ljudi, a ne po tome kako se zove njihov Bog.
Kako planirate proslaviti Uskrs ove godine?
Klasika, najljepše: u Dalmaciji s obitelji.
Posvećujete li inače više pozornosti običajima i tradiciji otkad imate dijete ili više nemate vremena za to?
Prije mi neke stvari nisu bile toliko važne, a sad kad imam Donata, jako držim do tradicije i pazim na detalje. Sve to zato što imam samo najljepše uspomene iz djetinjstva, a takve bih htjela i njemu.
Poprilično ste zauzeti u posljednje vrijeme, na koji se način opuštate i relaksirate?
Trudim se čitati, vježbati, kuhati, boraviti u prirodi... Zapravo uvijek organiziram život i posao tako da imam vremena za sve. Prioritet mi je obitelj. U posljednje vrijeme odbila sam neke velike projekte jer znam da ne bih imala vremena koliko želim za Borisa i Donata. Oni su moj mir. Dok obitelj štima, ja kao da imam krila.
A kako provodite slobodno vrijeme?
Vježbam najčešće, trčim ili uz privatnog trenera Maria Vekića, koji je fantastičan motivator.
Nedavno ste objavili fotografiju kako vježbate zajedno sa suprugom Borisom. Vježbate li i inače zajedno?
Često vježbamo zajedno pa se natječemo i to nas dosta motivira, a i onda zezamo jedno drugo ako netko ne može pratiti tempo. Po prirodi sam sklona debljanju i od vode, a kamoli od čega drugog i nemam iluzije da ću ikad biti manekenka. Imam celulit, pudingić na trbuhu, ne baš impresivne mišiće, ali se trudim i vježbam zbog zdravlja, zbog toga što se bolje osjećam kad znoj izađe iz tijela, zbog toga što želim kvalitetno živjeti i zbog toga što Donatu želim biti dobar uzor.
Planirate li uskoro Donatu podariti brata ili sestru?
On je već dovoljno velik i čak nas je pitao da mu “kupimo bracu”! Ipak, voljeli bismo se još malo odmoriti, konačno se naspavati... Sami smo u Zagrebu, bez baka, pa mislimo da bi nam bilo lakše da Donat još malo poraste. No vidjet ćemo, nismo opterećeni i kad god da bude – bit ćemo sretni!
>>Boris Rogoznica pjeva staroj ljubavi i osvaja novu publiku
>>Mirta Šurjak pleše balet, a Fani Stipković od šale diže 55 kg
Samo se ti i slicni zavaravajte tim novokomponiranim glupostima necete daleko. Zato i je Europa u teskim problemima