Nenaseljeni otočić Badija u korčulanskom arhipelagu poznat po drevnom franjevačkom samostanu, okruženim tirkiznim morem i borovom šumom, već desetljećima je dom fra Jozi Zovku. Hercegovački franjevac, nekadašnji međugorski župnik za čije su se službe dogodila Gospina ukazanja, premda načet poodmaklim godinama i bolešću, tijekom ljetnih mjeseci na ovom bajkovitom otoku često prima hodočasnike - tražitelje mira i duhovnosti, među kojima je prije nekoliko dana bio i Jim Caviezel s obitelji.
Prijateljstvo svećenika i američkog glumca datira tri desetljeća unatrag, još od susreta u Međugorju, koji je umnogome trasirao Caviezelov profesionalni i životni put. Otada, glumac je čest gost na našim prostorima, a upravo se u tišini samostanskih zidova Badije i u molitvi pripremao za film "Pasija" koji ga je učinio prepoznatljivim diljem svijeta, gdje je nedavno najavio i nastavak filma, "Pasija - Uskrsnuće".
Punim imenom James Patrick Caviezel mlađi rođen je 26. rujna 1968. u gradiću Mount Vernonu u američkoj saveznoj državi Washington. Majka Margaret bila je glumica, a otac James Caviezel kiropraktičar. Njihovo prezime je retoromanskog podrijetla, otac James ima švicarske i slovačke korijene, majka irske, a svoje petero djece podizali su u katoličkom duhu. Otac mu je pohađao sveučilište UCLA u Kaliforniji gdje je igrao košarku kod poznatog trenera Johna Woodena, a kasnije je poticao i sinove na bavljenje sportom.
Prva dva razreda srednje škole Jim je pohađao u rodnom Mount Vernonu, nakon čega se preselio u Seattle. Tamo je upisao katoličku srednju školu O'Dea u čijem je dresu, očevim stopama, nastupao u srednjoškolskoj košarkaškoj ligi. Posljednji razred srednje škole završio je u Memorijalnoj srednjoj školi Johna F. Kennedyja u Burienu te je maturirao 1987. godine. Studirao je na koledžu Bellevue, gdje se nastavio baviti sveučilišnom košarkom. No, ozljeda noge na drugoj godini studija prekinula mu je snove o NBA karijeri, te se upisuje na Sveučilište u Washingtonu, gdje se posvetio studiju glume.
VEZANI ČLANCI:
Prvi značajan korak za njega bila je audicija za ulogu u nezavisnom filmu "Moj privatni Idaho" iz 1991. godine. Dobio je vrlo malu ulogu službenika strane zrakoplovne kompanije nakon što je agentima za odabir glumaca rekao da je nedavni talijanski imigrant. Sljedeće godine Jim se preselio u Los Angeles gdje je radio kao konobar između audicija. Dobio je male uloge u "Diggstownu" (1992.) i filmskom hitu "Wyatt Earp" (1994.) te gostujuće glavne uloge u "Zlatnim godinama" (1988.) i "Ubojstvo, napisala je" (1984).
I dalje je prolazio relativno nezapaženo u malim ulogama i čak je razmišljao o prestanku glume sve do 1998. kada je dobio priznanje kritičara za svoju ulogu idealista, vojnika Witta u "Tanka crvena linija". Sljedeće godine stekao je dodatnu afirmaciju ulogama u "Zajaši s vragom" (1999.) i "Prava frekvencija" (2000.). Dogodine, ulogom u "Anđeoskim očima" s Jennifer Lopez udario je pečat svestranog glumca i ulazak u holivudsku A-ligu, no istodobno je obznanio svoja snažna vjerska uvjerenja.
Upravo u to vrijeme ga je redatelj Mel Gibson izabrao za utjelovljenje Isusa Krista u "Pasiji" (2004.). Odmah nakon prvog prikazivanja za ovo su se djelo vezale brojne kontroverze. Premda je postigao veliki uspjeh i zaradu od 600 milijuna dolara, što ga je učinilo filmom s najvećom zaradom u američkim kinima, redatelj se nakon prikazivanja susreo s optužbama za antisemitizam i pretjerano prikazivanje nasilja. Film "Pasija" magazin Entertainment Weekly opisao je kao najkontroverzniji film svih vremena te da je Gibsonov jezivi prikaz izdaje Isusa Krista i prikaz njegovog raspeća zapalio "kulturni rat bez premca u povijesti Hollywooda".
Uz film se vežu i brojne strašne priče o događajima sa snimanja, posebice ozljedama koje su snašle glavnog glumca Jima Caviezela. Na snimanju je uganuo nogu, potom je iščašio rame u sceni u kojoj nosi križ na leđima, a u sceni brutalnog bičevanja ostao je bez komadića mesa na ruci, zadobio je ozebline, pao u hipotermiju, a nakon završetka filma morao je i na operaciju srca. Također, tijekom snimanja udario ga je grom. "Četiri sekunde prije nego što se dogodilo bilo je tiho, a onda kao da me netko pljesnuo po ušima. Imao sam sedam ili osam sekundi, kao, ružičaste, mutne boje, i ljudi su počeli vrištati. Rekli su da imam vatru na lijevoj strani glave i svjetlo oko tijela", opisao je jednom prilikom glumac ovo traumatično iskustvo.
Ova uloga donijela mu je slavu diljem svijeta, ali osobno je, tvrdi, primio mnogo više jer je glumeći u tom filmu produbio vlastitu vjeru. Kada ga je Gibson pozvao da glumi Isusa, imao je 33 godine, koliko i Krist kada su ga razapeli na križu. Također, smatra da je znakovito što s Isusom dijeli i inicijale JC.
Da bi uopće pristao igrati Isusa pomogao mu je prethodan susret s Međugorjem, što je često isticao. Dok je snimao film u inozemstvu, njegova supruga Kerri Browitt - srednjoškolska profesorica engleskog jezika s kojom je u braku od 1996. - nazvala ga je iz Međugorja oduševljena onime što je doživjela. Premda je tada boravio u Irskoj gdje je snimao film, na njezin poticaj otišao je na susret s vidiocem Ivanom Dragičevićem te upoznao i fra Jozu Zovka, a prvi susret s njime opisao je kao susret pun ljubavi i prijateljstva koje traje još i danas.
"Za film poput 'Pasije' potrebno je mnogo, mnogo moliti. Nikada ne bih mogao snimati 'Muku Kristovu' da nije bilo Međugorja. Ne bi bilo filma, ne bi bilo moje uloge Isusa u tom filmu bez Međugorja. Uloga Isusa koju sam glumio jest Isus. U Međugorju sam se za nju pripremao moleći krunicu. Nikada nisam molio krunicu prije Međugorja. Mel Gibson bi možda završio film, ali bez Međugorja to ne bi bila ta uloga Isusa. Ne mogu ništa učiniti, ne mogu glumiti ulogu Isusa bez Duha Svetoga! Ne mogu igrati ulogu Isusa, a da mi Njegova Majka ne pokaže put. Ne mogu to učinit bez Neba i svetaca koji mi pomažu. Sveti Franjo i padre Pio; fra Jozo Zovko i vlč. Zlatko Sudac. Svi veliki sveci, svi posvećeni na Zemlji...", ispričao je Caviezel.
Nakon snimanja "Pasije" često je u intervjuima govorio "o osjećaju prisutnosti dobra i zla na setu", a ispričao je i niz anegdota s Melom Gibsonom, koji je u Hollywoodu poznat kao veliki vjernik, a kojega je često morao opominjati da ne psuje. Tijekom snimanja filma u Italiji dobivao je svakodnevno savjete, ispovijedao se i primao svetu pričest od lokalnog katoličkog svećenika.
No, nakon ovog filma njegova je karijera gotovo potpuno zamrla jer ga je, kako kaže, odbacila vlastita industrija, a filmske su ponude nakon uloge u "Pasiji" naglo presušile. Nakon pauze od dvije godine glumac je odigrao nekoliko uloga u televizijskim serijama, poput "Stalna meta", i filma "Stranac" (2008.)
No, Međugorju i Hrvatskoj uvijek se rado vraćao. Koncem svibnja prošle godine, u zagrebačkoj Areni je gostovao na velikom molitvenom danu pod nazivom "Progledaj srcem: Neka vatra siđe". Svoje tumačenje vjere, prenio je okupljenima u 90-minutnom izlaganju, pred 17.000 posjetitelja skupa. Ondje je, između ostalog, govorio da "svjetska elita, poglavito ona koja dominira Amerikom, koristi djecu za lanac pedofilije" te spominjao adrenokrom, kako on tvrdi, "drogu svih droga", odnosno "droge mladosti". Uskoro je postalo jasno i zašto.
Nepuna dva mjeseca kasnije, u američka kina 4. srpnja prošle godine na Dan nezavisnosti, pušten je film "Zvuk slobode" (engl. Sound of Freedom) u kojem igra glavnu ulogu. Autori tvrde da je film "inspiriran stvarnim događajima", donoseći priču o Timu Ballardu, bivšem specijalcu koji u stvarnom životu tvrdi da je pravdi priveo dvjestotinjak online predatora. Ballard (kojeg je u filmu utjelovio Jim Caviezel) je agent operacije Underground Railroad, čija je specijalnost online pedofilija u SAD-u. Spašava dječaka od iskorištavanja u lancu trgovine ljudima, ali saznaje da osmogodišnjak ima i sestru Rocio, koja je još uvijek u ropstvu.
Njih dvoje otac je odveo na casting za talente u zabavljačku industriju, ostavio ih sa skauticom u hotelskoj sobi, a kada se vratio za par sati u hotel - zatekao je praznu prostoriju. Tim se uskoro nađe u Kolumbiji i formira ekipu s američkim veleposlanstvom i lokalnom policijom kako bi spasio Rocio i drugu djecu od trgovine ljudima, koja se na izoliranom otoku drže u seksualnom ropstvu.
Reference na Epsteinov otok su više nego jasne, a u samu promociju filma uključio se i pravi Tim Ballard, koji u nebrojenim intervjuima na YouTubeu tvrdi da je "godinama svjedočio slučajevima gdje se djeca širom svijeta otimaju". Američka publika, pokazalo se, hipnotizirana je "Zvukom slobode", ponajviše jer je film isproduciran po obrascima klasične priče o superherojima. Film je u kinima prošle godine bio gledaniji od posljednjeg nastavka iz serijala Indiana Jones te je postao neočekivani ljetni filmski hit koji je ukrao mjesto na tronu filmovima velikih studija.
Jim Caviezel privatno živi sakramentalni život sa suprugom i troje usvojene djece, koju biološki roditelji nisu željeli, odgaja ih u vjeri, mole zajedno krunicu i dok se voze u automobilu. Njihovo prvo posvojeno dijete bio je mali Kinez Bo, s velikim tumorom na mozgu koji je bio vidljiv okom. Kada je bio beba, bio je ostavljen u vlaku i do svoje pete godine živio je u sirotištu. Kada ga je prvi put vidio, Caviezel je rekao da je osjetio nešto posebno. "Vidio sam tu deformaciju na njegovoj glavi, ali potom sam ga pogledao u oči. Osjetio sam u srcu kao da me pita: Hoćeš li me voljeti?"
Drugo dijete koje je posvojio bila je djevojčica po imenu LeLe. U vrijeme kada su je upoznali, trebali su usvojiti malo novorođeno dijete koje je bilo potpuno zdravo, također iz Kine. Ali, shvatili su da će petogodišnjoj LeLe, koja je također bolovala od tumora na mozgu, biti puno teže, zapravo nemoguće, naći obitelj nego novorođenoj zdravoj bebi. Odlučili su tada dovesti LeLe u svoj dom. Bo i LeLe su danas, nakon niza operacija, zdravi. Dječak danas pobjeđuje u gimnastičkim natjecanjima, a LeLe se bavi baletom. Za svoje su roditelje bili pravi blagoslov. Osim Boa i LeLe posvojili su stoga još jedno dijete koje boluje od sarkoma, također iz Kine, zemlje poznate po zastrašujućem broju abortusa i napuštene djece. Caviezel kaže kako su ga djeca promijenila nabolje, stvorila boljeg čovjeka od njega. Svoju odluku da usvoje djecu koja danas imaju 20, 18 i devet godina, nikad nisu požalili i smatraju ih "božjim blagoslovom".
Iz poštovanja prema supruzi Kerri i svojoj vjeri, Caviezel poslovno ne pristaje snimati scene koje se kose s kršćanskim svjetonazorom. U vrijeme snimanja intimne scene s Jennifer Lopez u filmu "Anđeoske oči" tražio je da cijelo vrijeme nosi majicu, a pop diva odjenula je top. Caviezel je tada rekao: "Volim scene, ali ne one s neopravdanim seksom ... I ne radi se samo o mojoj ženi, iako je to važno. To je grijeh, čist i jednostavan. Mislim, to je pogrešno." Odbio se skinuti i u ljubavnoj sceni s Ashley Judd snimajući triler "Zaboravljeni zločin" iz 2002. godine. Jim Caviezel i supruga protive se pobačaju, a par duže od dva desetljeća posjećuje katolička svetišta diljem Europe među kojima je, dakako, i Međugorje. Zajedno putuju i na njegova predavanja na kojima svjedoči o svojoj vjeri, pa je tako prošle godine prije svoga izlaganja u zagrebačkoj Areni posjetio sjedište Laudato TV-a koji je organizator događaja. U kratkom susretu s djelatnicima i gostima fotografirao se i pozdravio sa svakim prisutnim te primio darove za uspomenu. Među darovima je bilo i raspelo za koje je zamolio fra Ivana Matića da ga blagoslovi. Ponovio je, kažu, geslo koje često ističe u javnim istupima kada govori o vjeri: "Koja je korist ako osvojite svijet, a izgubite dušu?".
Svaki slobodan trenutak koristi i za promociju filma "Zvuk slobode" koji je prikazan i papi Franji u Vatikanu. Ne osvrće se na kritičare koji posljednjih godina uz njega vežu i kontroverze zbog priklanjanja teorijama zavjere, posebice onoj o tome kako elite otimaju i ubijaju djecu zbog prikupljanja adenokroma, kojim održavaju mladost. Filmski svijet s nestrpljenjem očekuje i njegov novi film "Pasija: Uskrsnuće", u kojem glumi uskrslog Isusa, a za koji već sada kaže da će biti najveći film u povijesti. "Velike filmske produkcije izbjegavaju biblijske priče, a umjesto toga ulažu sve svoje resurse u snimanje filmova koji se temelje na superjunacima koji vrlo često, što je ironija, vuku korijene iz kršćanskih ideala, koji sežu sve do Isusa Krista. Ja sam dobio priliku glumiti najvećeg superjunaka koji je ikad postojao - Isusa Krista."
VIDEO: Goran Višnjić na predstavljanju Rimčevog robotaksija
