Relikti bosanskohercegovačke prošlosti, čiji je najistaknutiji predstavnik Haris Silajdžić, ponovo se ovih dana upinju Hrvatima poručiti kako nemaju pravo na ono na što imaju pravo na svoju federalnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine.
Silajdžić nikako da shvati da je nepozvan dati odgovor na hrvatsko pitanje u BiH. Poznato je, naime, da je Silajdžić glavni zagovornik prelijevanja novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, gospodarske agresije na većinska hrvatska područja u BiH, sustavnog zatiranja prava Hrvatima na materinski jezik u javnim medijima i prosvjeti, a već je u anale ušla njegova izjava da su Hrvati sami sebi 1997. godine podmetnuli autobombu u Splitskoj ulici u Mostaru. Bit će prije da Silajdžićeve izjave treba shvatiti kao prijetnju Hrvatima u BiH.
No taj unitarizmom zaslijepljeni političar ipak bi trebao znati da, bez obzira na trenutačnu slabost i konfuziju u koju su upali bh Hrvati među hrvatskim političarima, intelektualcima i, što je najvažnije, građanima, ponovo sazrijeva ideja o korištenju prava kao suverenoga naroda da odlučuje o svojoj sudbini. Hrvati u BiH su 1991. godine znali glasovati za BiH, 1992. godine znali su BiH obraniti, 1995. znali su poraziti agresora, a 2006. srušiti katastrofalne ustavne promjene.
Kad su se uspjeli suprotstaviti i poraziti znatno moćniju SFRJ i Beograd Silajdžić bi morao znati da će Hrvati u BiH biti kadri u političkom smislu poraziti neodrživu unitarističku politiku koja dugoročno najviše šteti upravo bošnjačkoj političkoj eliti.
