Četvrti je dan otkako je stotinjak mještana Križnice odsječeno od hrvatske obale. Iako se Drava povlači i razina vode na poplavljenom dijelu opada, za većinu mještana stanje se ne mijenja. U četvrtak ni traktorom se više nije moglo do mosta na Dravi, s kojim je Križnica spojena s pitomačkom obalom i koji je danima bio spasonosno prijevozno sredstvo za one koji moraju na pitomačku obalu.
Dva dana samo oni koji imaju čamac mogu do poplavljenog prilaza mostu i zatim na rizik prijeko Drave po kruh, mlijeko i osnovne kućne potrepštine.Selo nema trgovinu, ambulantu. Četvrti je dan i kako u Križnicu ne može hitna pomoć ni vatrogasci. Učenici ne idu na nastavu, a radnici na posao. Sve generacije pamtit će najviši vodostaj Drave u posljednjih 40 godina.
'Zaboravili nas'
- Kao da su nas svi zaboravili – tužno kažu članovi obitelji Fabčić. Njihov školarac, prvašić sa ADHD-om koji je klupe dijelio samo tjedan dana sa vršnjacima, sa čežnjom gleda u torbu i knjige koje sam otvara i čita. On na nastavu u Pitomaču ne može dok se Drava ne povuče. A to bi moglo potrajati, kažu stariji mještani. Sporo povlačenje vode sa poplavljene obale i prilaza mostu ne ulijeva im nadu. Za ovaj vikend, sigurni su, voda se neće toliko povući da mogu do druge obale. Dan za danom, sve su ogorčeniji. I oni koji su sa optimizmom gledali na cijelu situaciju, počinju se brinuti.
Nadležni su priznali da ne postoji rješenje za Križnicu u ovim slučajevima. HPP tim volontera spreman za hitne intervencije, no što je sa potrebama koje se tiču normalnog života, pitaju se zarobljeni mještani. Poplava je, poručuju, još jednom pokazala kako Križnica nadležnima koristi samo za fotografiranje u turističke svrhe, no da ih političari u svakodnevnim problemima ne doživljavaju ozbiljno. Za vikendaše Križnica je raj na zemlji, no za mještane stotinu je problema koje lokalna vlast mora riješiti i to u kratkom roku, poručuju.
- Nemamo kvalitetan most, nemamo ni skelu u koju se možemo sigurno pouzdati i kada je vodostaj povoljan. Vozi par tjedana, onda vodostaj opet naraste i na početku smo. Na mostu s glavom u torbi – umorno priča Emil Čor. Skelar je punih 18 godina i zna što govori. Zna kako Drava diše još otkad je naučio hodati, kao i svaki mještanin Križnice.
Borba za selo
- Kažem vam, ovo neće završiti brzo i neće završiti dobro. Što će biti ako popusti i jedna dotrajala daska ovih dana, tko će nam sutra osigurati da možemo do obale? A voda se može povlačiti danima – pita iskusni skelar.
Otkako je Drava prekrila prilaz Križnici, igralište i vikendice na obali i odsjekla ih od mosta, Emil ne zna kada mu radni dan počinje, a kada završava. Jer vrijeme je berbe i treba pobrati pet jutara paprike i prevesti ih preko mosta u građevinskim kolicima. Čorovi su jedini mljekari u Križnici, imaju dvadesetak krava. Četiristo litara mlijeka treba prvo staviti u čamac i zajedno sa vrećama paprike dovesti preko poplavljene ceste do mosta. Zatim sve pretovariti u građevinska kolica, pa lelujavim mostom do druge obale.
- Pet sati dnevno. Toliko sve to traje. Sin će mi polomiti leđa, ako ovo stanje potraje. Ja sam danas rekao da više ne mogu. Čamac je mali, sa svakim prijevozom gledam neće li se sve okrenuti i neće li Drava uzeti i ovo malo za što se borimo – umoran je Emil Čor.
Hrvatske vode smiruju situaciju i poručuju da se vodostaj Drave smiruje i da je najgore prošlo. Procjene za Križnicu govore da bi, s obzirom na stanje u posljednja 24 sata, vodostaj Drave trebao padati i to do 30 centimetara dnevno. Za par dana, poručuju, situacija bi se mogla normalizirati. Sada je sve na Dravi, pogleda uprtog u rijeku koja im život znači govore mještani koji se punih 96 sati bore za sebe i jedni za druge nastojeći da se izoliranost ne pretvori u katastrofu. Žele, kažu, da odgovorni vide koliko im je stalo do svog sela i ljudi i da njihov primjer potakne one koji mogu nešto promijeniti da što prije nađu sigurnu poveznicu između dvije obale, bez obzira na poplave i izvanredne situacije.
