Dinamo se plasirao u polufinale hrvatskog nogometnog kupa, kao domaćin je u Maksimiru bez većih problema, po vrlo teškim vremenskim uvjetima, sa 4:2 pobijedio Istru 1961.
Iako je trener Dinama Mario Cvitanović posljednjih dana imao problema s ozljedama, ipak su mu se oporavili Soudani i Benković koji su se našli u prvoj postavi, pa i Ante Ćorić koji je ušao s klupe. A strateg plavih, valjda poučen zamkama koje kup nosi, koje je i sam osjetio kod drugoligaša Novigrada, poslao je protiv Istre najbolji mogući sastav. Nije želio da kao protiv Novigrada uđe u neizvjesnost, da mu se dogode produžeci ili nešto gore.
Soudani u zaleđu kod gola?
No, kako su plavi igrali prvih pola sata, dojam je da su malobrojni gledatelji na kišom okupanom Maksimiru počeli strepiti da ova utakmica doista ne potraje duže od 90 minuta, a ‘komfor’ Maksimira i 90 minuta mogu izdržati samo pravi plavi junaci, dok bi 120 bilo doista previše i za one najhrabrije i najotpornije.
Dinamo je od starta bio bolji, ali bila je to nekakva jalova premoć u kojoj je tek jednom dobro udarcem zaprijetio bivši kapetan domagoj Antolić. No, prije isteka tih pola sata plavi su ipak poveli. Sve je napravio Leonardo Sigali. Oduzeo je loptu na svojoj polovici, krenuo sam prema naprijed i onda sjajno poslužio Angela Henriqueza koji je to pospremio u mrežu za vodstvo Dinama. Do odmora je još jednom odlično tukao Dani Olmo, s 18 metara opalio je i pogodio vratnicu, a na odmor se otišlo s ipak uvjerljivih 2:0. Soudani je lijepo primio (doduše, čini se da je bio u zaleđu), odigrao povratnu loptu koju je klizeći Henriquez ugurao u mrežu.
Hat-trick Henriqueza
Kako je znao reći Ćiro Blažević, 2:0 je najgori rezultat, jer ako ti zabiju prvi, drugi sam pada. Toga se može sjetiti i Ante Čačić, kada je vodio Dinamo u kupu imao je 2:0 kod kuće protiv Zadra, a onda su ga Perica i Ivančić izbacili s 3:2.
No, već na početku nastavka plavi su i tu opasnost poslali u sferu nemogućega. Soudani je kratko petom proigrao Ademija, ovaj otišao sam prema golu, prošao jednog igrača i onda sa 16 metara pogodio suprotni kut za mirnih 3:0 Dinama i siguran prolazak u polufinale kupa. Iako su gosti brzo uspjeli smanjiti, udarac Kitanovskog nezgodno je skrenuo Sigali i prevario svog vratara Zagorca. I zaslužili su Istrijani taj pogodak, ne zato što su igrali nešto posebno, nego zato što u općoj neimaštini i problemima imaju srca i bore se koliko mogu. Svaka im čast, želimo im da se za nešto izbore, da i njima dođu bolji dani. I pokoja plaća.
– Prolaz je najvažniji, to je bio prioritet, i to smo odradili kako treba, superiorno. Žao mi je Amera Gojaka, njemu posvećujemo ovu pobjedu, stradao mu je ligament gležnja i bit će najmanje šest mjeseci u gipsu – kazao je Mario Cvitanović.
Plavi su mogli zabiti još nekoliko pogodaka, uz to što je krasnu akciju Ćorića, pa Olma, Henriquez zaključio svojim trećim pogotkom za 4:1. A na kraju se Maksimović prošetao Maksimirom i plavom obranom te smanjio za konačnih 4:2.
– Tih zadnjih 15, 20 minuta ne smije nam se ponavljati, velike momčadi i kad imaju uvjerljivo vodstvo štuju loptu, poziciju, momčad, treba do kraja odraditi utakmicu kako treba – dodao je Cvitanović.
- Dinamo je zasluženo slavio iako nisam nezadovoljan, iako smo odigrali prvo loše poluvrijeme bez ijednog jedinog prekršaja. No, meni je utakmica u ponedjeljak najvažnija, zato sam par igrača ostavio u Puli. Teško je preživljavati iz dana u dan, ali dok postoji nada..., a mi se nadamo, jer ima nekih naznaka da se neće dogoditi najgore. Svaka čas dečkima na svemu što izdržavaju – kazao je gostujući trener Darko Raić Sudar.
je li tako teško naučiti da se na hrvatskom jeziku ne piše "istrijani" nego "istrani"? pismenost ispod razine osnovne škole!