Bilo je to kao u našim najljepšim danima ponosa i slave, zagrebačke je ulice opet zatresla nogometna groznica! Već u nedjeljno jutro brojni su automobili, okićeni navijačkim obilježjima, trubljenjem upozoravali da se nešto važno događa, izvješene su zastave na balkone.
Ispred kultnog sportskog kafića “Tomi” kraj “placa” u Dubravi roštiljalo se naveliko, pivo i vino točilo se kao da je besplatno, željno se iščekivao taj okršaj s Turcima...
Točilo se dobro vino
A posebno je navijačko ozračje vladalo u restoranu “Orkan” na Bukovačkoj cesti, nekoliko stotina metara zračne linije od maksimirskog stadiona. “Orkan” je, naime, stalna baza izbornika Ante Čačića, većinu slobodnog vremena Čačić s prijateljima provodi na tom mjestu.
Nogometni razgovori, partija “bele”, uz dobar roštilj i “gemišt” – tako je bilo i prije nego je postao izbornik, ništa se nije promijenilo ni kad je preuzeo tu časnu funkciju, Čačić je ostao isti.
- Da imam trostruko veću terasu, sve bi bilo puno – rekao nam je vlasnik lokala, Zvonko Šarić, jedan od najboljih Čačićevih prijatelja.
Nogometni meni od četiri slijeda stajao je samo 100 kuna, oko 100-tinjak gostiju, mahom Čačićevih i Šarićevih prijatelja, odjevenih u hrvatske dresove, “okupirali” su terasu restorana. Točilo se vrlo dobro vino iz Štrigove, konobarica Dražena i konobari Damir i Goran, te kuhar Mladen s ekipom, bili su u vrhunskoj formi. I željno se iščekivao početak...
- Ajmooo, Hrvatska – zaorilo se iz grla nakon što je odslušana i otpjevana “Lijepa naša”, svaka je potankost na utakmici emotivno popraćena. Bilo je tu uzdaha zbog promašaja, očaja nakon uzdrmanih greda, pljeska nakon lijepih poteza, silne ljutnje na užasnog švedskog suca Erikssona...
A kad je Arda Turan uklizao Dariju Srni, te potom na stražnjici otklizao izvan terena, lokalni je šaljivdžija uzviknuo:
- Ovaj sigurno nema hemoroide...
Čudesni pogodak Luke Modrića užario je ozračje do usijanja! Svatko se sa svakim ljubio i grlio, euforija je bila nezaustavljiva, sve su se želje počele pretapati u stvarnost, snovi su počeli dobivati konture ostvarenja! Zapjevalo se “Bježite Turci...”, u poluvremenu su konobari bili na brzinskim ispitima.
“Ante, Ante, svi smo za te” – uzviknuo je Zvonko Šarić, rekavši osoblju da donese – tortu, sa crveno-bijelim kockicama i hrvatskom zastavicom, na njoj je pisalo “Igrajte za nju, našu Hrvatsku”!
- Ovu je tortu prije nekoliko sati telefonski naručio izbornik i rekao mi je da vas sve počastim pobijedimo li Turke – pohvalio se gazda lokala.
Iako nas je “škakljalo”, nismo željeli pitati što će biti s tortom ne bude li pobjede? Bolje ne dirati vraga, na kraju je torta bila svečarski razrezana i podijeljena. Slavio se fenomenalni Modrić, koji je odigrao valjda najbolju utakmicu u hrvatskom dresu ikada.
Svi su igrači dobivali pohvale, no kad se na malom ekranu ukazao “ranjeni” Vedran Ćorluka, svi su gosti lokala ustali i zapljeskali hrvatskom “Spartaku”, koji je doslovce iskrvario za ovu iznimno vrijednu i dragu pobjedu.
Ante, sretan imendan
- Kad se dečki vrate u Zagreb, želimo da Ćorluka bude naš posebni gost – rekao je Šarić.
Posljednji zvižduk “prokletog suca” popraćen je euforičnim uzvicima, netko je počeo pjevati “Kad se sjetim, suza krene...”, odjeknula je pobjednička pjesma, runde su stizale jedna drugu. U “Orkanu” je urnebesno i uraganski proslavljena prva hrvatska pobjeda u Francuskoj, nazdravljalo se izborniku i igračima. A na kraju je gazda najavio:
- Naš je Ante “ljetni Ante”, imendan mu je u ponedjeljak! Sretno ti bilo, prijatelju, a kad se vratiš napravit ćemo ludu feštu. “Dukate” ćemo već nekako riješiti...
“Dukati” su – “Najbolji hrvatski tamburaši”...
>>Ante Čačić: S ovakvim Lukom izgledamo moćno, prodorno...
>>Modrić: Sad ili nikad, idemo po veliki rezultat na Euru
Sportska redakcija VL ,Indexa i udruge nas Hajduk na čelu za Draženom Lalicem na aparatima