Nakon što je Ante Žižić zamolio za izuzeće, a Karlo Matković usred sezone otišao u NBA klub koji ga je draftirao, prvim centrom reprezentacije etiketiran je Danko Branković, 23-godišnji Zagrepčanin visok 217 centimetara.
A u toj ulozi Branković će biti i večeras u Brestu (20.30), protiv domaće Francuske, u prvoj utakmici kvalifikacijskog ciklusa za Eurobasket 2025.
– To je ogromna čast za mene. Osim toga, jako se ugodno osjećam u ovoj skupini igrača. Super su dečki i priključio sam se reprezentaciji s veseljem.
Hezonja je pravi izbor
Kaže i da mu se sviđa i Hezonja u ulozi kapetana.
– On je bio i jedini pravi izbor za kapetana ove momčadi. Osim što ima najviše iskustva igranja velikih utakmica, on je i jako moćan igrač. Način na koji igra jako mi se sviđa. Zabija licem, ali i iz igre leđima košu, a i asistira.
GALERIJA Krasan ambijent u povijesnoj večeri Dinama
Danko je za reprezentaciju igrao i prošlog ljeta, ali ne utakmice olimpijskih pretkvalifikacija u Istanbulu, nego dvoboje europskih pretkvalifikacija protiv Austrije i Švicarske.
– Trebao sam ja ići i u Istanbul, no imao sam nekoliko manjih ozljeda, osjećao sam gležanj, leđa, lakat i kako je ispred mene bila prva euroligaška sezona, morao sam se za nju dobro pripremiti, ali i dokazati se u predsezoni.
I je li u tome uspio?
– Mislim da jesam. Ja sam zadovoljan, no činjenica je da još nisam uhvatio ritam. Prva mi je euroligaška sezona pa se događa da mi je jedna utakmica dobra, druga manje dobra, a treća loša.
A kako mu je živjeti u Münchenu?
– Jako dobro. Prilagodio sam se. To je civiliziran, miran grad u kojem je jako puno naših ljudi. Našao sam si odličan stan, jedino se za hranu sam snalazim. No s obzirom na to da smo mi u tjednu tek tri dana kod kuće, a sve ostalo na putu, to nije problem. Nekad sam nešto spremim, nekad odem u restoran, nekad si nešto naručim.
Koliko pazi na prehranu?
– Pazim dosta. Meni najviše odgovara tjestenina. Poput maratonaca, natrpam se ugljikohidratima i nakon toga dobro spavam i imam puno energije za treninge i utakmice.
Danka u petak navečer na atlantskoj obali sjeverozapadne Francuske čeka veliki rat s dvojicom francuskih vrsnih centara – Poirierom i Lessortom.
– Uh, to su dvojica iz pet najboljih centara Europe. Bit će teško protiv njih, no to je moj posao i moram ga prihvatiti.
Premda Fibina procjena – da je Francuska najjača reprezentacija kvalifikacija, a da je Hrvatska na toj listi tek 13. – ne zvuči obećavajuće, Danko se time ne zamara.
VEZANI ČLANCI:
– Oni su uvijek rangirani visoko, no ne bude uvijek sve po predviđanjima. Ja u ta rangiranja posve ne vjerujem.
Za razliku do Hrvatske koja ima tri, Francuska ima puno više euroligaških igrača. Je li to element prevage?
– To je sigurno važna stavka ako igraš Euroligu i s tim samopouzdanjem igraš za reprezentaciju. Više euroligaških igrača na papiru jest prednost, no vidjeli smo puno puta da tu može biti svega. Nema bijele zastave.
A sam Danko čini nam se odvažnijim nego prije. Sada atakira na koš puno energičnije.
– To je jedna od prvih stvari koju su mi rekli kada sam došao u Bayern. Sve unutar "smajlića" mora biti zakucavanje. Sa 217 cm više ne smijem lagano polagati jer u Euroligi svi lete i jedva čekaju da te zalijepe. Na toj čvrstini moram još raditi.
Naš je dojam da je radio na kilaži?
Otkako sam u Bayernu, dobio sam pet i pol kilograma. Iz Cibone sam u Megu otišao sa 110 kg, a sada imam 118.
Iz Cibone je otišao u ljeto 2022., no pažljivo prati sve što se događa s njegovim matičnim klubom. Iz perspektive člana kluba u kojem plaća, po germanskoj pedantnosti, nikad ne kasni.
– Gledam svaku utakmicu Cibone koju stignem. I nadam se da će se Cibona izvući iz ovoga teškog financijskog stanja. Znam kako je dečkima kada im na vrijeme ne stižu plaće.
Za sezonu igranja u Megi ima samo riječi hvale.
– To je jako dobar klub za razvoj mladih igrača. Šteta je što i u Hrvatskoj nema takvog kluba.
Ima li košarkaški Bayern veze s onim nogometnim? Jesu li oni košarkaška sekcija nogometnog Bayerna kao što je to slučaj s košarkaškim sekcijama Reala i Barcelone?
– Ja bih rekao da smo mi potpuno odvojeni od nogometnog kluba, da osim imena nemamo ništa zajedničko i da mi kao klub sami moramo zaraditi svoj proračun.
VEZANI ČLANCI:
Rekorder Petrove bolnice
Kako je na gledanost i popularnost kraljice sportova košarke utjecao naslov svjetskih prvaka?
– Gledanost je neusporedivo veća nego u Hrvatskoj, što me pomalo rastužuje. Pa mi kada igramo protiv najlošije momčadi lige u dvorani imamo 4500 ljudi. A kada sam igrao za Cibonu i kada bismo igrali protiv najslabije momčadi lige, došlo bi 50 ljudi. Nisam mogao vjerovati da ljudi u Njemačkoj toliko vole košarku. Premda ja nisam glavni igrač u Bayernu, ljudi me na ulici prepoznaju.
Kao rekorder Petrove bolnice (rodio se s 58 cm), Danko je izrastao do 217 centimetara, no unatoč izrazitoj visini ima finu ruku. A u današnjoj košarci centar koji šutira (i pogađa) trice ima dodatnu vrijednost.
– Ne zamjeraju mi kada uzmem šut za tricu, pogotovo jer ja to i treniram. A na tome, baš kao i na centarskoj tehnici, radim s Emilijem Kovačićem, koji je kao razvojni trener i asistent zadužen za nas centre. Dođem s njim raditi sat vremena prije timskog treninga i ostanemo još i sat vremena poslije.
Vjerujemo da će naš najviši igrač imati ovlasti i da šutira trice u reprezentaciji. Uostalom, to je već činio u spomenutim pretkvalifikacijama protiv Austrije i Švicarske.
– Vjerujem da ću imati to odobrenje. Nerezonske šuteve ne smije nitko uzimati, no ako sam sam, bila bi šteta da šut ne uzmem. Osim toga, ako sam pri tome i uspješan, onda tjeram suparničke centre da izlaze na mene, a time se u reketu otvara više prostora.
Zanimanje za košarku u Njemačkoj je veliko. Mi kada igramo protiv najlošije momčadi lige u dvorani imamo 4500 ljudi, kaže Branković
