"Besmrtni" Silvio Berlusconi preminuo je u ponedjeljak u 87. godini . Bolovao je od mijelomonocitne leukemije, a prošli je petak došao u bolnicu na redovite pretrage. Premda je Silvio otišao, svi još pamte njegov dolazak. Nakon što je 20. veljače 1986. kupio Milan s namjerom da klub vrati na vrh europskog nogometa, na teren je ušao u stilu. Sletio je helikopterom uz Wagnerovu "Ritt der Walküren" u pozadini.
Označilo je to preokret za Rossonere nakon turbulentnog početka desetljeća u kojem su dva puta ispali u Serie B. Jednom zbog uključenosti u namještanje utakmica, a drugi put jer jednostavno nisu bili dovoljno dobri da ostanu na vrhu talijanskog nogometa. Berlusconi je tijekom više od 30 godina bio vlasnik kluba i s njime ispisao povijest nogometa. Njegova je vladavina završila u travnju 2017. kada je klub prodao novim, kineskim vlasnicima, za 740 milijuna eura.
VIDEO Preminuo je Silvio Berlusconi
Uspon Arriga Secchia
Tijekom prve Berlusconijeve sezone na čelu kluba, Rossoneri su izborili peto mjesto u Serie A, ali su iz Coppa Italia ispali već u osmini finala protiv Parme. Nekoliko mjeseci kasnije, Arrigo Sacchi došao je na mjesto glavnog trenera Milana. Još poprilično slabo poznat u talijanskom nogometu i izložen kritikama zbog manjka iskustva, prije Milana vodio je Rimini i Parmu u nižim ligama, piše Bleacherreport.
Nikad nije bio profesionalni igrač, no nije se dao kritizirati. "Nisam znao da moraš biti konj prije no što postaneš jahač", rekao je Sacchi svojim kritičarima. Uistinu, premda je često bio kritiziran zbog odluka o dovođenju trenera i igrača, Berlusconijevo dovođenje Sacchija bio je gotovo vizionarski potez koji je promijenio tijek povijesti milanskoga kluba. Pokazao im je svoju kvalitetu djelima. Tijekom njegove prve godine na San Siru Milan je došao do prvog Scudetta nakon devet godina, izgubivši samo dvije od 30 ligaških utakmica, a uveo je i nove taktike poput visoke obrane i pritiska.
Nakon pobjede u Serie A, Milan je u sezoni 1988./1989. krenuo u osvajanje Europe. Tada se momčadi i svojim sunarodnjacima Ruudu Gullitu te Marcu van Bastenu pridružio Frank Rijkaard. Nizozemski trio bio je ključan za tim koji je svoju igru gradio na čvrstim temeljima nevjerojatnog obrambenog bloka Mauro Tassotti - Alessandro Costacurta - Franco Baresi - Paolo Maldini.
Rijkaard je dominirao u veznom redu s Carlom Ancelottijem, a napadački dvojac Gullt - Van Basten su svojom snagom i tehnikom zadavali glavobolju svakoj obrani koja je imala nesreću naći se na putu Crveno-crnih. Te su godine nakon 20 godina konačno došli do najvećeg europskog naslova. Iz natjecanja su izbacili Vitoshu, Crvenu Zvezdu i Werder Bremen, da bi zatim pogodili Real Madrid kao brzi vlak.
U Madridu su odigrali 1:1, no kada su Kraljevi došli na San Siro, Rossoneri su priredili pravu predstavu. Nizozemci su zabili tri gola, a Ancelotti i Roberto Donadoni su dodali još dva u mrežu Reala i tako otišli do finala gdje ih je čekala Steaua iz Bukurešta. Rumunjska momčad nije imala šanse. Nizozemski napadački duo već je u prvom poluvremenu zabio tri gola, a Van Basten je u drugom poluvremenu potvrdio pobjedu novim pogotkom za 4:0.
GALERIJA Uzbudljiv život bivšeg premijera i jednog od najbogatijih Talijana
Međutim, nije to bio kraj Berlusconijevom treneru. Sacchi je odlučio potvrditi svoju kvalitetu pa je u idućoj sezoni pregazio Helsinki, Real Madrid, Mechelen i Bayern da bi došao do Benfice. U finalu je Rijkaard zabio odlučujući gol za pobjedu 1:0 i obranu naslova prvaka Europe.
Izgradio je "Nepobjedive"
Usprkos uspjehu na europskim travnjacima, Milan se tri godine (od 1989. do 1991.) nije uspijevao okititi novim Scudettom. Berlusconijev odgovor bio je jednostavan, ali efikasan. Doveo je golmana Sebastiana Rossija, hrvatsku legendu Zvonimira Bobana i napadački dvojac Daniele Massaro - Marco Simone. Sacchi je pak otišao u reprezentaciju, a na njegovo je mjesto došao Fabio Capello. Već gotovo tradicionalno skeptični kritičari, brinuli su zbog novog trenera. Capello je igrao pametno. Zadržao je taktike svoga prethodnika uklapajući u njih nove igrače.
Milan je pod njegovim vodstvom osvojio Serie A u sezoni 1991./1992. bez izgubljene utakmice. Berlusconiju je to bio poticaj da nastavi s investicijama pa je doveo Dejana Savičevića, Jean-Pierrea Papina te Gianluigija Lentinija za kojeg je platio čak 15 milijuna eura, što je tada bio rekordni transfer.
VEZANI ČLANCI:
Neporaženi niz Milana nastavio se čak 58 utakmica, zbog čega su zaslužili nadimak "Gli Invincibili" (Nepobjedivi). Rossoneri uistinu nisu imali konkurencije. Nakon tri uzastopne pobjede u Serie A, uslijedio je trijumfalni trenutak za Milan i jedna od najljepših izvedbi europskog nogometa. U finalu Lige prvaka 1994., Rossoneri su "rastavili" Barcelonu s 4:0. Ipak, sve što je lijepo kratko traje, a Milanu je nakon još jednog naslova uslijedio period obnove.
Capello je 1996. otišao u Real Madrid, a počeo je i egzodus starijih članova kojima klub nije mogao pronaći zamjene. Oscar Tabarez je te godine na klupi izdržao tek pola sezone, a Sacchi se vratio da bi iskopao klub iz problema i doveo ih do 11. mjesta u poretku. Niti Capellov povratak nije pomogao Milanu koji je dogurao tek do 10. mjesta, a period između 1996. i 1998. bio je najgori od kada je Berlusconi kupio klub.
"Fan Intera" nikad nije izdao svoje Rossonere
Berlusconija su optuživali da potajno navija za Inter Milan, čije je rivalstvo s Rossonerima počelo od odvajanja 1908. kada su talijanske vlasti zabranile dovođenje stranih igrača kao pojačanja. Inter je pronašao zaobilazni put te je svaki inozemni igrač po svome dolasku ulazio u red "osnivača" kluba. John Foot je napisao za Calcio:
"Godinama već kuže priče, no istina nije dospjela na vidjelo sve dok Tuttosport nije rasvijetlio slučaj u 2004. godini. Berlusconi je uvijek poricao priču i govorio: 'Nikad nisam bio fan Intera. Ne možeš promijeniti religiju!' Međutim, 1980. pokušao je kupiti Inter, a talijanski novinari su isticali - Samo bi fan Intera pokušao kupiti Inter!"
Usprkos pričama, Berlusconijev Milan je često pobjeđivao svoje gradske rivale. Premda rijetko spominjan, Gianni Comandini je legenda navijača Milana. U presudnom derbiju 2001. zabio je dva gola koja su crveno-crnu momčad gurnula ka nevjerojatnoj seriji pogodaka. Pri posljednjem zvižduku na semaforu je bilo golemih 6:0. Bio je to Interov najgori poraz na domaćem terenu i najveći trijumf Milana u derbiju "della Madonnina". Dvije godine kasnije Milano je pobijedio Inter u polufinalu Lige prvaka pa svladao Juventus u finalu za novi europski trofej.
Noć kada su Milanisti plakali i velika osveta
Navijači još u bolnom sjećanju imaju kobnu večer 25. svibnja 2005. godine. Tada je u Istanbulu momčad Milana povela s 3:0 u finalu Lige prvaka protiv Liverpoola, a engleska momčad ne samo da ih je sustigla, već na penale odnijela pobjedu. "Razmišljao sam o odlasku. Nakon Istanbula ništa više nije imalo smisla. Finale Lige prvaka 2005. jednostavno me ugušilo", napisao je Andrea Pirlo u svojoj autobiografiji.
Međutim, Milan nikome ne ostaje dužan pa su tako 2007. u Ateni pobijedili Liverpool s 2:1 za novi naslov Lige prvaka. Drugi naslov pod vodstvo Carla Ancelottija koji je u potpunosti preokrenuo igru momčadi, stvorivši formaciju "Božićnog drvca", 4-3-2-1. Te je večeri igrala jedna od najstarijih postava Milana ikada. Na travnjaku su i dalje bili Maldini, Clarence Seedorf i Filippo Inzaghi.
Pamti se sve - i dobro i loše
Berlusconi je najviše kritika tijekom svoga vremena na čelu kluba zaradio zbog odnosa s trenerima. Nakon trećeg mjesta 2009. napao je putem medija Ancelottija. "Izgubili smo naslov zbog Ancelottija. Puno puta smo koristili krive taktike. Imamo puno fenomenalnih driblera na kojima smo trebali graditi svoju igru, a učinili smo upravo suprotno", rekao je za La Repubblicu. Nekoliko mjeseci kasnije krenuo je u potragu za novim trenerom.
VEZANI ČLANCI:
Zamjenu je pronašao u Massimilianu Allegriju. U sezoni 2010./2011. Allegri je doveo Milan do novog naslova Serie A, no ubrzo se našao u nemilosti vlasnika kluba zbog lošeg početka sezone 2013./2014., kada je i otpušten. Milan je pokušao okrenuti svoju sreću dovođenjem Seedorfa, pa Inzaghija i Brocchija, no bez osobitog uspjeha. Pa usprkos padu rezultata u posljednjim godinama Silvia Berlusconija na čelu Milana, pogrešno bi bilo ignorirati učinak koje su njegove investicije imale na uspjehe kluba kroz povijest.
Njegovim odlaskom iz kluba Milan je zatvorio jedno poglavlje svoje povijesti, a Berlusconi je 2018. kupio Monzu na čijem je čelu bio do svoje smrti 12. lipnja 2023. godine. S usponima i padovima, Silvio Berlusconi uistinu je "besmrtan" za talijanski nogomet.
VIDEO Novi udarac za vatrene: Joško Gvardiol napustio kamp reprezentacije!
