Ni tinta na ugovoru nakon potpisa s Rijekom nije se osušila kako spada, a mladi Franjo Ivanović (19) već je dokazao da se itekako isplatio. Tinejdžer koji je došao iz druge momčadi Augsburga, za Rijeku je odigrao svoju prvu "pravu utakmicu".
U uzvratu drugog pretkola Konferencijske lige Rijeka je pobijedila kosovski Dukagjini 6:1, a glavni junak bio je upravo Ivanović.
Staložen i discipliniran
Ovog ljeta došao je kao transferna prinova u klub, na poziciji napadača koja je Rijeci falila i pokazao je da o tome više nema riječi. Momčad Sergeja Jakirovića plasirala se u treće pretkolo kvalifikacija za KL, a Franjo je zabio tri gola. Taj susret protiv Dukagjinija jedan je od onih koje će dugo pamtiti. Jer, prva je to utakmica koju je za Rijeku odigrao od početka do kraja, upisao je prvijenac, a do kraja i hat-trick. Ima li bolje motivacije za mladog igrača od takve predstave na europskoj smotri?
– Jako sam sretan što smo prošli, to je najbitnije. Naravno i zbog hat-tricka, mojeg prvog, a nadam se da ćemo tako i nastaviti. Moglo je biti i više golova, ali ovo je dobra stvar. Nedostajao je pravi napadač u Rijeci? Čuo sam to kada sam dolazio i to mi je bila dodatna motivacija, sada sam pokazao da imamo napadača – rekao je Ivanović nakon utakmice.
VEZANI ČLANCI:
A mi smo razgovarali s njegovim ocem Miroslavom, koji nam je o Franji kazao:
– On je jako staložen i smiren tip. Čuli smo se nakon utakmice, teško je iz njega izvući emociju. On se raduje, presretan je, ali ne iskazuje to. Rođen je i odrastao je u Austriji, do 12. godine bio je tamo, a zatim u Njemačkoj. Ima ugrađen taj njemački sistem, odgoj, disciplinu i rad. Ne glumi on sad frajera, jednostavno je smiren – rekao nam je gospodin Miro, koji je obitelj i posao u Austriji ostavio ne bi li s Franjom ostvarivao njegov san kada je otišao u Njemačku.
– Tako je, 2015. supruga i kći ostale su u Austriji, a ja sam dao otkaz i s njim došao u Augsburg. Preko noći sam mu postao i mama, i tata, i učitelj, i prijatelj, i kuhar, i sestra, sve.
No, onda je došao trenutak rastanka s Augsburgom i Franjo je odabrao Rijeku.
– Kada smo vidjeli da u Augsburgu ne ide u smjeru koji nam je obećan, počeli smo tražiti drugi klub. Među ostalim tu su bili Rijeka, Austria Beč, bili smo i osobno na razgovoru kod Edina Terzića u Borussiji Dortmund, htjeli su ga u drugu momčad pa da se prebaci u prvu. Njemu se na prvu svidjela Rijeka, njihova ponuda, plan koji su predstavili. Mislio sam da će se odlučiti za Austriju jer je rođen tamo, bili su konkretni, ali odbio je. Javio se poslije i Feyenoord, no on je samo rekao: "Ne, idem u Rijeku." Privukla ga je valjda ta atmosfera, ljudi, a vjerojatno si je to i prije odlučio kada smo bili pozvani na zadnje kolo HNL-a. Tada se oduševio.
VEZANI ČLANCI:
Je li Rijeka pravi izbor?
– To je dobar klub za njegov razvoj, mislim da nismo pogriješili. Po svemu što smo dogovorili, to je jako dobar put. Franjo je izniman talent, samo mora raditi na pravi način, treba mu se dati šansa da igra, da se dokazuje.
Kako biste ga opisali igrački?
– Rođeni je dešnjak, ali 95 posto igra i lijevom nogom. Prije pet-šest godina igrao je na poziciji veznjaka i dao loptu naprijed, davao u prazan prostor... i nakon toga je išao na stručna ispitivanja psiholozima. Tamo su ustvrdili da je bio ispred svojih vršnjaka, imao je svoju logiku. No, najbolje se snalazi kada je točno iza napadača, kada je slobodan, gdje ima prostor. Svejedno mu je hoće li pucati lijevom ili desnom nogom ili pak glavom.
Mladim igračima koji odrade dobru utakmicu stvara se pritisak. Za Alena Halilovića pisalo se da će biti novi Messi, kako Franju održati na zemlji?
– Rekao sam mu nakon utakmice da smo svi ponosni na njega, ali da ne smije skočiti. Rekao sam mu da će dan poslije svi pisati o njemu, ali da se mora fokusirati na Istru. Ne dižem ga, ne radim euforiju. Znam tko je, što je i koliko vrijedi – kaže nam otac Miro, koji kaže da je Franjo s četiri godine počeo trenirati nogomet i od tada se od lopte ne odvaja. A da je izniman talent, to je već potvrdio, nekoliko puta odbijali su Bayern, pa i akademiju RB Salzburga, koja slovi za najbolju.
VEZANI ČLANCI:
– Živjeli smo u manjem turističkom mjestu u austrijskom Tirolu, u Mayrhofenu, s 4000 stanovnika. To je praktično malo veće selo i tamo su ga skauti našli. Krenuli smo na probe u klubove i oni su uvidjeli talent. Veliki je radnik, discipliniran je – od prehrane do izlazaka – inače ne bi uspio to što je uspio. Od jednog sela u Austriji došao je do kluba Bundeslige. To uspije jednom od tisuću dječaka.
Austrija ga i dan-danas želi
Franjo je igrao za mlade uzraste austrijske reprezentacije, a zatim je odabrao Hrvatsku. Traje li borba za njega i sada?
– Austrija i dan-danas pokušava nekim kanalima doći do njega, čak i Njemačka. No, zadnji put za Austriju je igrao u U-15, od tada je rekao – samo Hrvatska. Imali smo tada razgovore s gospodinom Josipom Tomaškom, koji je odigrao jako veliku ulogu u pregovorima da Franjo zaigra za Hrvatsku – kaže nam ponosni otac, koji s obitelji u Austriji prati sve utakmice:
VEZANI ČLANCI:
– Sve programe smo instalirali i pratimo sve utakmice Rijeke.
Inače, Franjo je s kvarnerskim klubom potpisao ugovor na tri godine, a bolji start nije mogao ni sanjati. U ovom trenutku teško je zamisliti gdje bi mu mogao biti kraj, ali zašto bismo to uopće i zamišljali...
