Da mu je netko prije samo tri godine rekao da će biti jedan od ključnih igrača hrvatske rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, rekao bih mu da je to teško moguće. A Luka Cindrić na ovom je turniru, uz Domagoja Duvnjaka, naš najbolji igrač. Posebno u napadu. Protiv Bjelorusije je u jedno poluvrijeme postigao osam pogodaka, od ukupno 18 naših.
– Eto, ostvaruju mi se neki moji dječački snovi. Kad sam počeo igrati rukomet u Ogulinu, gdje sam rođen, maštao sam da jednog dana igram na nekom velikom natjecanju. Moj put nije bio lagan, ali se, eto, isplatio – istaknuo je Luka.
Na sudu s Makedoncima
U djetinjstvu je bio podjednako dobar nogometaš i rukometaš. Tako je istodobno igrao nogomet u Karlovcu i rukomet u Ogulinu.
– Valjda je rukomet dobio prednost jer mi je tata Dražen bio trener. Nogomet sam definitivno napustio nakon osam godina treniranja u trenutku kad sam dobio poziv za kadetsku rukometnu reprezentaciju Hrvatske. Igrao sam prvo rukomet za Ogulin, Treću hrvatsku ligu, a onda sam otišao igrati za Senj u Prvu B ligu, a na kraju sam završio u Karlovcu u kojem sam igrao Prvu ligu. Baš u vrijeme kada sam došao iz Karlovca dalje su otišli Mandalinić i Obranović, a sa mnom je u klub došao Vuko Borozan s kojim danas igram u Vardaru – istaknuo je Luka.
U Karlovcu je igrao do 18. godine kada ga je pod svoje uzeo Lino Červar, u to vrijeme trener Metalurga. “Mago di Umago” uzeo ga je ispred nosa PPD Zagrebu.
– Poziv Line Červara jako me iznenadio. Čak je Lino došao k meni kući i razgovarao s mojim roditeljima o mojem preseljenju u Skoplje. Sve smo se brzo dogovorili i sada bez imalo lažne skromnosti mogu reći da sam kod Červara puno napredovao – naglasio je Cindrić.
Koliko god je dobro igrao i napredovao kod Červara, epizoda u Metalurgu nije dobro završila. Zapravo, završila je na sudu gdje je Luka pokušavao dobiti ispisnicu koju mu klub nije htio dati.
– Bila je to dobra škola za mene. Klub mi je ostao dužan novac, ali nije to toliko bitno koliko činjenica da su sve ostale igrače pustili, a mene nisu htjeli. Cijelu polusezonu nisam igrao čekajući da sud presudi u moje ime. Da su me odmah pustili, mogao sam igrati za PPD Zagreb, ovako nisam mogao ništa. Vratio sam se doma, u Ogulin, i tamo povremeno odlazio na treninge u Karlovac. Za mene je to bilo jedno od najtežih razdoblja u životu što se tiče sporta. Jasno, bez obzira na to što sam na papiru bio igrač Metalurga, u tih šest mjeseci nisam dobivao plaću. A u ugovoru mi je lijepo pisalo da mogu raskinuti ugovor ako dva mjeseca ne primim plaću. Kada sam došao po ispisnicu, rekli su mi da je mogu dobiti ako neki klub plati dobru odštetu. Ne znam koji je bio razlog da su se tako ponijeli prema meni – iskreno će naš mladi reprezentativac.
Kad je sud presudio u njegovo ime, došla je ponuda Vardara.
– Moram priznati da su čelni ljudi Vardara malo pomogli da se moj slučaj što brže riješi. Iskreno, nakon što sam otišao iz Metalurga kući, nije mi bilo ni na kraj pameti da ću se ponovno morati vratiti u Skoplje – rekao je.
Sedam golova Lőwenu
S Vardarom ga veže ugovor do ljeta 2018. godine.
– Zasad sam zadovoljan u Vardaru, imamo odličnu momčad, dobrog trenera i nadam se da ćemo ove sezone konačno dohvatiti završni turnir Lige prvaka. Razmišljam li o odlasku iz Vardara? Pa ne još. Dobro mi je tamo, zadovoljan sam minutažom – istaknuo je Cindrić, koji se u Vardaru na mjestu srednjaka mijenja s još jednim našim reprezentativcem, Igorom Karačićem.
Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj Luka igra jako puno, nametnuo se kao igrač prevage.
– Imao sam dobru sezonu u klubu pa je izbornik očigledno nešto prepoznao u meni. Bez obzira na lošije tri utakmice koje smo odigrali, mislim da možemo do medalje – ispalio je Cindrić.
Na putu do medalje u petak nas čeka Njemačka. Njihova obrana neće dopuštati tako lake prolaze, posebice ne Luki Cindriću.
– Uvijek ima lijeka za sve pa tako i za Njemačku. Igrao sam ove sezone u Ligi prvaka protiv njemačkog Löwena. U gostima sam im zabio sedam pogodaka – zaključio je Cindrić.
Luka, dobar i skroman dečko, a još i iz Ogulina:-)