Jeste li vi jedini hrvatski nogometaš koji je nastupao za Viktoriju Plzeň, pitamo Bjelovarčanina Dejana Drenovca (52), koji je za taj češki klub igrao od siječnja 1998. do ljeta 1999. godine (29 nastupa).
– Nisam, ali sam jedini nogometaš koji je igrao za Dinamo i za Viktoriju. Drugi naš igrač u Viktoriji bio je Dejan Vrajić, snažan plavokosi napadač, podsjećao me staturom na Alena Bokšića – počeo je svoju priču Drenovac.
Bio u tzv. sportskoj četi
No, krenimo od sadašnjega trenutka, Drenovcu jako važnoga. Taj je nekadašnji prvoligaški nogometaš Segeste i suhopoljske Mladosti 127 danas pomoćni trener juniorske momčadi Mladosti iz Ždralova, mjesta u predgrađu Bjelovara, glavni trener je Mario Kos. Mladost iz Ždralova hit je Prve juniorske lige, u kojoj drži peto mjesto od 16 klubova, u leđa joj gledaju prvoligaši, Rudeš, Varaždin, Rijeka, Istra 1961, Gorica i Slaven Belupo. Drenovac će istaknuti i još jednu činjenicu na koju su u Ždralovima izuzetno ponosni.
– Odnedavno naša Mladost ima trojicu hrvatskih reprezentativaca: u selekciji do 18 su Luka Rešetar i David Skukan, a u U-19 Marin Krešić. To je veliko priznanje za naš klub. Istodobno naša seniorska momčad ima velike ambicije: iskorak u drugu ligu, nadamo se da ćemo u ovoj sezoni uspjeti. Naš stadion ima licencu za viši rang – ističe Drenovac.
A sad se vraćamo u 1989. godinu, kada je 18-godišnji Drenovac bio igrač Dinama. Odigrao je 1989. i 1990. petnaest prijateljskih utakmica za plave, postigao tri pogotka.
>> Ballkani - Dinamo
– Iz juniora Bjelovara prešao sam bio u juniore Dinama, a već sa 16 i pol godina bio priključen seniorima, kod trenera Skoblara. Debitirao sam za Dinamo na Trofeju Marjana u Splitu, a 1990. godine sportski direktor Zajec poslao me na odsluženje vojnoga roka. Učinio je to u dogovoru s Mirkom Bazićem u najboljoj namjeri, rekavši mi da je najbolje da to što prije riješim kako bih se mogao vratiti u Dinamo, a na žalost sve se to zbivalo u predvečerje rata, pa nije ispalo onako kako sam očekivao – priča Drenovac pa nastavlja:
– U JNA bio sam su tzv. sportskoj četi, za nju sam igrao utakmice, vodili su je Radomir Antić i Slobodan Santrač, pa me uočio utjecajni menadžer Voja Lalatović Kis, koji je u to vrijeme bio treći čovjek Crvene zvezde. On me i doveo u Crvenu zvezdu, s kojom sam bio potpisao predugovor, nakon što mi je Zajec dao raskid ugovora u Dinamu. Bila je to najjača generacija u povijesti: Prosinečki, Savićević, Pančev... a ja sam od jeseni 1991. godine trebao ostati u Beogradu i nastupati za europskog prvaka. Za Crvenu zvezdu odigrao sam nekoliko prijateljskih utakmica. Vojsku sam služio u Vojno-medicinskoj akademiji, živio sam u hotelu Mladost na Voždovcu, bilo mi je lijepo tamo...
Zašto niste ostali u Beogradu?
– Bilo je to već ružno doba, zaratilo se, i mojima su ovdje u Hrvatskoj prijetili: ili da se vratim kući u Bjelovar, ili da se svi odsele. Ja sam se naravno odlučio vratiti, pobjegavši, dezertiravši iz vojske. U tome mi je pomogao moj menadžer Kis, da sigurno prođem put iz Beograda do Hrvatske. Bila je to dobro organizirana akcija: ukrcao sam se u autobus s full-contact reprezentacijom Srbije koja je putovala na neko natjecanje u Prijedor. Voja Kis odradio je to tako da s njima putujem kao jedan od natjecatelja, da me nitko ne pita ni tko sam, ni što sam. S njima sam došao do Banje Luke, gdje me dočekao moj prijatelj, nekada golman u Dinamu, Mladen Jokić. Kod njega sam prespavao, a sljedeći dan otac je došao po mene, pa smo nekim tajnim putovima došli do Šamca, i dalje za Hrvatsku. Bilo je to kao u filmu: da nas je netko negdje bio presreo i legitimirao, mogli smo tata i ja samo nestati – prisjeća se Drenovac.
A kako vam je bilo u Plzeňu, skačemo sada na 1997. godinu.
– Dinamo i Viktoria Plzeň najdraži su mi od svih klubova u kojima sam igrao, još čuvam svoj dres iz Viktorije s brojem 7, naravno i Dinamov, onaj na kojemu je grb s petokrakom. Česi su veseljaci, otvoreni, srdačni, a oduvijek su simpatizirali nogometaše s ovih prostora zbog našega temperamenta i srčanosti. Tada su nas zvali Jugoši. Moji nadimci u Češkoj bili su Dejanus i Fantom Telocvičny (fitnesa), skandirali su mi, znali su me zaustavljati na ulici, pozdravljati. Baš sam se ugodno osjećao u Plzeňu. Tada je naš stadion, kako smo znali reći "komunistički", imao kapacitet 30.000 mjesta; imao je sjedeću zapadnu tribinu te svuda okolo betonsko stajanje. Nikada nije bio pun, ali su navijači znali stvoriti ugodno ozračje – dodaje Drenovac.
Plzeň je grad piva, jeste li tamo postali ljubitelj piva?
– Ne, nisam pivoljubac, više sam za vino. Inače, tvornica piva Pilsner odmah je do stadiona Viktorije.
Viktoria opasan protivnik
U Viktoriji vam je suigrač bio slavni vratar Petr Čech. Kakav ste odnos imali?
– Bio sam dobar s njim, ali i sa svima, a najbolji s rezervnim golmanom talijanskih korijena Jirijem Vosykom. Bio je običaj na kraju treninga izvoditi slobodne udarce, a jednom prilikom smo se Petr i ja okladili – ako mu zabijem tri od tri, cuga za sve u Down Townu kod mog kuma Marija Zaradića. Petr je platio cugu i klopu! – prisjetio se anegdote Drenovac.
Je li trećeplasirana momčad češkoga prvenstva Viktorija Plzeň u ovom trenutku opasan suparnik za Dinamo, s obzirom na slabosti plavih?
– Da, smatram da jest, s obzirom na Dinamovu formu i sve što mu se događalo. Viktoria je stabilna i dobro organizirana momčad, inače su češke momčadi jako agresivne i fizički iznimno pripremljene – njima je ta trka i kondicijska priprema najvažnija. To je demonstrirala i Sparta u utakmici s Dinamom – zaključio je Dejan Drenovac, koji zbog priprema juniora Mladosti za prvenstveni susret s Hajdukom neće biti u četvrtak u Maksimiru.
No, na utakmicu Dinamo – Viktoria ipak dolaze nogometaši ostalih mlađih kategorija Mladosti iz Ždralova.
"...i mojima su ovdje u Hrvatskoj prijetili: ili da se vratim kući u Bjelovar, ili da se svi odsele..."___Ma tko? Mi Hrvati? Nema šanse...