U Hrvatskoj ligi u ovoj sezoni nastupaju dvojica ruskih nogometaša: u Rijeci 27-godišnji Mihail Viktorovič Mergulov iz grada Kamišina u Volgogradskoj oblasti te njegov vršnjak, Dagestanac Serder Mukailovič Serderov, napadač Istre 1961.
>> Pogledajte poplave na Malti:
Zanimljivo, dvojica Rusa iz različitih krajeva Rusije poznaju se. Razgovarali smo sa Serderovom...
– Da, poznajem Mihaila, skupa smo igrali u mladoj repki Rusije – govori Serderov na vrlo dobrome hrvatskom.
Serder se u Hrvatskoj udomaćio još 2018. godine kada je postao član Intera, u kojemu je skupio 43 nastupa i postigao 16 pogodaka.
– Živio sam baš u Zaprešiću, ne u Zagrebu, bilo mi je lijepo, igrao sam dobro. Jesu li me navijači voljeli? Jesu, ali znate, nema ih baš puno – nasmijao se Serder.
U Istri 1961 je od ljeta. Stigao je iz mađarskog Mezőkövesda, iz kojega ne nosi lijepe uspomene.
– Tamo sam zaradio ozljedu koljena, a klub mi nije omogućio ni poštenu rehabilitaciju, nego su me prebacili u drugu momčad, gdje sam s ozlijeđenim koljenom morao trenirati na umjetnoj travi. Zato smo se rastali. Vratio sam se u Mahačkalu i čekao novi klub. U međuvremenu sam dobio i koronavirus pa, iako nisam imao teške simptome, post-COVID razdoblje bilo je jako teško. Brzo sam se umarao; odradim jedan trening, a kao da sam ih odradio deset. Ljetos sam dobio ponudu Istre, kojoj sam zahvalan na ovoj šansi – ističe simpatični Rus.
U Mahačkali nema prvoligaša
Roditelji mu žive u Mahačkali, gdje mu je 6-godišnji sin Said krenuo u školu, a 4-godišnja kćerkica Sumaya u vrtić. Serder u Puli živi sa suprugom Alinom i dvogodišnjim sinčićem Usmanom.
Nekada je bio ruski reprezentativac U-16, U-17, U-19, U-21, no nikada nije zaigrao za A-vrstu.
– Da, taj san mi se nije ispunio, ali veliki sam navijač Rusije, kao i svi moji u Mahačkali. Nažalost, ruska reprezentacija nikada nije nastupila u mome rodnom gradu – nastavlja Serder.
Nekada je bio član Anžija, bivšega prvoligaša u kojemu je igrao zajedno s Robertom Carlosom, Eto’om i Willianom. Trener im je bio Guus Hiddink.
– U Mahačkali više nema prvoligaša. Postoje tri kluba, Anži, Legion i Dinamo, i sva tri su trećeligaši.
Poznajete li nekoga od sadašnjih A-reprezentativaca Rusije?
– Naravno da poznajem, s mnogima sam dijelio svlačionicu, poput Mirančuka, Zobnina, Karavajeva, sa Smolovom sam igrao u Anžiju. Njemu sam se i javio za ulaznicu za utakmicu Hrvatska – Rusija, rekao je da nema problema pa ću u nedjelju automobilom krenuti za Split – ističe Serder.
Poznajete li ruskoga izbornika Valerija Karpina?
– Osobno ne, ali znam kakav je trener. On se vrlo mlad počeo baviti trenerskim poslom, bio je veliki igrač i zna kako se ophoditi s igračima. Znam da ga zato igrači vole. Karpin je malo drugačiji izbornik od ostalih, koji obično uvijek vrte petnaestak istih igrača. Karpin se ne libi napraviti promjene i iznenaditi, pa tako kod njega neće igrati igrači zbog svojih zasluga, nego oni koji su u tom trenutku u najboljoj formi – pojašnjava Serder.
Po čemu pamtite utakmicu Rusija – Hrvatska u Sočiju, osim po dramatičnom izvođenju jedanaesteraca?
– Bio sam žalostan što je tada Rusija ispala, ali ne i utučen, nego ponosan. Rusiji su tada proricali kako neće proći skupinu na SP-u, a ona je ne samo prošla u eliminacijsku fazu, nego i izbacila Španjolsku. To je već bilo čudo – kaže Serder.
Moj tip igrača je Kramarić
U Hrvatskoj ligi igrao je protiv brojnih naših reprezentativaca, Gvardiola, Livakovića, Petkovića..., a koga osobito cijeni od vatrenih?
– Svi će uvijek reći – Modrić. Da, Modrić je nešto posebno, ali igrač po mom ukusu je Kramarić. Sviđa mi se kako igra, kako zabija, asistira..., jer i ja, kao Andrej, igram drugoga napadača.
Kakav je vaš osjećaj uoči utakmice Hrvatska – Rusija?
– Po imenima igrača, Hrvatska je jača. Ali, ako moji Rusi svladaju Cipar, onda dolaze u Split rasterećeni i u vrhunskom raspoloženju. Oni se bore kao lavovi, svi daju sto posto. U tom slučaju uvjeren sam da Rusija neće izgubiti tu utakmicu – uvjeren je Serder.
Tko vam je najdraži hrvatski suigrač?
– Za Inter sam postigao 16 pogodaka, a barem polovicu pripremio mi je Frano Mlinar. Evo, i sada mi se posrećilo da smo skupa u Istri – zaključio je Serder Serderov.
