Najdražu čestitku nakon ulaska u Ligu prvaka, Dinamov trener Ante Čačić dobio je od sina, koji je s mariborske tribine ponosno gledao ulazak svoga oca u europsku nogometnu elitu! A najdojmljiviju mu je čestitku SMS-om poslao Tin Dolički, predsjednik Lokomotive...
Ništa nije bez veze
Kakvo je bilo buđenje?
- Mobitel je stalno zvonio. I tek sam tada shvatio što smo napravili.
Čačić je preuzeo momčad možda u najgorem trenutku! Dinamo je bio posramljen protiv Lyona, njegov mu je prethodnik ostavio \"razbijenu i bezglavu vojsku\", vrijeme je recesije, klupski su čelnici oštro kaznili igrače... A k tome, Čačić je, nakon čak četiri godine stanke, tek mjesec dana ranije preuzeo Lokomotivu! Pa otkud onda taj optimizam?
- U nogometu sam 26 godina, a u te četiri godine bio sam na svakoj utakmici u Zagrebu i imao sam uvid u stanje momčadi. Iskusan sam, znao sam igrački potencijal i ni jedno izrečeno obećanje nisam dao bez veze!
Ipak, nikad niste radili u klubu poput Dinama, pod takvim medijskim pritiskom?
- To je točno, najviše sam problema imao s nekim medijima, odnosno s njihovim mladim novinarima, koji me nisu poznavali i za njih sam bio \"tamo neki Čačić\", dočekali su me sa skepsom i mislili su da sam blefer. To je bolest ove sredine – kad si domaći dečko i kad nisi najbolje plaćeni trener u povijesti, onda vas ne doživljavaju ozbiljno.
Gadno ste \"visjeli\" protiv Ludogorca...
- Na \"knap\" smo prošli, ali u tom dijelu priprema teško je bilo očekivati da smo mogli biti bolji. Rekao sam da ćemo biti najbolji kad će to biti najpotrebnije i tako je bilo! A nakon prve utakmice s Ludogorcem, svi smo malo poludjeli, tih je 1:1 ocijenjeno kao \"katastrofa\", stvoreno je negativna energija koja je kulminirala na uzvratnoj utakmici!
A što je još rekao trener Dinama pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista!
Čačić je na klupu dynama došao zato jer i nije trener, igraće u ekipu stavlja "rogonja", po nalogu brata, a Čačić šuti i ništa ne pita.