Kada Novica Bogdanović, agilni šef Karate kluba Princ, odluči nešto organizirati onda to nerijetko ima pečat posebnosti. Ovaj puta Novica se upustio u darivanje karataške reprezentacije koja se iz Tamperea vraćala s pet osvojenih europskih medalja. Učinio je to tako da im je najprije naručio cigansku glazbu, muzikaše koji su im ušli u autobus kod Svete Helene, a za sutradan im je naručio dvije kočije s kojima su se naši najbolji karataši i karatašice provozali po središtu grada.
Spomenuti muzikaši zadržali su se i na Trgu Krešimira Ćosića gdje je trofejne karataše dočekalo preko 500 navijača koji su ih pozdravili skandiranjem i bakljadom.
Na takvo što Novicu su potaknuli uspjesi muškog i ženskog kata sastava koji su na Europskom prvenstvu osvojili bronce, a članovi su njegova kluba. Bila je to prva hrvatska momčadska medalja u katama nakon pet godina, a osvojili su ju Ivan Ermenc, Franjo Maškarin i Damjan Padovan. Njihove klupske kolegice, Vlatka i Marijana Kiuk te Petra Krivičić, domogle su se europske medalje u svom četvrtom pokušaju.
- Naše zadovoljstvo bilo je tim veće jer smo mi i dečki osvojili medalje unutar 15 minuta - kazala je Marijana Kiuk.
O uspjehu kataša pričao je i kataški izbornik Tihomir Grgić:
- Hvala Hrvatskom karate savezu na strpljenju jer shvaća da se rezultat u katama ne postiže preko noći, no moram se zahvaliti i Novici Bogdanoviću jer bez njega ne bi bilo niti ovih ekipa niti rezultata. Ovi momci i djevojke su ekipe koje treniraju profesionalno, a žive amaterski.
I svi ostali imaju takav status, pa tako i najnovija europska prvakinja Ana Lenard:
- Svaka je moja borba bila teška, a posebno ona u polufinalu, kada sam pobijedila prethodnu europsku prvakinju Ukrajinku Seroginu. Jako sam ponosna i sretna.
Jednako tako zvučao je i predsjednik Hrvatskog te-kvon-do saveza Stjepan Čelan, ujedno i glavni tajnik Europskog karate saveza.
- Naši su natjecatelji toliko dobri da i sa manje treninga osvajaju medalje i to je stvarno jedno čudo. Ovih proteklih godina nas je sustav školovanja stajao niza medalja. Otkako se studira po Bologni profesori ne puštaju naše sportaše na pripreme, a ako odu nastaje gomila problema i ja sam time jako nezadovoljan. Ne znam kako u Njemačkoj i Italiji mogu, a ovdje ne mogu.
Čelanova kćer Ana Marija opet je predvodila žensku borbenu vrstu do odličja. Ovaj puta bila je to bronca, osvojena zajedno sa Azrom Saleš, Anom Lenard i Ivonom Tubić. Ana i Ivona vratile su se kući sa po dvije medalje, ekipnom i pojedinačnom, za koje je Tubić kazala:
- Vrlo teško je raditi i pojedinačno i ekipno jer to znači da se borite tri dana. Recimo, kada je ušla u finale Ana si nije mogla dopustiti da slavi osigurano srebro jer ju je čekao ekipni nastup. Za te dvije minute borbe moraš biti maksimalno spreman, u tih 120 sekundi stane sav tvoj mukotrpni rad.
Kapetanica Ana Marija Čelan-Bujas sretna je zbog kontinuiteta:
- Ovo nam je četvrto natjecanje zaredom da osvajamo svjetsku ili europsku medalju što nije lako jer sada sve suparnice protiv nas itekako grizu.
Za ekipnu broncu itekako je zaslužan i izbornik Dragutin Galina koji je pravovremeno uložio žalbu i koji je o tome kazao:
- Na kraju Ivonine borbe bila je jedna obostrana akcija, no bod je dosuđen samo Švicarki. Reagirali smo, požalili se i na kamerama se ustanovilo da je i Tubić zaradila bod što je značilo pobjedu 2:1, presudnu za konačni ishod jer su ostala dva meča završila neodlučeno.
U muškim pojedinačnim borbama Hrvatska se nije imala čemu radovati, a muška borbena momčad izgubila je od Srbije, no izbornik Radenko Blagojević uvjeren je da će već na sljedećem velikom natjecanju karataši biti konkurentiji i konkretniji.
>> Karataši provozali medalje u kočijama
