Ne kaže se zalud da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, opijum za mase, pa mu odoljeti ne mogu ni mnogi drugi vrhunski sportaši. Tako naš najbolji tenisač Marin Čilić, koji će u vrijeme nogometnog SP-a također biti na travi, ističe:
– Utakmice naših nogometaša neću gledati jedino ako u isto vrijeme i ja budem igrao, a nadam se da se to neće dogoditi.
Skloni smo podcjenjivanju
Naš najbolji boksač Filip Hrgović u vrijeme SP-a uživat će u svojem “godišnjem” odmoru:
– Nisam neki nogometni fan, ali Hrvatska je uvijek u srcu i pratit ću SP kao i svaki drugi domoljub. Ne volim masovna gledanja utakmica, na trgovima ili u kafićima, pa ću ih gledati s prijateljima.
Za vrijeme SP-a braća Sinković bit će u natjecateljskom naponu, no i oni će, najavljuje Valent, naći načina da pogledaju vatrene.
– Kad završim natjecateljsku karijeru, svakako ću otići na neko veliko nogometno natjecanje kao navijač jer to treba doživjeti...
A da je tome tako, posvjedočit će dugogodišnji košarkaški reprezentativac Kruno Simon kojem je upala Ahilovih tetiva “omogućila” praćenje uživo utakmica SP-a.
– Budući da sam računao na to da ću te dane provesti u sastavu košarkaške reprezentacije, koja igra kvalifikacije za SP, nisam uspio doći do ulaznica za prvu utakmicu naših, no snašao sam se za preostala dva nastupa u skupini. Gledat ću ih sa svojim ocem koji je sportski fanatik i s Lukom Žorićem.
Simon je dosad uživo gledao utakmice tri europska prvenstva, a da mu je ovo navijački “debi” na svjetskim prvenstvima.
– Većinom bi se poklopilo da između kraja sezone i početka priprema reprezentacije bude barem jedna utakmica na koju mogu otići pa sam tako išao na kontinentalna prvenstva koja su se održavala u Austriji, Poljskoj i Francuskoj. Prije dvije godine, između moje posljednje klupske utakmice i okupljanja reprezentacije, imao sam točno samo pet slobodnih dana od čega sam tri potrošio na odlazak u Francusku.
O hrvatskim očekivanjima od nogometaša Kruno kaže:
– Kod nas je problem što nama ništa nije dobro. Naši su ljudi skloni podcjenjivanju drugih, a u nogometu današnjice na SP-u više nema laganih utakmica, nema više suparnika koji su prije 20 godina tek naučili pravila.
U Svetom Martinu, a potom i u Opatiji, u bazama košarkaške reprezentacije, termini treninga bit će podređeni nastupima nogometne reprezentacije. Barem je tako igračima obećao izbornik Dražen Anzulović:
– Da nisam ovdje, išao bih tamo. Nikad neću zaboraviti ugođaj iz Beča 2008., kada se na glavnom bečkom trgu okupilo 30-ak tisuća Hrvata. Bio sam s obitelji ondje, to je nešto nezaboravno.
Kakav je Zula navijač pred malim ekranom, a kakav na stadionu?
– Kao navijač Hrvatske zagrižen sam, no pred televizorom nisam toliko euforičan da bih vikao i psovao. Na stadionu je drukčije, tamo si dio navijačke mase koja pokušava pomoći...
Uz niske ciljeve – nikad na vrh
Za vrijeme nogometnog SP-a i vaterpolska će reprezentacija biti na okupu jer je sljedeći tjedan očekuje nastup na završnom turniru Svjetske lige u Budimpešti. Igrači svjetskih prvaka spremaju se za gromko navijanje u svom hotelu, a izbornik Ivica Tucak ističe:
– Teško je davati savjete jer je velika razlika između nogometa i vaterpola. Mi smo već 10-12 godina uvijek u borbi za medalje i to je nama postao način života, način razmišljanja, nešto s čime živimo. Koliko vidim, mi imamo reprezentaciju sastavljenu od kvalitetnih igrača koji igraju bitne role u najvećim svjetskim klubovima, a za koliko će to biti dovoljno, to ćemo tek vidjeti. Samo se ne smijemo zadovoljiti onom “i sam plasman je uspjeh” ili “ako prođemo skupinu, bit će dobro”. Ako je tako, onda ne trebamo ni ići na SP. Ako nisko postavite ciljeve, nikad nećete dosegnuti vrh.
Tucku kao izborniku najvažnije je ozračje u momčadi:
– Mi imamo neki obrazac u vaterpolskoj reprezentaciji, a posljednje dvije godine još smo ga učvrstili, a to je da je “mi” uvijek ispred “ja”. Za veliki rezultat bitni su i taktičko-tehnički detalji, kondicija, psihološka stabilnost, no ako “mi” ne prevlada “ja”, onda do željenog rezultata sigurno neće doći.
