Nenad Bjelica puni naslovnice turskih medija, već danima pišu o njemu kao o vjerojatnom novom treneru Fenerbahçea, čini se da u izboru kluba upravo donedavni Dinamov strateg drži ‘pole position’.
– Vidim i ja da je ozbiljan kandidat, izgleda i najveći i moglo bi se to i dogoditi, zasad se razvija u tom smjeru – kazao nam je Stjepan Tomas koji iza sebe ima bogato iskustvo iz Turske.
Uostalom, igrao je i za dva velikana Galatasaray i Fenerbahçe, bio je i trener Anatalyaspora. Doduše, ne predugo, uzeo je poljuljanu momčad u studenome, uspio je razbuditi i kad se očekivalo da će na proljeće s pojačanjima sve krenuti puno bolje, dobio je otkaz.
Imaju novog predsjednika
Kako je raditi u Turskoj?
– Uh, da znate kakav je pritisak, puno je navijača, traži se samo rezultat. Pogotovu u Feneru koji ima novog predsjednika, ovo mu je tek druga godina i mora nešto napraviti, a ne ide im dobro. Sad su tek sedmi u prvenstvu, cilj im je uvijek igrati u Europi, no do toga mogu i preko kupa. No, bez obzira na taj pritisak, privilegij je raditi u tako velikom klubu.
Može li se pritisak u Feneru usporediti s onim u Dinamu, jer ni u Maksimiru godinama nije bilo strpljenja?
– Veći je pritisak u Feneru i velikim turskim klubovima. Bude li Bjelica došao u Fener, nadam se da ga neće suditi po ovih sedam, osam kola koliko je ostalo do kraja prvenstva. Treba mu složiti momčad, dati mu da radi i onda u sljedećoj sezoni gledati što će napraviti jer ništa ne ide preko noći.
No malo tko zna kako se pregovori razvijaju i hoće li Turci pristati na njegov stručni stožer.
Sam Bjelica, koji je potvrdio prve kontakte s Fenerbahçeom, kad je dolazio u Dinamo inzistirao je samo na jednoj stvari – na svom stručnom stožeru, u kojem su morali biti Rene Poms i Martin Mayer.
A kad je odlazio iz Dinama, najavio je da bi cijeli taj svoj maksimirski stožer želio voditi sa sobom. Pitanje je hoće li Turci na to pristati, a Bjelica nije ‘lagan’ pregovarač.
– Mislim da će Fener na to pristati, pa normalno je da novi trener dovodi sa sobom svoje ljude, onda je obično još i čovjek iz kluba u tom stožeru. A sada, ne znam koliko bi to skupo bilo. No klub može treneru ponuditi određeni budžet za njega i stožer, pa trener može za taj novac dovesti koga hoće i koliko ljudi hoće. No to je stvar njihovih dogovora – veli Tomas.
Slično je bilo i u Dinamu, dio Bjeličina stožera dobivao je plaću, ili dio nje, preko Bjelice.
Drugo je pak pitanje kada će se prvenstvo nastaviti, doduše, vidjeli smo da neki klubovi polako kreću s treninzima, možda će se igrati bez gledatelja.
– Vidjet ćemo, za Tursku će sigurno utakmice bez gledatelja biti jako neobične jer tamo su stadioni bili puni, za razliku od Hrvatske, u najmanju ruku to će biti jako čudno. No veliki je pritisak da se igra, da se završi prvenstvo. Naime, tamo se vrti golem novac oko TV prava i zato svi žele da se igra. Uostalom, vidite da i Nijemci zbog toga žele igrati – priča nam Tomas dok obavlja još neke poslove po Zagrebu.
Malo mi se zakompliciralo
Naime, Tomas s obitelji inače živi u Istanbulu, ali od ožujka je u Zagrebu i ne može u svoj istanbulski dom.
– ‘Malo’ se sve zakompliciralo, morali smo doći u Zagreb i onda više nismo mogli natrag. Djeca mi u Istanbulu idu u međunarodnu školu, ali sad izvršavaju obveze u Zagrebu putem videolinka i očito će tako i završiti ovu godinu, pa ostalo je još samo mjesec dana i normalne škole sigurno neće biti.
A kad ćemo moći u Istanbul, zasad ne znam. Ima najava da bi Turkish airlines mogao početi s letovima 28. svibnja, ali tko zna kakav će biti režim, hoćemo li morati u karantenu kad dođemo tamo, pričao nam je Tomas koji, osim nekim poslovima, u Zagrebu vrijeme krati rekreacijom.
– Blizu sam Sljemenu pa se ondje prošećem, odem malo trčati, a i kod kuće imam teretanu tako da uvijek nešto radim i nekako prođe dan. No znam da nikome nije lako, svima je ovo veliki udarac, ljudi će ‘prolupati’. Mi smo naviknuti na druženja, želimo se s nekim naći, porazgovarati, popiti kavu, a sad svega toga već dugo nema – zaključio je Tomas koji je odigrao 49 utakmica za našu reprezentaciju.
