Hrvatska pošta na svečanosti u zagrebačkom hotelu Westin predstavila je poštansku marku s likom „trenera svih trenera”, neponovljivoga trenerskoga maga Miroslava Blaževića, koji je preminuo 8. veljače 2023. godine, dan prije svoga 88. rođendana.
Svečanosti su među ostalim nazočili bivši vatreni Stipe Pletikosa i Dario Šimić, predsjednik HNS-a Marijan Kustić, izvršni direktor HNS-a Tomislav Svetina, izbornik Zlatko Dalić, a predstavnik Ćirine obitelji bio je njegov unuk Miroslav Damjan Blažević
A tko je bio Miroslav Blažević (1935.-2023.), kojemu je Hrvatska pošta posvetila poštansku marku? Donedavno je taj nogometni trener svjetskoga glasa bio naš najuspješniji izbornik - četvrfinalist Europskog prvenstva 1996., te osvajač povijesne prve medalje s Hrvatskom, svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku nogometnu reprezentaciju vodio je u 73 utakmice, stvorivši od nje globalno prepoznatljiv sportski brend.
Blažević se još početkom 80-tih isprofilirao u najeksponiranijeg i najutjecajnijeg hrvatskog nogometnog dužnosnika, te je taj status zadržao kroz sljedećih četrdeset godina. Međutim, Ćirin utjecaj, šarm, popularnost i karizma imali su snažan odjek i izvan nogometnih okvira, Ćiro je naprosto bio neodoljivo duhovita mjera za svakoga u hrvatskom društvu; od vrhunskih sportaša, sportskih dužnosnika do ljudi iz najviših sfera visoke politike. Kao takav oduvijek je bio najomiljeniji, vječito traženi, pažljivo slušani i uvijek polemični sugovornik medija. Svaka Ćirina izjava bila je roba za naslovnicu.
Miroslav Blažević u proljeće 2011. godine proglašen je Dinamovim „Trenerom stoljeća” u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), ali i istodobno promijenio krvnu sliku čitavoga kluba, te doživio neslućenu popularnost. Bio je to Blaževićev klupski trenerski vrhunac. GNK Dinamo na svojoj službenoj stranici navodi kako je Dinamo u šampionskoj sezoni 1981./1982. imao čak 42 tisuće pretplatnika te je po tom kriteriju, iza nedostižne Barcelone čija je masa članova prelazila brojku od 100.000, bio na drugom mjestu u Europi.
Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Miroslav Blažević vodio je klubove u još šest zemalja: Francuskoj (Nantes, 1988.-1990.), Grčkoj (PAOK, 1991./1992.), Sloveniji (Mura 2003.), Kini (Shanghai Shenhua, 2010.), Iranu (Mes Kerman, 2011./2012.) i BiH (Sloboda Tuzla, 2014.). Bio je izbornik pet državnih reprezentacija; Švicarske (1976.), Hrvatske (1994.-2000.), Irana (2001.), BiH (2009.), te Kine (olimpijska) 2011. godine.
Ćiro je bio poznat ne samo kao vrhunski nogometni stručnjak, nego i kao vrstan motivator koji je bio u stanju u kratkome razdoblju potpuno mijenjati mentalitete svojih klubova, pa je od ispadanja iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.) i Osijek (2002.). Za vrijeme ere na klupi Varteksa od 2003. do 2005. godine bio je mentor današnjem izborniku Zlatku Daliću, koji je svome nekadašnjemu šefu posvetio svjetsku broncu u Kataru. Miroslav Blažević u jesen 2005. godine bio je trener Hajduka, s kojim je osvojio Superkup, te je još uvijek jedini trener koji ima trofeje s Dinamom i s Hajdukom.
