Neki ga poznaju kao glazbenika, neki kao prodavača glazbenih instrumenata, neki kao autora osebujnih kulinarskih recepata, a mi smo ga upoznali kroz tenis. Taj svestrani dečko 35-godišnji je Zagrepčanin Goran Belošević, direktor muškog Zagreb Opena i pomoćnik direktora ženskog teniskog turnira Zagreb Ladies Opena. Nekad je i sam bio tenisač, trenirao je u Pilićevoj akademiji u Münchenu, družio se s Đokovićem i Gulbisom. Tema za razgovor je puno, pa krenimo od početka: kako se Goran zarazio tenisom?
– Bilo je to početkom osnovne škole, paralelno sam pohađao i glazbenu školu jer moj otac bio je glazbenik i bavio se trgovinom glazbenih instrumenata, pa se mislilo da je red da jednog dana kao gazda dućana budem i glazbeno obrazovan. Ja bih upisao bubnjeve, ali toga nije bilo pa sam upisao klavir i solfeggio. No, moj tata je nekad igrao košarku pa smo u Velikoj Gorici malo haklali, a u blizini su bili teniski tereni. Probao sam i svidjelo mi se – prisjetio se Goran.
Karijeru mu prekinule ozljede
A kad ste otišli kod Nikole Pilića?
– Sa 17 godina, to mi je na početku bila jedna usputna postaja jer sam u Njemačkoj nastupio na jednom ITF-ovu turniru juniora. I tad sam upoznao Novaka Đokovića. On je dvije godine mlađi od mene, ali je već bio perjanica u akademiji. Bio je prvi junior svijeta do 16 godina, iako je imao nepunih 15. U drugoj fazi, tri godine poslije, Novak je samo jednom svratio, a ja sam se više družio s Letoncem Gulbisom, na terenu i izvan njega.
I kakav je bio Ernests Gulbis?
– Po meni je on bio veći talent od Novaka, ali Đoković je puno veći radnik. Novak se znao probuditi u tri ujutro i vježbati servis, iako smo prethodnog dana osam sati trenirali. Upalio bi reflektore u dvorani i tukao servise. On je bio veliki talent i krvavi radnik, nešto kao naš Dražen Petrović. A Gulbis je bio čak i veći talent, ali dolazio je iz imućne obitelji i možda zbog toga nije dovoljno grizao. Ernests je s jednim Rumunjem u vrijeme Oktoberfesta preko balkona odlazio u provod. Jednog dana došli su oko šest ujutro i kucali meni na prozor da ih pustim unutra, budući da smo imali čuvara na ulazu. Gulbis je legao u sedam, odspavao sat vremena i u devet na treningu nije loptu promašio! Ja sam bio puno odgovorniji, imao sam vojnički pristup i nije mi padalo na pamet upropastiti sebi dan, kad smo već masno plaćali tu akademiju.
Koliko mjesečno?
– Oko pet do šest tisuća eura mjesečno, u to je bila uračunata i hrana, spavanje, treninzi.
A kako je bilo s Đokovićem, jeste li tada u njemu vidjeli budućeg najboljeg tenisača svijeta?
– Ne, ja sam tada gledao samo sebe, nisam se osvrtao na okolinu. Kad sam prvi put došao u akademiju, praktično iz auta, pobijedio me sa 6:4. Potom smo otišli na jedan juniorski turnir, trebali smo igrati parove, ali smo predali taj meč i to je ostalo zabilježeno. I onda je 2004. stigao u Zagreb odigrati jedan Futures na Velesajmu, zvao me na trening i ja dobijem prvi set sa 6:0. Tad je došao njegov tata i prekinuo trening, a u svlačionici mu je nizao sve “po spisku”. No, ja nisam upao u kvalifikacije, a on je iz kvalifikacija stigao do polufinala.
Vi ste potom brzo prestali, bili ste 1303. na ATP listi...
– Taj prijelaz iz juniorskog u seniorski tenis meni je jako loše krenuo. Sa 17 godina bio sam najbolji hrvatski junior na ITF-ovoj listi, kretao se negdje oko 60. mjesta. No, kao senior počeo sam gubiti mečeve jer sam sad odjednom igrao i sa starijim igračima. I taman kad sam počeo dobro igrati i osvajati prve bodove, počeli su problemi s lijevim zglobom. I onda jedan doktor, pa drugi... Dijagnosticirano mi je istegnuće ligamenata i napuknuće hrskavice, nosio sam longetu šest mjeseci. No, kad sam skinuo longetu, mene je boljelo još više. Prešao sam na jednoručni bekhend, kod Pilića sam ga vježbao do besvijesti, na jednom sam Futuresu čak dobio i prvog juniora Njemačke, ali počeo me boljeti i desni zglob, došlo je do zasićenja i ja sam završio karijeru s 21 godinom. Bio sam juniorski prvak Hrvatske u singlu i seniorski u paru i to je to.
I sad ste direktor zagrebačkog Challengera, kako je došlo do toga?
– Emir Aliti i ja družimo se posljednje dvije godine, postali smo gotovo najbolji prijatelji. Ja sam ga podržavao u vođenju njegova ženskog turnira, a onda smo zajedno došli do zaključka da bi u Zagrebu trebalo vratiti i muški turnir. Kontaktirali smo ATP i dobili svibanj, uoči Roland Garrosa, što je bila i moja velika želja. Praktično smo udružili snage i radimo zajedno i ženski turnir koji počinje 25. travnja i muški od 9. svibnja.
Ženski turnir bit će vrlo jak
Kakav turnir možemo očekivati, tko će nastupiti?
– Što se ženskog turnira tiče, Ivanišević je baš komentirao da je prema prijavljenim igračicama to jedna od najjačih šezdesetica. Za muški nam prijave stižu do 19. travnja. Očekujem jak turnir jer je u tom tjednu samo Masters 1000 u Rimu koji će okupiti prvih 50-ak tenisača. Ostali bi se mogli okrenuti Zagreb Openu. Moja velika želja je napraviti jedan jak regionalni turnir na koji će doći Damir Džumhur, Viktor Troicki i slični igrači. A u kontaktu sam i s Karlovićem i Gulbisom, čiji je trenutačni renking u skladu s našim turnirom. Karlović mi je rekao da će puno toga ovisiti o obiteljskoj situaciji, kad mu kćeri završava škola i slično. Publike vjerojatno neće biti. No, HTV će prenositi finale u subotu u 17 sati. Dugoročno mi je želja napraviti turnir iz kategorije ATP 250, mislim da to Zagrebu priliči kao glavnom gradu. A onda bismo mogli računati s nastupima Ćorića i Čilića. Ćorić je dobar s Alitijem, a ja s Marinom, s kojim sam svojedobno puno trenirao na Velesajmu gdje je on u jednoj sobici jedno vrijeme i stanovao.
Dotaknimo se malo i vaše glazbene karijere, bubnjar ste u grupi Pravila igre, vaš hit “U hladnoj sobi” zvuči prilično dobro?
– Prije šest godina napravio sam taj bend iz ljubavi prema glazbi. Već smo svirali na nekim “players partyjima”, a potom smo poželjeli izvoditi svoju, a ne tuđu glazbu. Miro Buljan autor je svih naših pjesama, a on je skladao i za Tonyja Cetinskog i Tošu Proeskog. Napravili smo neke nove pjesme, a “Nebo na mojoj strani” najpoznatija nam je, ima više od šest milijuna pregleda. Dva albuma su iza nas, radimo na trećem – otkrio nam je Goran koji usput sprema doktorat iz ekonomije, a na Instagramu su prikazane i njegove odlične proteinske palačinke.
POGLEDAJTE VIDEO: Ćamilina Večernjakova desetka
Toliko je poznat glazbenik da je poznatiji sportas za kojeg nikada nisam cuo