Željni promjene i napredovanja u karijeri, mađarski vaterpolisti i olimpijski prvaci iz 2008. godine, braća Dénes i Dániel Varga, već su neko vrijeme novi stanovnici Rijeke, gdje igraju za vaterpolski klub Primorje EB. Došli su iz Vasasa, mlađem Dénesu su 23 godine, s Mađarskom je osvojio olimpijsko zlato u Pekingu 2008. i svjetsko srebro u Melbourneu 2007., dok stariji Dániel ima 27 godina, dulji staž u reprezentaciji i više medalja s mađarskom reprezentacijom. Zanimalo nas je zbog čega su izabrali baš Rijeku i Primorje EB.
Dokazati se u najjačoj ligi
– Htjeli smo se dokazati u Jadranskoj ligi, a dojmovi koje su grad, okruženje i momčad ostavili na nas odlični su! – dijele mišljenje Dénes i Dániel.
– U Vasasu sam proveo devet godina, bilo je vrijeme za promjene! – dodaje Daniel.
Nagađanja da su zapravo pričuvni igrači talijanskog kluba Pro Recca nisu željeli komentirati.
– Obojica imamo dvogodišnji ugovor s Primorjem. Ne želimo ništa mijenjati, ovdje nam je odlično! – objašnjava Dénes, a Dániel dodaje kako žele igrati upravo u Primorju i jakoj Jadranskoj ligi, a nakon isteka ugovora, razmislit će što dalje.
Zašto mađarski klubovi, za razliku od reprezentacije, nemaju toliko uspjeha u Europi?
– Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti! Mnogi su razlozi, igrači u reprezentaciji članovi su stranih klubova, s ugovorima kakve si mnogi mađarski klubovi ne mogu priuštiti – objašnjava Dénes.
Obožavaju lignje
Zajednički život utjecao je, priznaju, na njihov odnos. Objašnjavaju kako su različitog temperamenta, pa kao i u svakom bratskom tandemu, nekada je bilo i malih nesuglasica.
– Novo je to iskustvo, sve više prihvaćamo razlike u karakteru, prilagođavamo se jedan drugome. Svađa nikada nije bilo oko vaterpola, povišenih tonova bilo je tek oko sitnica, ali od ljeta sve nam bolje ide – kažu Dániel i Dénes koji zajedno igraju već sedam godina, što je u utakmicama svakako velika prednost.
Unatoč razlikama u temperamentu, međusobno poznavanje i bratska povezanost pravi je "začin" u bazenu. A Dániel začine koristi i u svakodnevnom životu jer, naime, ima kulinarske ambicije.
– Želio bih naučiti spravljati jela od riba – otkriva Dániel kojemu su se, kao i njegovu bratu, od naše domaće hrane najviše svidjele lignje.
Budući da s Primorjem imaju ugovor na dvije godine, mlade Mađare uza svakodnevne naporne treninge, čeka još jedan izazov, učenje hrvatskog jezika. Dániel je, kako saznajemo, i umjetnička duša, u slobodno vrijeme bavi se slikanjem.
a Izvan bazena skromni, pomalo suzdržani, a u vodi prave sportske sile, Dániel i Dénes ne skrivaju zadovoljstvo zbog promjene adrese.
– Imamo krasan stan u Matuljima kraj Rijeke. Okruženje je za nas sasvim novo, zanimljivo, drukčije od Mađarske. Ipak, slična nam je povijest, Rijeka i Budimpešta imaju puno zajedničkog, a ljudi su otvoreni, simpatični i susretljivi – slažu se braća Varga.
A iako su se mnoge Riječanke možda ponadale da su mladi i naočiti Mađari slobodni, moramo ih razočarati. Obojica su zauzeti.
– Djevojke, zbog obveza u Mađarskoj, nisu s nama. Dénesova djevojka radi – kaže stariji Dániel, kojemu će se njegova izabranica pridružiti iduće godine, nakon što završi studij.
