Samo još zagriženi dinamovci treće dobi sjetit će se naslova sportske rubrike Večernjeg lista iz ožujka 1970. godine: “Čudo se nije dogodilo”. Bilo je to izvješće iz Gelsenkirchena s uzvratne utakmice četvrtfinala Kupa pobjednika kupova Schalke – Dinamo 1:0, u kojoj je njemački klub potvrdio plasman u polufinale nekada uglednog natjecanja.
Teško je tada itko mogao i zamisliti da će to postati jedna od najčuvenijih Dinamovih utakmica, mitologija gotovo poput osvajanja Kupa velesajamskih gradova iz 1967. godine, budući da do dana današnjeg nijedna generacija plavih nije ostvarila doseg momaka iz Gelsenkirchena – prezimljavanje u Europi.
Belgija je bila obećana zemlja
Dakle, plavi su u Njemačkoj 1970. bili poraženi i eliminirani iz Europe, a iz toga se izrodila – legenda! Jer ih u sljedećih čak 36 Dinamovih europskih izlazaka nijedna generacija plavih nije uspjela nadmašiti: ni slavni šampionski treneri poput Ćire Blaževića, Barića, Kužea, Kranjčara, Halilhodžića ili Mamića, ni genijalni nogometaši poput Zajeca, Bobana, Šukera, Cvitanovića, Prosinečkog, Modrića...
U toj utakmici protiv Schalkea, pod vodstvom trenera Ivice Horvata, za Dinamo su nastupili: Dautbegović, Cvek (Vabec), Gračanin, Belin, Ramljak, Miljković, Čerček, Pirić, Novak, Gucmirtl, Rora. Igralo se pred 35.000 gledatelja. Od toga je dvije tisuće bodrilo plave, koji su doputovali bez velike nade jer su prvu utakmicu u Zagrebu već bili izgubili 1:3, a uoči uzvrata u prometnoj nesreći ozlijeđen je prvi vratar Stinčić, dok je bol u preponama spriječila nastup Filipa Blaškovića...
>> Pogledajte i što su dinamovci poručili uoči puta u Belgiju
Među junacima iz 1970. godine, koji su prije sudara sa Schalkeom izbacili Slovan iz Bratislave i veliki Marseille, bio je i Krasnodar Rora, danas 73-godišnjak. Taj je slavni Dinamov nogometaš s 222 nastupa za plave u jednoj fazi svoje karijere, od 1973. do 1975. godine, igrao za belgijski Standard Liege. Naime, Belgija je od sredine 60-ih do sredine 70-ih bila obećana zemlja za nogometaše s područja bivše Jugoslavije, pa su i neki od najpoznatijih dinamovaca dobivali angažmane u belgijskim klubovima; Dražan Jerković i Vlatko Marković u Gentu, Slaven Zambata u Waregemu, Rudi Belin u Beerschotu, Marijan Brnčić u Waregemu i Standardu...
– Belgijski klubovi tada su u Europi predstavljali mnogo više nego danas, a igrači iz bivše SFRJ ostavljali su izvrstan dojam, poput Takača i Galića u Standardu. Moj menadžer u to vrijeme bio je Ljubo Barin, čovjek s izvrsnim vezama u Belgiji i Francuskoj, pa mi je pronašao angažman u Standardu, u kojemu mi je trener bio Vlatko Marković, a uz mene tamo su igrali i Josip Bukal i Džemaludin Mušović – prisjetio se Rora.
Iz toga vremena pamti i jednu pobjedu nad Anderlechtom.
Anderlecht je serviran
– Nadigrali smo ih i pobijedili 1:0. Na početku prvenstva nanizali smo šest pobjeda, a onda nam se ozlijedio najbolji igrač Van Moer, dok sam ja zaradio kaznu od četiri mjeseca neigranja pa je serija bila zaustavljena. Bio sam kažnjen jer sam ramenom gurnuo suca u Antwerpenu. Ja sam se zapravo ramenom naslonio na suca, što je on na saslušanju i potvrdio, dok su pomoćnici tvrdili da sam ga udario šakom u glavu – kaže Rora. Anderlecht nekada i danas? Kakvi su Dinamovi izgledi?
– Anderlecht nije ni blizu nekadašnje veličine, dok Dinamo u pobjedi nad Fenerbahçeom ima fantastičnu podlogu za novi uspjeh. Pitate li me o Dinamovim izgledima za prezimljavanje, citirat ću Lamzu: “Napravite to već jednom; dosta nam je više priča o našoj generaciji, neka se ubuduće priča o vama!” – zaključio je Rora.
Preporođeni Bjeličin Dinamo danas u Bruxellesu može razbiti još jedno prokletstvo: do sada je pet puta u grupnoj fazi europskih natjecanja startao s pobjedama (Beveren, NEC Nijmegen, Villarreal, Astra, Arsenal), ali nikada ih još nije spojio dvije zaredom. Dečki, Anderlecht vam je serviran – izvol’te! Ili, primjerenije današnjem Dinamu – bujrum!
