Dan nakon što je hrvatska košarkaška reprezentacija dotaknula novo dno, te u Szombathelyu pretrpjela uvjerljiv poraz od Mađarske s 19 koševa razlike (65:84), na društvenim se mrežama oglasio i Dino Rađa.
Košarkaški velikan očekivano je bio pun gorčine, te je naglasio da mu raspoloženje ne bi bilo bolje čak i da je Hrvatska nekim čudom uspjela doći do Svjetskog prvenstva u Kini.
- Igrači po reprezentacijama borave dva mjeseca godišnje, a sve drugo su po klubovima. Na pripreme dolaze neadekvatno pripremljeni pa je nemoguće mijenjati navike u kratkom roku. Moje bi mišljenje bilo isto i da smo uspjeli nekim slučajem otići dalje.
- Kada sam prije godinu i pol dana rekao javno da trebamo krenuti ispočetka s U20 selekcijom, pojačanom s par iskusnijih igrača, javnost me dočekala na nož kao idiota, a ja sam samo bio realan - napisao je, između ostalog, u statusu na Facebooku i dodao:
- Samo i isključivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog života. To je jedini put naprijed. Možemo Stojko Vranković i ja otići, može doći sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera, ali nećemo ni milimetar naprijeda ako se ne počne raditi - napisao je.
Pročitajte Rađin komentar u cijelosti:
- Svaki rezultat je samo ogledalo rada u proslosti. Tako da ovo sta se dogodilo nije slucajno isto ka sta nije slucajno da se to dogadja bas nama i tako vec 20 i kusur godina. Svi zajedno tribamo konacno izvadit glave iz pijeska i pocet realno gledat na stvari. Mi sa najboljim igracima odavno nismo vise vrh Europske kosarke a bez njih smo jos nize. Pogledajte utakmice protiv Poljske. Oni su fizicki jaci i spremniji od nas. Samo je bilo pitanje kad ce nas slomit. I sa najboljin igracima i bez njih. Da ne govorin o Litvi i ostalima s vrha. Sukus svega je da triba puno vise radit.
U prvom redu klubovi i igraci individualno. Savez je u zadnjih par godina napravija dosta stvari za poboljsanje ali bez suradnje klubova necemo naprid. Liga je do prije dvi godine trajala dva miseca a zasticeno godiste je iskoristavano da ti isti klinci rade manje jer mora igrat a ne da bi kroz igru napredovali. Igraci po reprezentacijama borave dva miseca godisnje a sve drugo su po klubovima. Na pripreme dolaze neadekvatno pripremljeni pa je nemoguce mijenjat navike u kratkom roku. I da smo uspili nekin slucajen otic dalje moje bi misljenje bilo isto. Kad san prije godinu ipo dana reka javno da tribamo krenit iz pocetka sa U 20 selekcijon pojacanom sa par iskusnijih javnost me docekala na noz ka idiota.
Ja samo odavno realno gledan na stanje stvari i znan da je skoro nemoguce prominit navike starih igraca nego da se triba okrenit mladjin generacijama i odgajat ih pravilnije. Ne zato sta san ja nesto posebno pametan nego zato sta san sve to prosa na svojoj kozi i znan sta me dovelo tamo di san stiga. Samo i iskljucivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog zivota. To je jedini put naprid. I mozemo Stojko i ja otic, moze doc sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera ali necemo milimetar naprid ako se ne pocne radit puno bolje. Svaki klinac se triba pogledat u ogledalo i rec sta oce.
Svaki klub ce morat isto tako drasticno unaprijedit rad. I zato apeliran na svih da ovo ne shvate kao skidanje odgovornosti je i mi u savezu uzimamo svoj dio na ledja nego kao put za izac iz svega ovog stanja. Vrime generacije 92’ je odavno proslo ali ta generacija zna jako dobro sta je dovelo do osvajanja 10 medalja u 10 godina. Pitanje je samo ko se oce do kraja zrtvovat u krajnjem slucaju za sebe pa tek onda za klubove i reprezentaciju.
kako ono...odgovornost a ne demagogija...mozemo Stojko i ja otici...mozemo!???, pa moralno bi bilo da si se vec oprostio....