Uknjiživši 25 koševa (četiri trice), devet skokova i tri asistencije, Luka Božić bio je najbolji igrač kvalifikacijskog dvoboja za nastup na Eurobasketu u kojem je Hrvatska pobijedila Bosnu i Hercegovinu (89:76).
Njegov dugo očekivani povratak u reprezentaciju, nakon šest godina, prošao je sjajno. Pokazalo se da je doista igrač koji donosi prevagu.
- Zbilja mi je jako drago što me je izbornik Sesar pozvao. Zbog problema sa zglobovima i koljenima, posljednji put se nisam mogao odazvati. Drago mi je da izbornik ima povjerenja u mene.
Dugo smo čekali da vidimo koliko, u dvije posljednje sezone, najbolji igrač ABA lige može pridonijeti reprezentaciji? Je li on bio nestrpljiv dočekati tu svoju prvu utakmicu za nacionalnu vrstu nakon toliko dugo vremena.
- Moram reći da sam uoči nastupa pred domaćom publikom imao određenu tremu, rekao bih pozitivnu. Htio sam se pokazati u što boljem svjetlu. Bogu hvala, ušli su i neki šutevi, odigrali smo dobro.
Luka je igrao svojim klasičnim stilom, napadao je leđima košu i iz tih situacija je proizlazilo i dosta dobrih stvari za momčad.
- Radim ono što trener traži od mene. Ako traži da igram licem prema košu ja ću i to činiti. Ako traži da probam napraviti nekakvu prednost u leđnoj tehnici, onda ću probati tako. Moram se prilagoditi i na čuvara.
S obzirom na fizikalije igrača suparničke momčadi, Božić je bio jedan od rijetkih koji se uspješno odupirao suparnicima u tjelesnom smislu.
- Igrači BiH su zbilja snažni fizički i jako teško je uopće doći u reket pored takvih tijela. No, suigrači su mi jako puno pomogli što su pogađali otvorene šuteve izvana. Zbog toga se nisu mogli skupljati u reketu jer je prijetila opasnost izvana ali i iznutra i mislim da smo u tom smislu napravili finu harmoniju.
Prilično iznenađujuće je bilo kakvu je reprezentacija BiH imala podršku s tribina.
- Nastavno na to čini se da, rekli bismo, idemo u utrobu zvijeri. I u Sarajevu će nam doista biti dosta teže nego ovdje. Tamo će biti za nas jako gadno no izbornik će nas na to pripremiti a moramo se pripremiti i mi sami.
Igrajući za Zadar, Luka se naviknuo na takvu atmosferu, doduše u smislu navijačkog vjetra u leđa.
- Zadar je nešto što se teško može opisati riječima i to se mora doživjeti. Zahvalan sam Bogu da sam imao zadovoljstvo toliko godina igrati ondje i da sam sve to doživio i da sam se na to naviknuo. I bio mi je gušt igrati.
Premda je član Valencije, Božić za taj klub ne igra već je posuđen u Lleidu gdje prosječno igra 20-ak minuta i knjiži 9,6 koševa, tri skoka i 1,9 asistencija. Je li mu draže da u malo Lleidi igra nego da u većem klubu sjedi?
- To je bila malo čudna situacija jer sam ja potpisao za Valenciju kada je bio drugi trener. No, onda se trener promijenio i puno stvari se izdogađalo. Iskreno, nije mi bitno gdje igram već samo da igram, da imam priliku pokazati se. S Valencijom imam dvogodišnji ugovor. Kako će biti sljedeće sezone, gdje ću igrati, to ne znam. Samo želim igrati i pokazati što mogu.
To što igra u najjačoj nacionalnoj ligi u Europi zacijelo mu je neka zadovoljština s obzirom na priče da tako dobro može igrati jedino u sustavu Zadrova trenera Jusupa?
- Nakon svih onih napisa, ne znam koliko ste pratili te kritike, da ja ne mogu igrati nigdje osim u jednom sustavu, to jest neka zadovoljština. Ja ne čitam novine niti portale, pokušavam se maknuti od toga, no doprlo je i do mene to da se za mene govori da sam nekakav incidentan igrač i da mogu igrati samo u jednom sustavu. No, ja sam igrao i kod trenera Nazora, Naglića, Pipana, Vlašića, da ne nabraja sad. Ako napraviš 10 dobrih stvari to je normalno a ako napraviš jednu lošu onda ljudi gledaju na sve kao loše. Na to sam naviknuo i pokušavam pokazati drugačije.
Zanimalo nas je koliko se sjeća detalja iz finala Svjetskog prvenstva do 19 godina igranog 2015. Tada je Hrvatska izgubila od Amerikanaca u čijim redovima su bile i dvije velike NBA zvijezde Jason Tatum i Jalen Brunson.
- Ja se tog finala jako dobro sjećam, kao da je jučer bilo. Drago mi je da su ti dečki sada u NBA ligi na maksimalnim ugovorima i da su superstarovi. Zadovoljstvo mi je da smo mi tada, dečki iz Hrvatske, pokazali da možemo igrati s njima. Bili smo jako blizu.
U tom finalu jako su dobro igrali Arapović (16 koševa, 12 skokova), Zubac (12 koševa, 13 skokova), Božić (12 koševa, 6 skokova, 3 asistencije) a naš najbolji strijelac bio je Nik Slavica (23 koša). Arapović je završio karijeru zbog ozljede a Slavica svojom voljom. Je li Luki bude žao što se taj talentirani igrač ostavio košarke?
- Iskreno, ako se on dobro osjeća u životu i ako je on sretan onda mi nije žao. Što se tiče košarke, ja mislim da on može puno napraviti no ako je on sretan u životu i bez košarke, onda mi sigurno nije žao.
