Vlatko Marković jutro nakon Dražine smrti teško je pronalazio riječi.
Dan prije vidio je vesela Dražana Jerkovića i govorio nam kako se
iznenađujuće dobro drži, a onda ga je u utorak navečer pogodio grom.
- Javio mi je profesor Gjurašin, cijelu noć nisam spavao - kazao je
predsjednik HNS-a pokušavajući razjasniti uzrok smrti.
- Očigledno je Draža imao problema sa srcem. Još 1994. godine jedan dan
nazvao je moju ženu i rekao joj: Jasna, odvezi me k liječniku, zlo mi
je! Tada su ga reanimirali, ali sigurno je na srcu ostao trag.
Odbio ići k Titu
U ponedjeljak, za vrijeme posjeta delegacije HNS-a, Jerković nije
odavao dojam da su mu to posljednji dani.
- Bio je raspoložen, čak se šalio na račun svoje bolesti, razgovarali
smo o novogodišnjoj proslavi.
Vlatko se s Jerkovićem sprijateljio već prvih dana u Dinamu i ostali su
životno vezani.
- Trebali ste samo vidjeti kako su ljudi reagirali kada bi se šetao
Trgom i znali biste Dražinu veličinu. Bio je najveći napadač tog
vremena, jedino je imao sreću što nikad nije igrao protiv mene! -
našalio se Marković, te se prisjetio:
- U Dinamu su tada još igrali Horvat i Crnković, pa me trener
Antolković htio poslati u Trešnjevku. No, Draža mu je prišao i rekao:
“Nije on igrač za Trešnjevku, nego za Dinamo!”. I tako sam ostao.
Pamtim i poznati govor u Beogradu, iako nisam bio ondje, a sjećam se i
kada smo 1962. godine Matuš, on i ja odbili otići na primanje k Titu u
čast četvrtog mjesta na SP-u.
Ipak, dvojicu prijatelja život je posljednjih godina rastavio.
- On nikad nije otišao iz mog srca, niti je itko od nas dvojice ikad
javno rekao nešto ružno o drugomu. I tih godina zavade smo se viđali,
ali to nije bilo to. Sve do posljednjeg susreta - zaključio je Marković.
Legendarni napadač Josip Skoblar bio je suigrač Dražana Jerkovića u
reprezentaciji te Zagrebov trener dok je Jerković bio sportski direktor.
- Nikada nismo bili veliki prijatelji, ali oduvijek je postojao
uzajamni golemi respekt. Jako me pogodila njegova smrt jer je Dražan
Jerković po mnogo čemu bio poseban čovjek - kazao je Skoblar.
Žrtva svoje veličine
- Naša suradnja uvijek je bila korektna. Bio je pošten sportski
djelatnik, sav posvećen nogometu, za njega je živio - zaključio je
Skoblar.
Miroslav Blažević godinama je bio na suprotnoj strani od Jerkovića. No,
kaže Ćiro, odnos nikada nije bio neprijateljski.
- Razišli smo se 1982. godine kada sam bio trener Dinama, a on Zagreba.
Šajber je tražio da mu pustimo utakmicu, ja sam odbio i oni su ispali
iz lige.
A do tada?
- Moj odnos s Dražom bio je savršen! Bili smo suigrači u Dinamovim
juniorima, a divio sam se njegovoj ubojitosti pred golom, savršenoj
tehnici postizanja pogodaka. U tome je bio nenadmašan. Poslije sam mu
sređivao posao trenera u Sionu, no on ga nije prihvatio jer je bio jako
vezan uza Zagreb.
Bio je principijelan čovjek?
- Draža je, nažalost, u velikoj mjeri bio žrtva svoje veličine. Teško
je podnosio svoju prolaznost, činjenicu da više nije ono što je bio.
Ali, valjda je to sudbina svih nas - zaključio je Ćiro.
Iz Beograda se javio još jedan Jerkovićev suigrač, Dragoslav Šekularac
(71).
- Umro je moj cimer iz reprezentacije, dragi prijatelj - kazao je
proslavljeni igrač C. zvezde.
- Mnogo je pogodaka postigao na moja dodavanja, a i izvan travnjaka znali smo se dobro zabaviti. Bio je sjajan nogometaš, velikan, a 1962. godine, kada je bio prvi strijelac SP-a, u polufinalu protiv Čeha Galić i on međusobno su si namjestili dvije velike šanse i obojica promašili. Uvijek smo se prisjećali te utakmice, žaleći što Jugoslavija nije ušla u finale.
