Među 17 hrvatskih džudaša i džudašica koji će nastupiti na sljedećem Zagreb Grand Prixu, osim aktualne svjetske prvakinje Barbare Matić, nastupit će i djevojka s potencijalom buduće osvajačice medalja na najvećim svjetskim natjecanjima. Zapravo, 20-godišnja Solinjanka Ana Viktorija Puljiz to već jest jer se s ovogodišnjeg seniorskog Prvenstva Europe vratila s broncom, a s nedavnih Mediteranskih igara sa srebrom.
A ti njezini uspjesi medijski su, nekako, prošli ispod radara. Posebice europska bronca, za koju je morala pobijediti svjetsku doprvakinju, europsku prvakinju i svjetsku broncu.
– Iskreno, ja u medijima nisam ništa ni primijetila, a meni ta medalja najviše znači. Jer, u osjetljivom razdoblju, na prijelazu iz juniorskog u seniorski džudo, ja sam još kao juniorka osvojila seniorsku medalju. Da mi je netko još večer prije nastupa rekao da ću osvojiti seniorsku medalju, ne bih mu vjerovala, no Bog je imao drukčije planove.
Rođena na Novu godinu
Na Mediteranske igre nije otišla s imperativom uspjeha, a izborila se za finale i od nje je u turniru bolja bila jedino aktualna olimpijska pobjednica. A još prije polaska u Oran kazala nam je:
– Nastupiti na multisportskim igrama bit će mi gušt više nego presing, ali i priprema za kvalifikacijske turnire za Olimpijske igre, a jedan takav bit će i zagrebački Grand Prix. Nastupala sam na Olimpijskim igrama mladih u Buenos Airesu, gdje sam izborila broncu, te na Europskim igrama mladih u Azerbajdžanu, gdje sam osvojila zlato.
Kao klinka Ana Viktorija naosvajala se medalja i nacionalnih nagrada.
– Počevši s 2017., osvojila sam desetak mlađeuzrasnih odličja. Godine 2018. dobila sam Nagradu Dražen Petrović za najveću nadu, a godinu dana kasnije za najbolju mladu sportašicu. A te su mi nagrade posebno drage jer sam imala priliku obići Draženov muzej i bila sam oduševljena.
Za svojih cibonaških dana Dražen Petrović studirao je pravo, a taj je studij bio izbor i naše velike džudaške nade.
– "Očistila" sam drugu godinu. Fakultet je težak, no ja sebe zasad primarno gledam kao sportašicu i želim biti vrhunska sve dok mi to tijelo dozvoljava. No moram se pripremati i za karijeru nakon karijere, jer ne želim završiti sportsku karijeru a da nemam zvanje i perspektivu zapošljavanja.
Da biste bili uspješni na akademskom i sportskom kolosijeku, važno je znati dobro se organizirati.
– Bez dobre organizacije vremena to ne bi išlo, pri čemu sve slobodno vrijeme, kada nema učenja, nastojim provesti s prijateljima. No zna mi se dogoditi da budem premorena.
Zanimalo nas je koliko stigne biti djevojka poput svojih 20-godišnjih vršnjakinja.
– Nije lako, najviše mi, dakako, pati društveni život, no imam prijatelje koji to razumiju i vidim da su sretni zbog mene. Oni najbliži, koji znaju u kojoj sam fazi, ni ne zovu jer znaju da ih teško mogu odbiti. No kada vidim rezultate svega što radim, to se čini isplativom žrtvom. Uostalom, ovaj način života moj je izbor.
A koje su njegove prednosti?
– Putovanja po svijetu i upoznavanja drugih kultura. Širiš si vidike i ne stavljaš se u okvire svoje kulture.
Otkrila nam je Viki, tako je svi zovu, i da pazi na prehranu.
– Ja sam do 52 kg i moram paziti na težinu. No kako treniram po dva ili tri puta dnevno, to i nije neki problem. Pazim na prehranu, no nije da ne smijem pogledati "junk" hranu. Kada mi padne teret s leđa, dam si oduška jer svaki pritisak treba i svoj odušak.
Zanimalo nas je tko joj je dao ime. Tko je to naslutio da će biti pobjednica (victoria na latinskom znači pobjeda). Mama Snježana, tata Mijo ili netko treći?
– Mamine bake zvale su se Ana i Viktorija. Rođena sam 1. siječnja 2002. Bila sam te godine prva beba u Splitu. Prije sam slavila dvostruke fešte, a sada obično slavim rođendan s društvom s kojim čekam i Novu godinu. Draže mi je dočekati novo ljeto nego slaviti rođendan. Ne volim se izdvajati.
Dobar si koliko i tvoj trener
Ova solinska obitelj ima još jednog džudaša.
– Stariji brat Stjepan upravo je završio srednju školu, ali ne trenira ništa, a osmogodišnji Danijel trenira džudo.
A za Viki je džudo bio "prirodan" lokacijski izbor.
– Dvorana mi je sto metara od kuće. Od mojih najranijih dana pa do danas vodi me trener Dragan Crnov, bez kojeg ne bih bila tu gdje jesam. Jer sportaš će biti onoliko dobar koliko mu je dobar trener, koliko mu je znanje i kako ga umije prenijeti. Uostalom, zbog njegove reputacije u klub nam je iz Zagreba došla i perspektivna Lara Cvjetko, također osvajačica više mlađeuzrasnih medalja.
Osim što je snažna fizički, Ana Viktorija je i jako duhovno biće.
– Volim dan završiti molitvom, a tijekom dana znam se pomoliti i više puta. Nikad nisam molila za pobjedu, to nije dio mog "razgovora" s Bogom. To nije ritual, nego otvaranje moje duše.
