Kao klinac otišao je iz Brazila; ostavio je majku, baku i brata i krenuo u nepoznato. U Hrvatsku. Klinac iz Rio de Janeira u malu, nepoznatu zemlju negdje u Europi. Danas Eduardo da Silva govori solidno hrvatski, poprimio je ponašanje dobro odgojenog, mirnog zagrebačkog dečka. U međuvremenu je postao ponajbolji igrač lige, najbolji strijelac, dodavač, najbolji Dinamov igrač. Priče o mogućem odlasku iz Maksimira vezane su uz cijenu, koja doseže nebo. Postao je i reprezentativac, u kockastom dresu mogao bi se sučeliti s Brazilom. - Kako ste se osjećali kada je u Leipzigu Pele Hrvatsku izvukao u skupinu gdje je Brazil nositelj?
- Dobro je to za nas, bolje Brazil nego Engleska ili Francuska. Sve su skupine jake, mi ćemo biti posebno motivirani. A Brazil je ipak nešto posebno, ipak je drukčije igrati protiv njega nego protiv ikoga drugoga. Osobno, nemam ništa protiv. - Rođeni ste Brazilac, bili ste uzbuđeni kada je Hrvatska u Splitu igrala protiv Brazila, no to će ipak biti malo drukčije? - Ne malo, nego puno drukčije. No, bio bih jako zadovoljan kad bismo ponovili rezultat s Poljuda. Nemojte misliti da će Brazilu biti lako s nama, neće nas podcijeniti, prevelik je ulog prva utakmica na Svjetskom prvenstvu.
- Nije li ipak neizvedivo ponoviti splitski rezultat? - Zašto bi bilo nemoguće? Sjetite se Kupa konfederacija, tada je Brazil bio kompletan i napaljen. Toliko napaljen da pokaže koliko je dobar. Pa je odigrao 2:2 s Japanom. - To samo govori da je i Japan jak, da se baš nećemo prošetati tom skupinom na Svjetskom prvenstvu? - Sigurno da je jak. Možda prije šest godina Japanci nisu bili tako jaki, no otkako im je Zico trener, napravili su dosta toga dobroga. Uostalom, mnogo japanskih nogometaša dolazi u Brazil učiti igrati nogomet, usavršavati se. Riječ je o reprezentaciji koju možete pobijediti sa 5:0, ali možete dosta lako i izgubiti. - Tema Brazil - Hrvatska u Berlinu aktualna je i na Copacabani? - Dobio sam dosta poruka od prijatelja iz Rio de Janeira, govore mi da se čuvam, da nemamo šanse. Uglavnom, šale se. - Kakvo će biti ljeto u obitelji Da Silva, hoće li biti uz Brazil ili uz Hrvatsku?
- Mama će u Brazilu navijati za Hrvatsku, ipak igram ovdje. - A brat? - S Brunom se samo zafrkavam, on će navijati za Brazil. Ipak je on Brazilac, moram to prihvatiti. Eduardo je poredao pet po njemu najjačih u Njemačkoj - Brazil, Argentinu, Nizozemsku, Meksiko i Francusku. Meksiko je iznenađenje. - Da, Meksiko je visoko, mislim da je jak. Nas nisam stavljao među tih pet iako mislim da možemo ponoviti 1998. i sjajno treće mjesto. Kod Kranjčara se dosad nije naigrao, više je kod Slavena Bilića skupljao iskustvo. No, skroman kakav je, bio bi zadovoljan i malom minutažom u Njemačkoj.
- Budemo li imali rezultate kao i dosad, bit ću zadovoljan s deset minuta po utakmici. No, moj je san bio ići na Svjetsko prvenstvo, odem li u Njemačku, neće biti sretnijega od mene. Eduardo je stalno u medijima, igrač je kojega kao da traži pola Europe, kako se nosi s takvim ponudama, od kojih je posljednja od pet-šest milijuna eura stigla od Bešiktaša? - Iskreno, dva tjedna nisam čitao novine pa ne znam ništa o tome. Lijepo je čuti da me netko zove, ali u Dinamu mi je jako dobro. Na kraju, čim završe prvenstva, počnu priče o prodaji i kupnji. Nešto istine ima u tome, ali mnogo je više raznih špekulacija. - Hoće li se naći klub koji će ponuditi deset milijuna, tu je cijenu, naime, Dinamo postavio? - To ne ovisi o meni, ovisi hoće li takva ponuda doći i što će na to reći Dinamo. O klubu sve ovisi.
- Ima li šanse da, kao Modrić, potpišete ugovor na deset godina za Dinamo? - To opet ovisi o klubu. Moje želje postoje i mogu reći da bih volio osvojiti ovaj naslov prvaka, pa igrati Ligu prvaka, a tek ću nakon toga možda početi razmišljati što dalje. - Kada biste birali, koju biste ligu nakon hrvatske izabrali? - Španjolsku, čini mi se da bi mi tamo bilo najbolje. Išao bih u bilo koji španjolski klub.
Loreni mijenjam pelene
- Dugo ste već u Zagrebu, jeste li više za zabavu ili ste obiteljski čovjek? - Obiteljski. Pogotovo sada, kada sam dobio kćerku. - Hoće li kćerka dobiti društvo? - Vidjet ćemo. Svima nam treba malo vremena da se prilagodimo, naviknemo, a onda ćemo planirati što dalje. - Kako ste se snašli s Lorenom, pomažete li supruzi Andreji? - Naravno, nije mi teško promijeniti pelene ili napraviti što treba. - Kako se sporazumijevate sa suprugom? - Sve bolje, Andrea je naučila nešto portugalskog.
