Nogometa Eduarda da Silve i dalje se rado prisjećaju mnogi hrvatski navijači. Brazilac je ovdje stigao još dok je bio dijete. Stasao je u Dinamu, a zatim ostvario veliki transfer u Arsenal. Kada se njegova karijera trebala vinuti u zvjezdane visine, dogodila se ozljeda zbog koje više nikada nije zaigrao nogomet po kojem je ostao zapamćen. Da Silva već pet godina živi u Brazilu, ali razmišlja o povratku u Europu. Njegova kćer upisuje fakultet, a sin je krenuo očevim stopama i igra za Flamengo.
"Pratim ga kao otac, imam iskustva s tim. Nisam imao uvjete kakve on ima, igra u jednom od najboljih klubova za razvoj u Brazilu. Ja sam samo tata, sve mi je to novo i ne radim mu pritisak. Voli to, jako je motiviran. Zasluženo je tu gdje jest, zavolio je nogomet sa sedam godina, nakon SP-a u Rusiji. Gledao je Ronalda, Modrića, Mandžukića na kompjuteru, molio me da kupimo sličice Lige prvaka i Svjetskog prvenstva, udarao je loptu po zidu. To je bilo u Poljskoj, a kad smo došli u Rio upisao sam ga u nogometnu školu. Počeo je trenirati i razvijati se", rekao je u A1 nogometnom podcastu.
"Sa sedam godina igrao je kup Zico i bio najbolji strijelac među devetogodišnjacima. Ljudi iz četiri velika kluba, Vasco da Game, Flamenga, Fluminensea i Botafoga došli su do mene, a ja sam odabrao Flamengo, ne da dođe igrati, nego na probu. Prošao ju je i treću godinu zaredom osvaja individualne nagrade, najbolji je strijelac i igrač, igra i futsal. Ništa mu ne govorim što i kako raditi, neću mu stvarati pritisak. Tamo s osam, devet godina već dolaze agenti, roditelji ostavljaju posao i sve, dobiva sportsku opremu... To je nemoguće", dodao je Eduardo.
GALERIJA Pogledajte kako Luka Modrić sa suprugom gleda spektakl u Wimbledonu
Također, Eduardo je u sezoni 2006/07. B zabivši 34 gola u jednoj sezoni, to jest 47 golova u svim natjecanjima. Nakon toga je ostvario transfer u Arsenal za 13 i pol milijuna eura. "Kad sam došao u Arsenal, Wenger je došao do mene i rekao: 'Eduardo, nemoj se brinuti, ti ćeš igrati. To može biti za mjesec, dva, šest mjeseci, godinu dana. Čekat ćemo koliko god treba.' Tad sam bio miran, to je bila politika kluba. Tad sam shvatio da moram biti spreman. Ako dobijem priliku i zaspem, ima drugih. Četiri, pet igrača igrat će stalno, ali ostali će se ispuhati i doći će drugi. Moraš nastaviti na toj razini. Pravi klubovi gledaju kakva je momčad, a ne žele li nekog igrača prodati", prisjetio se Eduardo. Otkrio je i da je nedavno bio u Londonu na utakmici "topnika".
"Tri godine igrao sam u Arsenalu, nisam napravio ništa u usporedbi s onim što sam napravio u Dinamu. Kad dođem tamo, nazovem ih mjesec, dva ranije, bila je to utakmica s Liverpoolom. U redu, nema problema, tjedan dana prije zovu me i pitaju dolazim li, da potvrdim. Objasne mi kakav je dress code, u direktorskoj loži moraš doći u odijelu i kravati, bez toga ne smiješ. Osjećao sam se kao predsjednik! Rekli su mi da dođem sat i pol prije utakmice, bio je ručak kao u restoranu s pet zvjezdica, na poluvremenu keks i kava, nakon utakmice večera. Sve po protokolu, ljudi dođu do tebe, imao sam svojih pet minuta... Wow", ispričao je.
"Francuzi i Afrikanci plesali su i zezali se, ali kad je počeo trening, nije bilo za*ebancije. Fascinirao me jedan igrač, Cesc Fabregas. Kako je igrao i trenirao, nije mogao izgubiti loptu na treningu! Kako je trenirao, tako je i igrao. Bili su klanovi, Francuzi i Afrikanci zasebno, ja sam bio u međunarodnoj, s Fabregasom, Almunijom, Rosickyjem, Hlebom, Gilbertom Silvom... Meni je tek sad jasno gdje sam bio. Kad sam bio tamo, sve mi je bilo normalno. Na zagrijavanju vidiš prazan stadion, vratiš se u svlačionicu i odjeneš, tek tad osjetiš pritisak! Te sezone svi su govorili da Arsenal igra iza Guardioline Barcelone najljepši nogomet na svijetu. Mijenjao sam Adebayora i Van Persieja. Najteži protivnik? Chelsea i John Terry, protiv njega je bilo tvrdo igrati, ne toliko protiv Manchester Uniteda s Ronaldom i Vidićem koji su ti dali igrati loptom", ispričao je o svojim iskustvima s momčadi.
Pogubna je bila subota 23. veljače 2008. godine. Eduarda su dva dana dijelila od 25. rođendana kada je zaigrao u susretu s Birminghamom, a Martin Taylor je napravio start kojim je Da Silvi prelomio fibulu i iščašio gležanj. "Dobio sam milijun poruka podrške, ali tad nije bilo društvenih mreža. Arsenal mi je poklonio knjigu s porukama navijača iz cijelog svijeta, poštom sam dobio pisma u velikim kutijama. Čitao sam to koliko sam mogao, nisam imao vremena jer sam bio u gipsu. Teško je pamtiti svaku poruku, sjećam se što mi je doktor rekao kad sam se probudio nakon operacije: 'Nemoj se brinuti, opet ćeš igrati nogomet na velikoj razini'. Wenger me podržao, došao je u bolnicu, kao i cijela momčad. On me pomalo gurao. Nakon šest mjeseci trenirao sam s momčadi, nakon 10 mjeseci dao mi je da igram prijateljsku, nakon skoro godinu dana i prvu službenu utakmicu. Razmišljao sam o tom trenutku, zašto mi je ovaj dao pas, zašto sam bio tu, zašto sam loptu gurao tamo. I baš kad stanem punom nogom na tu nogu ovaj mi uleti", ispričao je Eduardo.
"Krajem prošle godine prvi put sam pogledao snimku. Zašto? Ne znam. Ljudi su mi stalno prilazili i prepoznavali me po toj ozljedi. Najradije bih to zaboravio, ali netko bi me podsjetio. Koji Eduardo, onaj koji je strgao nogu? Prošlo je 16 godina. Kako sam se osjećao? Sad mi je lakše. Najteže mi je bilo kad sam vidio nogu kako stoji krivo, nakon toga nisam više gledao. Razmišljao sam kako će me dići s takvom nogom, hoće li mi otpasti noga. Prvu stvar koju su mi dali je bio neki morfij da ublaži bol, imobilizirali su je. Što mi je prolazilo kroz glavu? Da uvijek može gore, neki su završavali karijere zbog toga. Ako se to već dogodilo, dogodilo se u Engleskoj, gdje je najbolja liga na svijetu. Da se to dogodilo negdje drugdje, recimo u Ukrajini, tko zna što bi bilo i bih li se vratio", dodao je slavni nogometaš.
"Rekli su mi iz kluba da je došao u bolnicu posjetiti me, samo što sam spavao. Ničega se ne sjećam. I nakon godinu dana kad sam se vratio utakmicama poslao je e-mail u klub kako je sretan i kako mu je drago, to su mi prenijeli. Nismo se poslije nikad sreli", rekao je o Tayloru koji je za ovaj start dobio svega tri utakmice suspenzije.
VIDEO Grci žele Petkovića, ali nemaju novca. Cjenkanje? U Dinamu su jasni - to ne dolazi u obzir
