Dok je njena sestra blizanka Ana nervozno šetala oko dvorane, smještene odmah pored stadiona Manchester Cityja, Lucija Zaninović tamanila je protivnice i grabila prema svom drugom naslovu prvakinje Europe.
- To je naše pravilo, da ona koja nastupa dan ili dva kasnije, ne gleda onu prvu. Velika je to potrošnja emocionalne energije - objasnila je Ana svoje razloge za šetnje dok se seka bori.
U Azerbajdžanu je bilo bolje
No, kada je krenuo finale, Anu smo ipak ugledali među kolegama reprezentativcima, ujedno i navijačima. Neko vrijeme se suzdržavala, a onda je tri minute mlađoj blizanki doviknula \"ajde mala\".
- Rekla mi je da nije mogla više izdržati. Kazala je \"gledat ću te pa kud puklo da puklo, ionako nastupam tek u nedjelju\". Puno mi znači njeno prisustvo u dvorani. Ona mi da neki mig u stilu \"bit će dobro\" i to me smiri.
Za Luciju je silno drukala i Marina Sumić, dan prije srebrom ovjenčana Hrvatica iz kategorije do 62 kg.
- Presretna sam zbog Marine, ona mi je najbolja prijateljica.
Premda je do ovog zlata stigla omjerom bodova 39:13, Lucija ipak jedan drugi turnir smatra najboljim u karijeri.
- Bile su to svjetske kvalifikacije za olimpijske igre u Azerbajdžanu.
Usporedila je ovo sa svojim prvim zlatom iz St. Peterburga 2010.
- Tada sam prvo kolo prošla na zlatni bod. U međuvremenu sam tehnički napredovala.
Zlato u Manchesteru sjajna je najava Anina nastupa u Londonu na olimpijskom turniru.
Pictionary, briškula i trešeta
- U Londonu me od Europljanki čekaju Ruskinja Kim iz finala, Španjolka Yague i jedna Njemica.
U Londonu bi trebala biti još bolja. Po treneru Tomasu ovdje je bila na 85 posto. Za olimpijsku medalju slijedi nova žrtva.
- Idemo 10 dana na pripreme u Makarsku, a potom u karantenu u Skradin. Dva mjeseca bez mobitela i laptopa. Trener kaže da je to za nas najbolje i mi mu vjerujemo. Kako nisam sklona čitanju, tamo ću ponijeti igricu pictionary, ali i karte za briškule i trešetu - priča Lucija.
