Fran Tudor iskočio je prošli tjedan, zabio je i u Koprivnici, a njegova lijepa priča nastavlja se u Hajduku. Protiv Slaven Belupa kao pravi rutiner debitirao je stoper Petar Bosančić, a junak pobjede bio je 19-godišnji vratar Ivo Grbić. Skrivio je jedanaesterac pa ga obranio, kasnijim paradama prometnuo se u junaka Hajdukove pobjede kojom je prekinut nesretni niz.
Nisam ga ni taknuo!
– Je li bio penal? Meni se čini da ga nisam taknuo – pitao nas je Hajdukov junak na prvom susretu.
Nakon te pobjede puno je veselije u Hajduku.
– Niksi (Vlašić, nap. a.) rekao je da sam to napravio namjerno, da se dokažem – smije se Grbić.
Jedan je iz plejade Hajdukovih dječaka s ugovorima od 10 tisuća kuna mjesečno u bruto iznosu. Tek se počeo brijati, to što je narastao deset centimetara u posljednjih šest mjeseci sugerira i na pubertetske dane. A vozačka dozvola, tome Grbić još nije ni blizu. Ima ih takvih koliko hoćete u prvoj momčadi bijelih.
– Balić, Vlašić, Tudor i ja smo bez vozačke. Bašić vozi već dvije godine, a Maloku valjda deset (smijeh) – odlično je raspoložen Grbić.
Dok je Ivo, Hajdukov albatros (kako su ga nazvali jer visok je 196 cm, a raspon ruku mu je navodno 206 cm), skidao obrane i taj jedanaesterac, u bolnici Filipa II. u Skoplju tata Josip proživljava pravu dramu. Nekadašnji predsjednik Hajduka prolazi rehabilitaciju nakon teške operacije srca. Preko interneta je pratio svaki detalj utakmice.
– Rekao mi je da mu je prošlo pola života dok je trajala utakmica. Sretan je bio, a što će drugo – jednostavno kaže Ivo. Nije ni njemu bilo lako dok je tata Grbić bio predsjednik.
– Bilo je teško, ja sam u Hajduku deset godina, a on je bio godinu-dvije. Svi su govorili da sam u Hajduku zbog njega, a meni je u njegovo vrijeme ukinuta stipendija. Razgovarali smo kad je preuzimao funkciju u Hajduku, rekao sam mu da je to njegov život, neka preuzme tu ulogu. Ali, da mi je to sve malo odmoglo...
Njegov vratarski san počeo je kada je imao šest godina.
– Samo prvi trening nisam branio, svi su igrali, pa mi je bilo neugodno reći da želim biti vratar. Sutradan je otac kazao treneru Dušku Vulikiću da bih branio i tako je sve krenulo. Prvi vratarski trener bio mi je Igor Vukman, u Hajduku sam od devete godine, svi su treneri odlični, a ja sam nekako najbliži s Vladimirom Balićem. S njim imam poseban odnos, gotovo prijateljski – kazao je Grbić.
Vratarski mu je uzor Oliver Kahn.
– U njegovu sam dresu branio do iznemoglosti, još ga čuvam. Od ostalih mi se sviđaju Lloris i Curtois, a od Hajdukovih vratara na prvom mi je mjestu Pletikosa – kaže Grbić.
Nije u Koprivnici debitirao za Hajduk, to je bilo protiv Rijeke, ali taj obranjeni jedanaesterac i pobjeda nekako su ga lansirali. A daljnji planovi?
– Kalinić je i dalje prvi vratar, a ja ću, dok se on ne proda, čekati svoju novu prigodu – kazao je Grbić i prisjetio se detalja iz Koprivnice.
– Kad sam napravio taj jedanaesterac, na trenutak sam pao psihički, ali odmah sam sebi rekao da nije gotovo. Htio sam pojesti tu loptu, a ne samo obraniti penal – kaže Grbić.
Posjet Lourdesu
Bez pardona je otkrio tajnu obrane s bijele točke.
– Gledam igrača u oči!
Vratar košarkaškog izgleda ima broj 13 na leđima.
– Trinaest je Gospin broj, zato sam ga uzeo, dojmilo me se to kad sam bio u Lourdesu. A bio je i jedini slobodan. Nose ga Oblak, Courtois i Navas, sviđa mi se broj, pokušat ću ga imati cijelu karijeru.
>>Nogometne dinastije u Hrvatskoj: Kakav otac, takav sin
