U godinama kada hrvatskog reprezentativni i klupski mali nogomet nema
težinu među svjetskom elitom Nacionalov ulazak među 16 najboljih
momčadi Starog kontinenta zapravo je iznenadio mnoge. I poraz od Araza
3:4 nije razočarenje. Predvodnik talentirane generacije je hrvatski as
Robert Grdović (34) koji se osvrnuo na hrvatsku malonogometnu stvarnost.
Razlika u novcu
- Prva i osnovna razlika između nas i najjačih europskih nogometnih
klupskih i reprezentativnih sredina je količina ulaganja. Najbolje
europske momčadi ulažu milijune eura, igrači godišnje
zarađuju i do 250 tisuća eura. Najjači europski klubovi uređeni su na
visokoj profesionalnoj razini. Baš poput ozbiljnih
velikonogometnih europskih klubova. Dinamo Moskva recimo ima
godišnji budžet od oko 10 milijuna eura, to vam sve govori.
Razlika je i u metodologiji treninga, boljoj logistici. Kod nas se u
pravilu improvizira, kod njih ništa nije
prepušteno slučaju - ističe Grdović.
Kako se opet vratiti na razinu od prije desetak godina kad smo ipak
više značili?
- Treba tu puno stvari promijeniti. Jer svi su otišli prema
naprijed, a mi smo stagnirali. Mislim da bi trebalo i u klubovima i u
reprezentaciji primjenjivati isti model rada. To su napravili i
Španjolci. U tom slučaju i našim bi igračima
trebalo puno manje vremena za prilagodbu. Problem je i tretman HNS-a
koji ima drugačije prioritete i stav da mali nogomet ništa
ne donosi. To je glupo opravdanje - kaže Grdović i nastavlja:
Hrvati improviziraju
- No, bez obzira na sve drugo, poluvrijeme protiv Araza je pravi put
kojim treba ići.
Razlika je i u kvaliteti malonogometnih prvenstava?
- Naravno. Rusi stalno kupuju Brazilce. Svaki tjedan igraju jake
utakmice. Pogledajte samo Oderhiju. Oni u svojoj momčadi imaju
šest ili sedam mađarskih reprezentativaca i svi su sigurno
odlično plaćeni. Kod nas je sve stvar improvizacije, a reprezentacija
se okuplja svakih pet-šest mjeseci - zaključio je Robert
Grdović.
MALONOGOMETNI AS