Sve je, dakle, spremno za ono što se u Splitu očekuje već dugo. Naslov nogometnog prvaka Hrvatske, prvi nakon sezone 2004./2005. Pola Hrvatske će slaviti! Tako, otprilike, zvuči projekcija raspleta iz koje se na trenutačno stanje i omjere u domaćem prvenstvu gleda iz poljudske perspektive.
A iz one maksimirske jedanaest bodova zaostatka za Hajdukom izgleda zastrašujuće. Prvi put od 2009. godine nogometaši Hajduka imaju devet pobjeda u nizu! Pitanje je kako će to izgledati do 30. rujna, kada nas očekuje najveći derbi hrvatskog nogometa. Oko Hajdukove priče zadnjih je dvadesetak godina prečesto bilo dvojbi i sumnji. Sustav se najčešće raspadao pred prevelikim očekivanjima i pritiscima domaćih navijača.
Ivan Leko momčad je preuzeo u prosincu prošle godine, a aktualna uprava mu vjeruje. Nije mu se dogodilo ono što je Dinamo napravio s Igorom Bišćanom. Leko diše za klub u kojem je praktički cijeli život. Uspostavio je sustav u kojem glavnu ulogu ima Marko Livaja, daleko najbolji igrač splitske momčadi. No u utakmici protiv Varaždina Hajduk je pokazao nešto što mu je zadnjih godina najčešće izostajalo.
Pobijedili su na autoritet, postigli pogodak u trenucima kada je protivnička momčad dominirala. Ili je barem bila na tragu da utakmicu usmjeri na svoj mlin. Taj autoritet Hajduku je nedostajao sve ove godine, zbog čega su rezultati i trofeji, posebno onaj u prvenstvu, nedostajali. U Varaždinu bi remi možda bio najrealniji, da je to bio Hajduk iz nekih prethodnih sezona. U ovom trenutku Hajduk je uspostavio balans u igri zadnje linije, još jedan detalj s kojim se u proteklim sezonama možda i ponajviše mučio. Samopouzdanje Odjidje-Ofoea možda je i malo poljuljano nakon kikseva u Ateni, no vidi se da on, čak i nepotpuno spreman, oplemenjuje igru Hajdukova veznog reda. I više nego dovoljno za razinu Hrvatske nogometne lige.
Pitanje je samo kako će, u fizičkom smislu, izgledati u drugom dijelu. Ako podigne svoju razinu, Hajduk bi mogao izgledati još raznovrsnije. A to će Splićanima trebati, širina kadra, odnosno snaga i bez Marka Livaje. Snažan Hajduk, konkurentan Dinamu, jedan je od uvjeta rasta našeg ligaškog nogometa. Ne samo Hajduk, već nam je nužna i puno konkurentnija liga, s Osijekom i Rijekom...
Splićani su u velikom zaletu i imaju kapitalnu prednost pred Dinamom, ako uzmemo u obzir da im je to glavni konkurent za naslov prvaka. No morat će u Splitu prestati razmišljati o stvarima koje će im samo remetiti fokus. Prije svega ne smiju trošiti emocije na sukobe s institucijama, zanemariti priču kako je Marko Livaja nepoželjan u reprezentaciji, sudačkim urotama... Ako pobijede sami sebe... Sve to je jednom napravio Johan Cruijff kada je došao na klupu Barcelone. "Želite li postati veliki klub, prestanite tražiti izgovore...
" Tako je otprilike zvučala rečenica legendarnog Nizozemca kada je krajem osamdesetih godina preuzeo katalonsku momčad. Sljedeći hrvatski prvak izravno ide u Ligu prvaka. Kako bi to samo dobro došlo novoj nogometnoj eksploziji u Splitu. Još važnije, bila bi to jedinstvena poslovna prilika da se Hajduk opet pojavi na svjetskoj nogometnoj karti. Prvenstveno s bitno poboljšanim financijskim imidžem. Dok bi za omladinsku školu to bila prilika za novi uzlet. U njoj je već neko vrijeme nevjerojatno dobra energija. Boro Primorac je, poput pravog mudraca, odriješene ruke dao Goranu Sabliću i Hrvoju Vukoviću, dečkima koji jako dobro razumiju svoj posao.
Ako je suditi po prve dvije utakmice, Jakirović je u expresnom roku napravio ono što Bišćan sa svojim kamilica pristupom nije niti znao niti mogao. Danas Dinamo bez Šutala, Ivanušeca i Livakovića (koji su izvrsni pojedinci s kojima bi ovakav Dinamo bio materijal za Evropski iskorak) djeluje dvostruko močniji nego pod Bišćanom prije samo 15 dana. A za očekivati je da će samo napredovati. A s Dinamom koji igra ovako agresivno sve ekipe u HNlu se mogu samo moliti za loš dan Dinama. No pričekajmo. Prednost Hajduka (ne 11 već stvarnih 5 bodova) se vrlo brzo može istopiti. No to je nogomet pa je sve moguće. Samo ako se ne počnu povlačiti neki potezi koji nemaju veze s igrom.