Saša Bjelanović tri i pol godine proveo je u Hajduku, najprije kao pomoćnik sportskog direktora, a onda je godinu i pol bio glavni čovjek za sportsku politiku splitskog kluba (od lipnja 2018. do konca 2019.). Sadašnji skaut Atalante sigurno iznutra poznaje principe rada u klubu s Poljuda.
Kako vam izgleda priča oko Hajduka?
– Jako pozitivno, a sve je zasluga predsjednika Lukše Jakobušića. S vrha kreće sve, ključne odluke i ambicija. On voli imati sve pod kontrolom i sve sigurno dolazi od njega. Sve ono što je sada normalno, prije nekoliko godina baš i nije bilo. Prije svega nema više crvenih krpa kao prije. Stvorena je sinergija i snažna pokretačka snaga koja može biti presudna – kaže Saša Bjelanović.
Je li ovo, dakle, Hajduk koji je napokon u potpunosti konkurentan za osvajanje trofeja?
– Ne ide ništa preko noći. No u godinu dana Hajduk je promijenio način razmišljanja i djelovanja. Borba za trofeje postala je prioritet. Govorilo se to i prije, no najčešće više zbog javnosti nego što se to moglo ili htjelo pokušati napraviti. Drago mi je jer se promijenilo razmišljanje. Prije se nije vjerovalo u iskorak, no sada postoji strategija, čini mi se. Nitko sada ne pita za financije. Jakobušiću je jako puno pomoglo što je u prvom mandatu u tih pet-šest mjeseci mogao upoznati principe po kojima Hajduk funkcionira. Zbog toga mu nije trebalo puno vremena za prilagodbu. Neke su se stvari super poklopile. Kada imate pošten pristup, vrati ti se, jer ja ne vjerujem u sreću.
Svi govore o toj sinergiji predsjednika Jakobušića sa sportskim direktorom Nikoličiusom.
– Niku iznimno cijenim jer je sposoban. No sve kreće od predsjednika. Jakobušić je odmah kazao da neće dovoditi igrače koje trebaš "guglati". Shvatio je da za osvajanje trofeja treba puno više iskusnijih i starijih igrača. U posljednje dvije godine prosječna starost momčadi se povećala. Protiv Rijeke, primjerice, prva momčad je u prosjeku bila stara 29,5 godina. To je cijena težnje za rezultatom. Sportska i upravljačka struktura kluba se osnažila. Mi smo 2018. godine u svibnju ostali bez predsjednika i sportskog direktora. Klub dva mjeseca nije imao predsjednika. Neusporediva je situacija u odnosu na ovu danas. Hajduk danas ima stabilnost i ne mogu ga poljuljati nikakve promjene.
Osvrnuo se Bjelanović pet godina unatrag...
– Bilo bi nepošteno ne spomenuti prethodne predsjednike, koji su sigurno dali određen doprinos klupskom razvoju. Većina njih koncentrirala se na financijsku stabilnost ili infrastrukturu, koje su također važne. No Lukša je odmah htio napasti rezultat pod svaku cijenu. Ima hrabrost zauzeti takav stav bez obzira na rizik i eventualne probleme koje mu može donijeti ako se ne uspije doći do rezultata. Mislim tu na financijski aspekt priče. Njegov plus je što je, u pozitivnom smislu, bolesno ambiciozan i shvatio je kako funkcionira klub, a i grad Split. Ako trofeji zaista dođu, financije će se sigurno znatnije poboljšati.
Što je Hajduku, dakle, svih ovih godina bio najveći uteg ili otegotna okolnost?
– Poklopilo se dosta toga. Dinamo je puno slabiji i ne dominira kao posljednjih godina. Takav Dinamo bio je predominantan da bi netko u Hajduku imao hrabrosti ući u otvorenu trku i uložiti novac kojeg je bilo malo. Nijedan predsjednik nije htio ulaziti u taj rizik. A i nepostojanje kontinuiteta u upravljačkim strukturama odigralo je ulogu. Pa ja sam u tri i pol godine surađivao s pet predsjednika. Hajduk nije imao poluge ni logistiku, a Dinamo je bio puno snažniji. Hajduk je i dalje financijski inferioran, no Jakobušić je svjestan da bi osvajanje prvenstva oslobodilo nevjerojatnu energiju i u tim pritajenim sponzorima koji bi uložili novac, stigla bi nova snaga. Svi oni htjeli bi uskočiti u taj vlak i sigurno bi 'odriješili kesu'.
Kako gleda na selekciju u splitskoj momčadi?
- Hajduk je dobro pokriven na svim pozicijama. No, Marko Livaja čini razliku i svakog igrača u momčadi čini boljim. Stvorila se kompaktnost i u svlačionici s novim trenerom. Daleko da je to momčad definirana do kraja. Uz malu nadogradnju u narednih šest mjeseci do godinu dana, to može biti još bolje.
Može li Nikola Kalinić biti taj ključni faktor?
- Znam cijelu priču oko njegova dolaska. On se zaista odrekao najvećeg novca i bio je za povratak. Prepoznao je nešto. To se do unazad nekoliko godina nije moglo dogoditi jer ti igrači nisu imalo što prepoznati i ne bi se nikada vratili u Hajduk. Baš to je najveća Jakobušićeva zasluga. Marketinški se to odlično odradilo. Nikola se mora dokazati na terenu i namučiti, ima kvalitetu da bude prevaga... Tu sada možemo pričati o tome koliko će biti kompatibilan s Markom Livajom.
Kako vam izgleda HNL?
- Prva četiri kluba su daleko ispred ostatka lige koja igra bez ikakovog rezultatskog imperativa. To dovodi do toga da, toliko nužni nervni naboj potreban za utakmicu, treneri kod igrača mogu tražiti isključivo kroz nekakvu motivaciju. Hajduk se muči protiv jačih momčadi gdje i dalje ima problem. No, to je proces u kojem treba biti strpljiv.
Hajdukova momčad je starija, no nedostaje joj iskustvo osvajanja trofeja!
- To je jako važan faktor. U Italiji se kaže: 'Što više jedeš, više si gladan...' Malo je igrača u Hajdukovoj momčadi koji su nešto osvajali trofeje. Ovisi kako upravljaš tom situacijom. Hajduk bi trebao biti još motiviraniji. To je kompleksna stvar i puno je tih detalja o kojima morate voditi računa na svakodnevnoj razini.
Hajduk se muči u derbijima, a dojma smo da će baš te utakmice ove godine odlučivati o naslovu.
- Bio bih zadovoljniji da, kao što imamo neizvjesnu borbu za vrh, jednako neizvjesno bude i u donjem dijelu ljestvice. Nije dobro što imamo momčad koja je iz lige praktički ispala iz lige. Te momčadi od 5. do 10. mjesta teško mogu imati nekakav cilj. Teško je trenerima i raditi u takvim okolnostima. Čini mi se da je pala kvaliteta tih momčadi ispod petog mjesta.
Ili su ovi iz gornjeg dijela narasli?
- Situacija je obrnuto proporcionalna. Prve četiri momčadi su jako narasle, imaju potpuno drugačiju politiku. Orijentirali su se na kvalitetu igrača koji donose rezultat. Imate jako malo mladih igrača u Hajduku, Osijeku, Dinamu, pa čak i Rijeci ako one od 21-22 godine ne svrstavate u tu kategoriju. Pod mlađima smatram one od 18-19 godina. U takvim okolnostima jako malo prilike daju mlađim igračima. S druge strane, slabije momčadi možda i previše daju priliku mlađim igračima koji bi po svojoj kvaliteti, u drugačijim okolnostima, puno teže igrali. To ne mora nužno biti loše jer će se ti igrači razvijati i u budućnosti ih mogu prodati.
To može biti i dobro?
- Za klubove sigurno, no problem je u kompetitivnosti jer je prevelika razlika u kvaliteti. Momčadi od petog do 10 mjesta, bez rezultatskog imperativa, ovisit će o dnevnoj motivaciji, odnosno o protivniku. Normalno je da će protiv ove četiri najbolje momčadi imati više motivacije, dok neke utakmice iz donjeg dijela utakmice, po ritmu i intenzitetu, djeluju kao prijateljski susreti.
Postoje li još neke pojave u našoj ligi koje vas zadovoljavaju?
- Tu ne bih previše smio pričati zbog prirode moga posla da se nešto ne interpretira na krivi način, a i ne želim previše otkrivati.
Je li se imidž našeg klupskog nogometa poboljšao, odnosno, kako, primjerice, kotiramo u Italiji?
- U Italiji kotiramo jako dobro. Sada je lakše uspoređivati našu ligu i igrače s nekim drugim, jačim ligama. No, i u drugim državama ima jako puno mladih igrača one imaju veću bazu. Jer, ako uspoređujete nekog igrača 2003. godišta iz Hrvatske s onim u Francuskoj ili Portugalu, oni su u prednosti. S njima se ne možemo još mjeriti. Cilj naših klubova je prodati u najboljem mogućem trenutku, bez obzira na godište. Tu treba pogoditi i to je ključna stvar na tržištu. I dalje smo poželjna situacija za skaute, no jako je teško kod nas pronaći igrače za top klubove, no za neku malo nižu razinu sigurno postoji kvaliteta - zaključio je Bjelanović.
>> Splićani navalili na ulaznice za derbi
