Jedna priča kaže da je iz Hajduka otpisan jer je tamošnja struka procijenila da neće narasti dovoljno za vratarske standarde. Još bolje zvuči to da je ‘mali’ Nediljko u samo godinu dana nakon odlaska iz Hajduka narastao gotovo dvadesetak centimetara. No nije ovo priča o Hajdukovim promašajima. Baš suprotno. Ovo je priča o jednom uspješnom mladom sportašu. Uostalom, Nediljko Labrović, već dvije godine prvi vratar Šibenika, nema negativnih emocija u vezi s načinom na koji je otišao iz Hajduka.
– Svakom djetetu iz Cetinske krajine san je jednom igrati u Hajduku. Nogometom sam se počeo baviti u Glavicama sa sedam godina, a već nakon godinu i pol otišao sam u Hajduk. Za mene je to bilo ispunjenje sna. Bilo je to lijepo iskustvo jer sam sazrijevao kroz Hajdukovu omladinsku školu natječući se s ponajboljim europskim klubovima na raznim turnirima. No, nakon pet godina odlučio sam otići u Adriatic jer sam zaključio da ću tamo imati kontinuitet branjenja...
Runje ostavio snažan dojam
Dakle, u Hajduku su ipak zaključili da niste dovoljno dobri?
– Bila je to moja procjena. Važno mi je bilo razvijati se.
Činilo se da je povratak u sinjski Junak te jeseni 2014. godine korak unatrag, no Labrović je kroz kadetski i juniorski staž stasao do seniorskog nogometa.
– U Junak sam došao s 15 godina, a dvije godine poslije počeo sam braniti na seniorskoj razini. Ta sezona i pol u trećoj ligi puno mi je značila za razvoj.
U Cetinskoj krajini rođeni su brojni talentirani vratari. S Nediljkom Labrovićem samo se nastavila ta priča. Je li mu neko od prethodnika poslužio kao uzor?
– Jedno sam vrijeme trenirao s Ivicom Roguljićem, on je vrhunski trener. Snažan dojam na mene je ostavio i Vedran Runje. Njegov stil branjenja mi se sviđa. Dobar sam s njegovim sinom Rokom, a i bratom Zlatkom.
A ima možda i simbolike što je poziv iz Šibenika stigao u ljeto 2018. godine. Svaki Hrvat zna što je radio tog ljeta...
– Ne znam ima li simbolike, ali SP u Rusiji poklopio se s mojim prvim seniorskim transferom. Sretan sam što sam odabrao Šibenik. Drago mi je što su mi pružili priliku.
Teško da je mogao pretpostaviti kako će u samo dvije godine doći do statusa prvoligaškog vratara.
– Naravno da to nisam očekivao. No uvijek sam vjerovao da mogu doći do prvoligaške razine. Samo je trebalo to pokazati na terenu. Imao sam sreću što sam igrao u dobroj momčadi koja je odmah izborila prvu ligu.
A što je to ovu momčad Šibenika gurnulo prema tako dopadljivom ulasku u prvoligaško društvo?
– Kvaliteta momčadi, ali i zajedništvo. Naravno, važan je i način na koji treniramo. Trener Krunoslav Rendulić sjajno je posložio priču i poseban sustav treninga. Drago mi je da se to tako projiciralo na naše utakmice. Možda smo u početku bili malo pod dojmom, no stvari se polako slažu.
Sluša rock i čita Dostojevskog
Što je za njega značila pobjeda nad Hajdukom?
– Pobjeda kao i svaka druga. Ponavljam, nemam nikakvu negativnu emociju u tom smislu. Nema nikakvih repova iz prošlosti.
Čini se da su dobre igre momčadi sa Šubićevca opet podigle posebnu sportsku energiju u Šibeniku...
– Ne osjećamo se kao zvijezde, no osjeća se koliko je ozračje u gradu pozitivno. U ovom je trenutku jako lijepo biti navijač, ali i igrač Šibenika.
Što očekujete do kraja sezone?
– Ne opterećujemo se. Prva sezona je najteža, a najvažnije će biti osigurati ostanak.
Koje su vaše ambicije?
– Nastaviti braniti na ovoj razini. Ne razmišljam dugoročno. Fokusiran sam na uspjeh sa Šibenikom.
Tko je osoba koja je najviše utjecala na vas?
– Moj otac Stipe koji je uvijek bio uz mene i još kao klinca vozio me na treninge u Hajduk, odnosno Adriatic.
Što radi kada nije u nogometu?
– Volim pročitati dobru knjigu, pogledati film, poslušati dobru glazbu... Čitam sada trilogiju Millennium Stiega Larssona... Trenutačno sam u fazi krimića. Ove zime mogao bih se prebaciti na ozbiljniju literaturu. Vjerojatno ću čitati Ruse, na primjer Dostojevskog.
Njegovo glazbeno opredjeljenje je rock.
– Tako je. Pearl Jam mi prvi pada na pamet – zaključio je Labrović.
Nemoguće da je hajdukova struka pogriješila, krivi su Janica, braća Dalton, Šuker, Lucky Luke...