Nakon prošlotjednog derbija Hajduka i Dinama na Poljudu, u kojem su Splićani slavili s minimalnih 1:0, vrlo ste često među navijačima, nogometnim analitičarima te medijima mogli čuti kako se “Hajduk odvojio na plus sedam u odnosu na Dinamo”. Donekle je razumljivo da se nakon derbija narativ kontekstualizira prema tematici dva najpopularnija kluba u Hrvatskoj, ali s druge strane nema nikakvog smisla tako intenzivno zapostavljati drugoplasiranu momčad prvenstva, Rijeku, koja iza lidera Hajduka kaska samo tri boda.
Podcijenjenost Riječana u kontekstu borbe za naslov, poglavito među sportskom publikom, nije nova priča. Strogo gledano, u ovom trenutku trebali bismo govoriti o borbi Hajduka i Rijeke za prvo mjesto, a ako se Dinamo bodovno približi, tek onda zagrebački sastav ubacivati u priču i narative oko vrha, bez obzira na povijesne rezultate. Rijeka zaslužuje puno više pažnje. Momčad koju je ove jeseni preuzeo crnogorski stručnjak Radomir Đalović nakon 15 kola ne zna za poraz! Da, činjenica je da u tih 15 utakmica Riječani imaju više remija (8) nego pobjeda (7), ali ne smijemo zaboraviti koliko je čak i s tim statistikama impresivno biti neporažen nakon 15 kola. Kad pogledamo učinak u svim natjecanjima, Rijeka je danas dosegnula brojku od točno 99 dana bez poraza. Posljednji je bio 29. kolovoza, a riječ je o onom debaklu 5:0 kod Olimpije u Ljubljani u pretkolima Konferencijske lige. Očito je momčad s Kvarnera naučila lekciju iz te utakmice.
Ono što se u HNL-u najviše ističe kod Đalovićeve momčadi je granitna obrana. U dosadašnjih 15 prvenstvenih susreta primili su isti broj pogodaka kao u tom jednom susretu protiv Olimpije – pet. Po tome su daleko najbolja momčad lige, budući da su prvi pratitelji Rijeke u toj kategoriji, Hajduk i Varaždin, primili dvostruko više golova – deset. Još jedna zanimljivost leži u činjenici da su od pet primljenih pogodaka dva iz kaznenog udarca, a dva nakon skokova iz prekida, tako da je tek jedan pogodak primljen iz igre, iz neke izgrađene akcije. Također je Rijeka, sukladno tome, najbolja momčad lige po utakmicama bez primljenog pogotka. Takvih imaju čak 11, a prvi pratitelj Varaždin je na sedam.
FOTO Znate li tko su sestre Luke Modrića? Brata vjerno prate, ali njihovi životi su enigma
Na prvu bi mnogi pretpostavili da su takve brojke posljedica sjajnih vratarskih izvedbi, no čuvar Rijekine mreže Martin Zlomislić je posljednji, 11. vratar lige po broju obrana po utakmici (1,3). Dakle, vratar gotovo pa i nema posla, a glavni razlog tome je fantastična zadnja linija koja je ovog ljeta osakaćena odlascima Emira Dilavera i Mateja Mitrovića, no trio koji čine Ante Majstorović, Stjepan Radeljić i Niko Galešić svoj posao obavljaju fenomenalno, uz veliku defenzivnu rolu bekova Ivana Smolčića i Mladena Devetaka.
Đalovićeva Rijeka je znatno drukčija od prošlosezonske Sopićeve. Dok je pod Željkom Sopićem momčad bila najatraktivnija i najviše napadački orijentirana u ligi, s čak petoricom čistih ofenzivaca u prvoj postavi, pod Radomirom Đalovićem to izgleda kudikamo defenzivno odgovornije, ali i kudikamo napadački bezopasnije. Nekoliko je ključnih razlika. Prva je ta da Đalovićeva Rijeka igra s dva zadnja vezna, Lindonom Selahijem i Dejanom Petrovičem, dok je Sopićeva igrala u sistemu 4-1-4-1 gdje je Selahi bio čistač svega mogućeg, a onda visoko napadao s petoricom.
Najveća razlika ove i prošlosezonske Rijeke je pak, situacija s napadačima. Rijeka više nema centarfore kao što su bili Matija Frigan i Franjo Ivanović koji su besprijekorno igrali visoki presing izvan posjeda te u posjedu kretnjama i traženjima dubine pravili pomutnju u protivničkim obranama. Ne samo to, Rijeka zapravo ove sezone uopće nema napadače s pravim učinkom. Tri centarfora, Komnen Andrić, Stipe Perica i Dominik Dogan upisala su ukupno 27 nastupa i postigli su sveukupno dva pogotka, a oba ta pogotka su djelo Andrića koji je u međuvremenu suspendiran i odstranjen iz momčadi, tako da je Đalović ostao na dvojici napadača koja još nisu zabila gol. Stoga pretjerano ni ne čudi činjenica da u posljednjih nekoliko kola na poziciji napadača igra zapravo ofenzivni veznjak Toni Fruk. Njegova uloga “lažne devetke” je u nekim utakmicama, posebice protiv Dinama, vrhunski funkcionirala zbog izlazaka u međulinije kojima je dovodio u nered protivničku obranu, no ako gledamo generalno i uzmemo širi uzorak utakmica, bolje bi Rijeci bilo imati pravog napadača na toj poziciji.
Što se tiče ofenzivnog dijela, još jedan dio koji Rijeci nedostaje je dominantno lijevo krilo. Prošle sezone su Riječani s Markom Pjacom imali svojevrsnog target-mana na toj poziciji. Mogli su na njega slati duge lopte, te osim njegovih uobičajenih driblinga, udaraca i asistencija profitirati i na njegovu građenju i čuvanju lopte te dobivanju duela u skoku i na tlu. Sada Rijeka to u kadru nema, ili tamo igra Niko Janković koji se uvlači u sredinu, ili Gabriel Rukavina i Naïs Djouahra koji nisu ni blizu razine ni profila Pjace. Sve ove teze o oslabljenom napadu prilično vjerno dokazuju i brojne statistike. Recimo, Rijeka je po posjedu lopte ove sezone pri dnu lige, tek osma momčad HNL-a (47,9 posto po utakmici), a u vrhu su po napravljenim prekršajima i volumenu dugih lopti, što su karakteristike većinom skladne s defenzivno orijentiranim ekipama.
Rijeku se, dakako, ne smije zapostaviti ako govorimo o borbi za naslov prvaka, ali definitivno će ofenzivni dio morati proraditi ako Đalovićevi momci žele u toj utrci za naslov ostati što je dulje moguće jer je teško očekivati da će obrana cijelu sezonu biti na ovako vrhunskoj razini. Ispred Riječana je “dalmatinska turneja”, gostovanja kod Šibenika pa kod Hajduka, a kao najbolja gostujuća momčad lige samouvjereno će ići po puni plijen u oba gostovanja, posebice jer bi se u tom slučaju probili na prvo mjesto prvenstvene ljestvice.
NK Rijeka je primjer kluba koji se moze nositi sa ta dva 'velikana'. Skroman klub sa relativno malim brojem navijaca je dokazao da je u svom najboljem izdanju u stanju smrviti i Dinamo i Hajduk i biti prvak HNLa.nazalost,Rijeka nije interesantna za medije i big-business jer ne donosi pare u kasu. Tiraza i i-net posjeta se ne dize clankom o Rijeki nego piskaranjem o Livaji,Petkovicu itd itd.To se proteze i do nase repke. Naprimjer Pasalic,kojem treba dati sansu da izraste i sazrije grije klupu,a dinamovi igraci koji u tom trenutku imaju off-day se uporno guraju u repku.to je sudbina Rijeke,unaprijed si osudjen da ostanes 'malen'. Tako je bilo i u onoj Jugi,na Kantridi su i veci klubovi od ta nasa dva padali,ali sve je to prolazilo neprimjeceno(namjerno?)