Izvučen iz mirovine, Jupp Heynckes (72) vatrogasno je rješenje za Bayern, koji za 2018. pogledava prema Hoffenheimu i Julianu Nagelsmannu! Carlo Ancelotti trebao je ostati u sedlu do kraja sezone, ali je platio za ponižavajući poraz s 0:3 od Paris SG-a i pet bodova zaostatka za Dortmundom u Bundesligi.
Nekadašnji fenomenalni topnik Borussije Mönchengladbach i reprezentacije vodio je bavarski ponos između 1987. i 1991., u proljeće 2009. i između 2011. i 2013. s velikim uspjehom. Nekadašnji Hoenessov i Beckenbauerov suigrač u moćnoj zapadnonjemačkoj selekciji donosi ono što je nedostajalo na Allianz Areni – autoritet utjelovljen u prepoznatljivoj ličnosti. Od Heynckesa se očekuje da podigne disciplinu nakon 15 mjeseci Ancelottijeve ležernosti i da izmiri sjevernjački (Thomas Müller, Arjen Robben i Franck Ribery) s latino lobijem (Arturo Vidal, Thiago Alcántara i James Rodríguez).
Mora riješiti rat lobija
Otkad se Heynckes u lipnju 2013. prvi put umirovio, Bayern je rutinski pokupio četiri uzastopna prvenstva, ali je triput ispao u polufinalu Lige prvaka i četiri puta izgubio od nekadašnje mušterije Reala.
Rođen 9. svibnja 1945., dan nakon njemačke kapitulacije, Josef “Jupp” Heynckes bio je kao igrač istinski grabežljivac kaznenih prostora. S 220 golova zauzima treće mjesto na vječnoj ljestvici bundesligaških strijelaca, iza Gerda Müllera s 365 i Klausa Fischera s 268. S Borussijom Mönchengladbach osvojio je četiri prvenstva, kup i Kup Uefe, a s elfom Europsko 1972. i Mundijal 1974., doduše u marginalnoj ulozi zbog ozljede.
S besprijekornom igračkom biografijom s 34 godine uskočio je u trenerski žrvanj i otprve uveo Borussiju u finale Kupa Uefe, izgubljeno od Eintrachta zbog manje golova u gostima (3:2 i 0:1). U idućih sedam godina zabilježio je i treće mjesto u Bundesligi s jednakim brojem bodova kao i prvak Stuttgart i poraz od Bayerna na jedanaesterce u finalu kupa. Bavarci su ga 1987. izabrali za nasljednika legendarnog Ude Latteka i pogodili: u četiri je sezone Heynckes ostvario dva prva i dva druga mjesta u Bundesligi, dok je u eurokupovima triput zaredom zapeo u polufinalu.
Dva su ispadanja bila praćena maksimalnom dramom: 1990. od Milana Arriga Saćhija u produžetku zbog manje golova u gostima (0:1 i 2:1), a 1991. od Crvene zvezde s Robertom Prosinečkim autogolom Klausa Augenthalera u 90. minuti (1:2 i 2:2). Neuspjeh na Marakani toliko je pogodio Bavarce da su iduću sezonu odigrali katastrofalno i završili na 12. mjestu. Usred tog kaosa, Heynckes je još prije Božića doživio prvi otkaz u karijeri.
Heynckesov je Real već u kasnu jesen izgubio sve izglede u domaćem prvenstvu, ali je u Europi svladavao prepreku za preprekom, pomognut tradicionalno sretnim ždrijebom i ozljedama koje su kosile suparnike. U amsterdamskom je finalu većina prognozera vidjela Juventus uvjerljivim pobjednikom, no spretni Predrag Mijatović i kratkovidni sudac koji je zanemario zaleđe podarili su Realu prvu Ligu prvaka od 1966.!
Mora riješiti rat lobija
Ako je to bilo iznenađenje, još je veći šok izazvala odluka predsjednika Lorenza Sanza da odmah otpusti tvorca uspjeha čekanog 32 godine. Objašnjenje? Blijede igre i tek četvrto mjesto u Primeri, svjetlosne godine iza prvaka Barcelone.
Tek je po dolasku njegova nasljednika Guusa Hiddinka (koji je trajao samo pola godine) procurilo da je predsjednik sabotirao trenera i tijekom sezone. Nijemac je od skupine igrača predvođene Robertom Carlosom i Clarenceom Seedorfom tražio da skrešu noćne izlaske. Ovi su se požalili Sanzu da ih “Švabo guši”, a on im je rekao da se ne brinu jer će “gnjavator” po svršetku sezone dobiti nogu.
Dočekao novi poziv iz Münchena, ali ovaj put na neodređeno vrijeme. Dok je 2012. morao priznati nadmoć Dortmunda u prvenstvu i Chelseaja u finalu Lige prvaka, godinu potom osvojio je trostruku krunu i postavio bundesligaški rekord s 91 bodom!
Iako je njegova momčad prikazivala nogomet iz Zvjezdanih staza, Heynckes je usred sezone doživio težak udarac. Bez znanja javnosti, Hoeness i Rummenigge mjesecima su opsjedali Guardiolu, znajući da se nije obavezao ni prema kome. Kad je Katalonac pristao, čelnici su u siječnju 2013. objavili da će od lipnja momčad imati novog trenera. “Stari” je zapravo bio planirao umirovljenje krajem sezone, ali ga je razbjesnio nespretan način na koji je uprava priopćila novost. Srećom po Bavarce, previranja iza kulisa nisu uznemirila igrače, koji su protutnjali domaćim natjecanjima, a i u Ligi prvaka.
ovak društvo: kak je Nemčija, med inima i Slobodna država Bavarska, vrlo sređena i organizirana zemla, di se sve zna, pozna i dozna i to dvi tri godine unaprid, tako je Heynckes je 2012. nakon poraza u finalu LP-a u u Minkenu (na pripetavanje u penalima proti Chelsea, zapucao Robben) izjavio i prijavio da u lito 2013 ide u pemziju...kak su Švaberi od dila i riči kak sliči i naliči, pridsednik Bayerna je to prifatio zelo za zbilj, i krenuo pregovarat sa Guardiolom koji je onomad bio na odmoru i ugaru...uspio je Pepa nagovoriti i zagovoriti u nevjorškom stanu di je Pepova žena napravila pravi kulinarski show...ostalo je sve vijest, povijest i blagovijest....zašto to pričam: pa zato jer Heynckesa nitko iz Bayerna nije tjerao i gonjao...sam je odlučio da se smiri, pomiri i umiri...